O gadostima u hrvatskoj politici mogla bi se napisati podeblja knjiga jer bilo je tu laži, vrijeđanja, javnog lopovluka, varanja birača, mijenjanja stranaka i ideologija kao da su jedno i drugo probušene čarape, ali barem do prošlog tjedna, čak i najopskurniji zastupnici, ministri i gradonačelnici, nisu se usuđivali uvoditi djecu u ratove koje su vodili.
Sada je tome kraj. Hrvatska politika izgubila je nevinost u trenutku kada je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava na stranicama Grada Vukovara objavio videosnimke učenika tamošnje Tehničke škole koji pohađaju nastavu na srpskom jeziku jer na nogometnoj utakmici finala Kupa Vukovara između NK Vuteks Sloga Vukovar i HNK Vukovar ‘91., odigranoj prošle godine, nisu ustali dok je bila intonirana državna himna Republike Hrvatske. Penava je to uradio kako bi kompromitirao Milorada Pupovca i SDSS, a u stvarnosti je duboko osramotio Andreja Plenkovića i HDZ. Nije mu to prvi put, uostalom, nema niti tri mjeseca otkako je bacio rukavicu u Plenkovićevo lice i u Vukovaru organizirao prosvjed na kojem se tražila oštrija politika prema Srbima, koje se, manje-više, bez iznimke, povezivalo s ratnim zločinima na Hrvatima. Ali niti pred tisućama zapjenjenih desničara, nikome nije pala na pamet podlost da optuži maloljetnike za antihrvatstvo.
U normalnoj zemlji, nakon takvog skandala, Ivan Penava bio bi politički mrtav. Umjesto da ga se riješio i izbacio iz HDZ-a, Plenković je poklopio Penavu upozorenjem kako vukovarski gradonačelnik razumije da je HDZ-ov strateški interes suradnja s SDSS-om i srpskom zajednicom te istaknuo da se politika stranke temelji na politici prvog predsjednika Republike i HDZ-a dr. Franje Tuđmana. Kako ne bi bilo sumnje što misli HDZ-ova vrhuška, Željko Reiner će dodati da se djeca ne smiju koristiti nikad i ni u koje svrhe, pogotovo kad je politika u pitanju. Nogometnim rječnikom, Penava je dobio žuti karton i blizu je crvenom.
A ako misli da je jači od svoje stranke, dovoljno je da pogleda sudbinu Darka Milinovića, koji je desetljeće i pol vladao Likom kao privatnim feudom, dok danas, nakon što se zaigrao pa od partijskih drugova dobio nogom u debelo meso i izletio iz HDZ-a, može tek kmečati kako je svijet nepravedan, a njegova bivša stranka nedemokratska.
Odluka da se Penava ne izbaci iz stranke užasna je Plenkovićeva pogreška, koja se ne može opravdati kupovanjem mira u HDZ-u. Jer, tko je Penava? Po čemu će se pamtiti, što je kao gradonačelnik napravio kako bi popravio život Vukovarcima, bez obzira na to koje su nacionalnosti? Odgovori su: nula, ništa. Penavin Vukovar je grad turobne sadašnjosti i besperspektivne sutrašnjice, iz kojeg bježe svi koji mogu.
A ovakve eskapade uvjeravaju da je odlazak jedino preostalo rješenje i one koji su mislili ostati. Gradovima koji su razoreni i u fizičkom i u emotivnom smislu trebaju gradonačelnici koji pokušavaju sastaviti ono što je razbijeno, a ne iznova razbijati.
Otvarati pitanja ustaje li se netko na himnu smiju oni političari koji pokušavaju povezivati ljude, a ne dodatno ih udaljavati jedne od drugih. Psihologijska istraživanja unazad sedamdesetak godina jasno pokazuju da je temeljni uvjet za poboljšavanje međuetničkih odnosa uzajamni kontakt, a velika većina vukovarske djece, i pripadnika većine i pripadnika srpske manjine, imaju za najbolje prijatelje samo vršnjake iz vlastite grupe. Nakon svakog Penavinog nastupa, Srbi i Hrvati još jače će se segregirati, na radost svih šovinista.