Ma ni govora: nema tu ništa moralno upitno. Cijena je takva kakva jest, a tu cijenu, bože moj, određuje tržište.
Čovjek koji je izgovorio citiranu rečenicu nije nitko od ljudi za koje biste na prvu pomislili da će je izustiti. Citiranu rečenicu nisu izgovorili ni Milton Friedman ni Margaret Thatcher. Nije ju izgovorio nitko od alijanse liberalnih analitičara koji nas redovno uvjeravaju da je u Hrvatskoj problem manjak tržišta, a višak socijalizma. Autori navedene ekonomske misli nisu ni Velimir Šonje, ni Nenad Bakić, ni Andrej Grubišić. Njezin autor nije lider neke od brojnih hrvatskih liberalnih političkih stranaka. Njezin autor nije ni trgovac koji prodaje nekretninu u Dubrovniku, ni poslodavac koji je zaposlenici upravo srezao plaću. Nije ju izgovorila čak ni kumpravenda koja za prve šparoge ovih dana na pazaru traži 40 kuna.
Nitko od tih prononsiranih i dobro znanih zagovornika čistog kapitalizma nije ovih dana javno rekao da u preskupom naplaćivanju parkinga ispred bolnice nema “ništa moralno upitno”. Rečenicu koju citiram izgovorio je ovaj tjedan čovjek kojeg se baš i ne povezuje s vrednotama liberalne ideologije. Štoviše, čovjek o kojem je riječ ušao je u politiku kao anđeo spasitelj koji će našeg “malog čojka” izbaviti iz ralja relativističkog i amoralnog liberalizma. A taj se čovjek zove Miroslav Škoro.
Rečenicu o cijeni parkinga koja “nije moralno upitna” jer je “određuje tržište” novopečeni je lider domovinskog političkog pokreta izgovorio u TV emisiji RTL Danas nakon što ga je novinarka te TV kuće suočila s čudnovatim nekretninskim kombinacijama njegove vlastite supruge. Kako su ovih dana otkrili kolege novinari, Škorina je supruga Kim Ann kupila parcelu u Zajčevoj ulici, u neposrednoj blizini ugledne zagrebačke bolnice Merkur. Na toj je parceli prije desetak godina kanila dizati hotel - što i nije luda zamisao ako se zna da se bolnici preko puta izvode ateističke i bogu mrske umjetne oplodnje. No, zamisao o hotelskoj dekadansi iz nekog se razloga izjalovila, a tvrtka otišla u stečaj.
Stoga su Škorina supruga i njezina partnerica teren vlastite tvrtke prodale same sebi, po cijeni koju mnogi drže preniskom. Odustavši od složenih i sofisticiranih gospodarskih aktivnosti poput hotelijerstva, obitelj Škoro naposljetku se posvetila prizemnijem biznisu. Betonirala je tu preoranu ravan, postavila rampu, pa sad naplaćuje parking ljudima koji u KB Merkur dolaze inseminirati jajnu stanicu ili presaditi organ. To parkiranje naplaćuju “moralno neupitnih” 15 kuna na sat.
Mnogo je govora predsjednički kandidat Škoro održao u posljednjih šest mjeseci. Mnogo je programatskih istupa imao, dao mnogo intervjua. No - ako mene pitate - ova rečenica izgovorena u RTL-ovu studiju njegov je ključni programatski istup, izjava koja ga jasnije politički definira od svih drobljenja o Pupovcu, vjeri i ustaškim pozdravima. Sve što o vrijednosnom habitusu tog tipa želite doznati, možete doznati iz te jedne, jedine rečenice.
Miroslav Škoro ovaj je tjedan osnovao političku stranku. U svjetlu ekonomskih pogleda koje je izautao na RTL-u, vjerujem da bi i njegove glasače, ali i mene, zanimalo hoće li takve poglede na ekonomiju imati i kad jednom - kao što namjerava - dođe na vlast. Hoće li istom tom rečenicom otpraviti seljake iz vlastite slavonske političke baze kad mu sutra dođu kukati zbog niskih otkupnih cijena? Hoće li njima sutra reći da je otkupna cijena mlijeka mala, ali da to “nije moralno upitno”, jer nju “određuje tržište”?
Hoće li sutra istu tu rečenicu reći kad na bubanj ode slavonsko-brodski “Đuro Đaković” pa kad mu slavonski metalci dođu pod prozor tražiti da ih netržišno spasi? S obzirom da su njegovi vjerni politički saveznici i metkovski mostovci, hoće li istu tu rečenicu izgovoriti i Metkovcima kad mu se sutra požale da nemaju obiteljskog liječnika? Hoće li i njima reći - ako u svom gradiću umjesto travarki i iscjelitelja žele imati divote institucionalnog zdravstva - neka za tog liječnika onda odnekud nađu plaću 15.000 kuna - jer, bože moj, i cijenu liječničkog rada “određuje tržište”?
Ako se dosad predstavljao kao socijalni konzervativac, ovaj se tjedan na RTL-u Škoro, eto, izautao u sasvim novom svjetlu - kao tvrdi, pravi protržišni liberal. Stoga ne bi bilo zgorega da što prije doznamo tko je točno Miroslav Škoro - konzervativni pučki tribun ili liberal tvrdog srca? Ili je pak - što je najvjerojatnije - istina u sredini. A to znači da je Miroslav Škoro konzervativni kolektivist kad su u pitanju tuđi i javni novac, a liberalni kapitalist kad je u pitanju betonirana parcela koja je slučajno - njegova.
Ta betonska parcela nalazi se pri tom točno preko puta kliničke bolnice Merkur, jedne od perjanica hrvatskog zdravstva, ustanove koja je upravo zato i nastala jer je jednom netko vjerovao da su “tržišne cijene” zdravlja “moralno upitne”. A ovom slučaju ti antitržišni tipovi čak i nisu, zamislite, bili komunisti. Bili su to članovi hrvatskog trgovačkog društva “Merkur” koje je 1873. osnovano da bi se trgovački namještenici uzajamno pomagali u slučaju nemoći ili bolesti.
Pa su 1891. u to ime počeli zdravstveno osiguravati vlastite članove. Pa su za potrebe liječenja članova 1929. kupili vilu u tadašnjoj Florijanskoj ulici i uredili je za sanatorij. Pa su 1934. dovršili dogradnju, a u sanatoriju ustrojili biokemijski laboratorij i montirali rendgen. Pri tom su se ti netržišno orijentirani merkurovci još i hvastali vlastitim netržišnim usmjerenjem, pa 1937. u časopisu društva pišu: “Merkurov sanatorij je izraz vrlina naših. On je dokument međusobne ljubavi, samoprijegora i nesebičnog rada. On je najjači dokaz naše socijalne svijesti, on je goruća žiža našeg humanog pregnuća”.
Nakon takvih, socijalno i netržišno orijentiranih merkurovaca, na red su došli, naravno, i oni: netržišno orijentirani komunisti. Oni su “Merkur” nazvali “Dr. Ozren Novosel”, dvaput ga proširili i podigli ga u status kliničke bolnice, uveli angiološki laboratorij i centar za dijabetes, počeli s umjetnom oplodnjom i transplantacijom organa. Bolnica je rasla, usložnjavala se i širila, a sve se to događalo na rahlo urbaniziranom brijegu u kojem su kuće bile rijetke, okućnice široke, a parkiranje nije bilo problem jer su i auti bili rijetki. Sve se to događalo u vremenima kad su oni koji su stvarali Merkur mislili na angiološki laboratorij, rendgene i dijabetes, a nisu očito previše mislili na parking.
A onda je - Škori i škorima hvala - stiglo “tržište”. Pa najednom više nije bilo “moralno upitno” bušiti i potkopavati desetljetni zagrebački urbanizam. Nije bilo “moralno upitno” uništavati zelene površine i progušćivati građevinski zone sjeverno od Ilice. Nije bilo “moralno upitno”, ali je nesumnjivo bilo “tržišno” rušiti stabla, graditi urbane vile, uvaljivati zgrade u petodinarku, trpati u uske ulice sve više prometa u kretanju i prometa u mirovanju. Sve dok se nije dogodilo da taj “tržišni”, a “moralno neupitni” urbanizam nije bolnicu ostavio na uskoj cesti, s jednim kolnim trakom, i bez parkirališnog prostora.
U tim okolnostima koje su cijelosti nastale kao rezultat “tržišta”, baš se preko puta KB-a Merkur našla zgodna, prazna parcela u vlasništvu obitelji Škoro. I tako, ako niste znali, nastane “tržišna” cijena od 15 kuna po satu.
Nema, ukratko, u toj cijeni od 15 kuna baš ništa tržišno, kao što monopol nikad nije i ne može biti tržišan. Tu cijenu “tržišnom” je napravilo decenijsko urbanističko lešinarenje, koje je samo po sebi i te kako “moralno upitno”. Ta cijena proizvod je desetljetne korupcije i jagme, savijanja struke i ignoriranja pravila, desetljetnog prezira prema “netržišnim” vrednotama reda, planiranja i javnog dobra. U taj odurni kal bile su uključene desetine aktera, većim dijelom Škorinih stranačkih drugova, političkih i doslovnih prijatelja. Svi su oni zajedno, združenim ideološkim efektom, stvorili situaciju u kojoj je parking od 15 kuna postao “tržišan”. A Miroslav Škoro - narodni tribun i prijatelj malog čovjeka - sad profitira od tog nereda i kala, jednostavno zato što se baš zgodno trefilo da je parcela preko puta bolnice - njegova.
I zato je taj komad betonskog četverokuta u Zajčevoj najvažniji i najjasniji politički “statement” Miroslava Škore. Sve što o Škori kao osobi i političaru trebate znati, vidi se iz tog komada ledine ograđenog rampom. Vi na tom komadiću zemlje vidite čovjeka koji možda diže moralizatorsku kuku na nenarodnu političku oligarhiju - ali je sva ova desetljeća vukao dobit i još uvijek vuče “tržišnu” dobit iz ćumeza koji je stvorila ta oligarhija. Vidite čovjeka koji roni narodske suze i zdvaja nad onim što se događa malom čovjeku, ali se tom malom čovjeku ne libi papreno naplatiti parking kad ide na operativni zahvat. Vidite čovjeka koji glasno maše kolektivističkim ideologemima, sve dok se te načelne vrednote ne tiču njegova ZK izvatka. A onda se, kad dođe do njegove njive ili parkinga, najednom pretvori u povampirenog liberala.
Ako je itko dosad sumnjao, više nema mjesta. Zbilja: Miroslav Škoro fakat je pravi hrvatski konzervativac.