Hranio je 22.000 djece nakon velike poplave u Indiji krajem 70-ih godina. Po najvećem nevremenu hodao je bos 30 kilometara kako bi jednom vjerniku dao posljednju pomast. Za udovice hindusa, koje su prognane iz društva, osnovao je dom. Talentiranu djecu slao je na dodatno školovanje koje im je sam financirao. Organizirao je rižinu banku kojom je oslobađao siromahe od lihvara.
To je samo malen dio dobrih i velikih djela koja je tijekom svoje misije u Indiji učinio otac Ante Gabrić. Veliki hrvatski isusovac i misionar uskoro bi mogao postati i blažen s obzirom na to da je lokalni indijski biskup u Mariapoliju nedavno pokrenuo postupak beatifikacije.
Upoznao ga 1973.
Kako njegov rad ne bi pao u zaborav, fotograf Zvonimir Atletić, dugogodišnji suradnik Glasa Koncila, krajem prošle godine proveo je mjesec dana u Indiji, snimajući svjedočanstva stanovnika o Anti Gabriću.
Atletić je oca Gabrića i osobno upoznao. Opisuje ga kao “živu vatru” koja je stalno bila u pokretu. Godine 1973. i sam je putovao po Indiji prateći oca Gabrića.
- Iako je bio pogrbljen i već stariji i slabiji, bio je u velikoj formi. Mi smo bili mnogo mlađi, ali jedva smo ga pratili. Nikad nije spavao, noću je pisao pisma zahvale svima koji su slali pomoć za njegovu misiju - ispričao je Atletić te opisao jedan događaj kada je s Gabrićem plovio po rijeci Ganges.
- Išli smo svojim putem kada je otac Ante primijetio da jednog ribara boli noga. Odmah je stao kod njega, pogledao mu nogu, zamotao je i poslao ga k sestrama redovnicama u Calcuttu. Kada je ribar otišao, rekao nam je da ovaj ima gubu, ali mu se noga još stigne spasiti.
Na ideju o snimanju svjedočanstava Atletić je došao u ovo doba prošle godine. Tada je u Zagrebu gostovao jedan lokalni indijski biskup. Ispričao mu je svoju ideju koja je odmah prihvaćena.
U Indiji su snimili čak 50 intervjua s ljudima koji su poznavali i svjedočili dobrim djelima Ante Gabrića. U Zagreb su se vratili s više od 80 gigabajta materijala.
Među intervjuiranima je i indijski ministar vodoprivrede, kojemu je u školovanju pomagao upravo Ante Gabrić.
Osnovna škola ‘Ante Gabrić’
- Taj ministar je hindus i zato je on posebna priča. Antu Gabrića vjera nikad nije brinula, nego je pomagao svima. Ministar nam je ispričao svoju osobnu priču koja nas se veoma dojmila. Kada je išao na školovanje, Gabrić mu je darovao jednu dekicu da ga grije. I dandanas je čuva, a njome je zamatao svu svoju djecu dok su bila mala - otkrio je Atletić.
U selu Boshontiju našli su i osnovnu školu koja nosi ime fra Ante Gabrića. Osnovao ju je jedan lokalni liječnik kojega je Gabrić osobno krstio u Calcutti.
- Gabrić je brinuo o tom liječniku tijekom njegova školovanja i usadio mu vjeru, a on mu se odlučio odužiti otvaranjem te škole i pomaganjem maloj djeci, upravo onako kako je i otac Gabrić radio - objasnio je Atletić.
Hrvatski proizvodi
Trag oca Gabrića vidi se na svakom koraku u manjim mjestima u Indiji. Pomagao je i u gradnji koliba, nasipa i putova, a blisko je surađivao i s Majkom Terezom.
- Jedna njezina redovnica, treća po stažu među njima, u intervjuu se prisjetila kako je otac Gabrić svojedobno organizirao dolazak vlakom u Indiju cementa iz Solina za gradnju misijske postaje. U Indiju su tada, prisjećaju se redovnice, stizala i Varteksova odijela te tenisice Borovo - napomenuo je Atletić.
Zanimljivo, sav videozapis Atletić je snimao fotoaparatom. Zadovoljan je prikupljenim materijalom jer je svatko od 50 intervjuiranih imao osobnu priču.
Nažalost, Vatikan pri beatifikaciji koristi isključivo osobne razgovore svoje komisije s ljudima, pa ovaj materijal neće moći biti izravno korišten. Ipak, vjeruje da i on može pomoći da Ante Gabrić postane blaženi ili svetac.
O izradi velikog dokumentarnog filma još ne razmišlja. Planira se krajem godine vratiti u Indiju kako bi snimio i druge kadrove koji bi mogli spojiti veliku priču o Gabriću. Vjera Ante Gabrića, priznaje, nakon ovog puta još je više ušla u njega.
Zvonimir Atletić je tijekom boravka u Indiji 70-ih i 80-ih godina upoznao i Majku Terezu s kojom je komunicirao na hrvatskom jeziku. Za nju ga veže bezbroj anegdota.
- Bila je velika žena, ljubljena među tamošnjim narodom. Jednom smo kasnili iz New Delhija u Calcuttu i naša je veza otišla s aerodroma. Tada smo odlučili otići k njoj i takstistu smo samo rekli da nas vozi Majci Terezi. Kada smo tamo došli, ona je izjurila iz zgrade, shvatila da nas je taksist prevario i otišla do njega. On joj je odmah vratio novac i ispričao se uz riječi da nije vjerovao da zaista idemo k njoj - ispričao je Atletić i dodao: - Imala je sjajnu memoriju i svaki put kada bismo došli u Indiju, prepoznala bi nas, ugostila i pomogla.
Ponosan je što je imao privilegij pratiti njezin rad. Snimio je stotine njezinih fotografija koje je objavio u velikoj monografiji.
Sanjin Španović
To je samo malen dio dobrih i velikih djela koja je tijekom svoje misije u Indiji učinio otac Ante Gabrić. Veliki hrvatski isusovac i misionar uskoro bi mogao postati i blažen s obzirom na to da je lokalni indijski biskup u Mariapoliju nedavno pokrenuo postupak beatifikacije.
Upoznao ga 1973.
Kako njegov rad ne bi pao u zaborav, fotograf Zvonimir Atletić, dugogodišnji suradnik Glasa Koncila, krajem prošle godine proveo je mjesec dana u Indiji, snimajući svjedočanstva stanovnika o Anti Gabriću.
Atletić je oca Gabrića i osobno upoznao. Opisuje ga kao “živu vatru” koja je stalno bila u pokretu. Godine 1973. i sam je putovao po Indiji prateći oca Gabrića.
- Iako je bio pogrbljen i već stariji i slabiji, bio je u velikoj formi. Mi smo bili mnogo mlađi, ali jedva smo ga pratili. Nikad nije spavao, noću je pisao pisma zahvale svima koji su slali pomoć za njegovu misiju - ispričao je Atletić te opisao jedan događaj kada je s Gabrićem plovio po rijeci Ganges.
- Išli smo svojim putem kada je otac Ante primijetio da jednog ribara boli noga. Odmah je stao kod njega, pogledao mu nogu, zamotao je i poslao ga k sestrama redovnicama u Calcuttu. Kada je ribar otišao, rekao nam je da ovaj ima gubu, ali mu se noga još stigne spasiti.
Na ideju o snimanju svjedočanstava Atletić je došao u ovo doba prošle godine. Tada je u Zagrebu gostovao jedan lokalni indijski biskup. Ispričao mu je svoju ideju koja je odmah prihvaćena.
U Indiji su snimili čak 50 intervjua s ljudima koji su poznavali i svjedočili dobrim djelima Ante Gabrića. U Zagreb su se vratili s više od 80 gigabajta materijala.
Među intervjuiranima je i indijski ministar vodoprivrede, kojemu je u školovanju pomagao upravo Ante Gabrić.
Osnovna škola ‘Ante Gabrić’
- Taj ministar je hindus i zato je on posebna priča. Antu Gabrića vjera nikad nije brinula, nego je pomagao svima. Ministar nam je ispričao svoju osobnu priču koja nas se veoma dojmila. Kada je išao na školovanje, Gabrić mu je darovao jednu dekicu da ga grije. I dandanas je čuva, a njome je zamatao svu svoju djecu dok su bila mala - otkrio je Atletić.
U selu Boshontiju našli su i osnovnu školu koja nosi ime fra Ante Gabrića. Osnovao ju je jedan lokalni liječnik kojega je Gabrić osobno krstio u Calcutti.
- Gabrić je brinuo o tom liječniku tijekom njegova školovanja i usadio mu vjeru, a on mu se odlučio odužiti otvaranjem te škole i pomaganjem maloj djeci, upravo onako kako je i otac Gabrić radio - objasnio je Atletić.
Hrvatski proizvodi
Trag oca Gabrića vidi se na svakom koraku u manjim mjestima u Indiji. Pomagao je i u gradnji koliba, nasipa i putova, a blisko je surađivao i s Majkom Terezom.
- Jedna njezina redovnica, treća po stažu među njima, u intervjuu se prisjetila kako je otac Gabrić svojedobno organizirao dolazak vlakom u Indiju cementa iz Solina za gradnju misijske postaje. U Indiju su tada, prisjećaju se redovnice, stizala i Varteksova odijela te tenisice Borovo - napomenuo je Atletić.
Zanimljivo, sav videozapis Atletić je snimao fotoaparatom. Zadovoljan je prikupljenim materijalom jer je svatko od 50 intervjuiranih imao osobnu priču.
Nažalost, Vatikan pri beatifikaciji koristi isključivo osobne razgovore svoje komisije s ljudima, pa ovaj materijal neće moći biti izravno korišten. Ipak, vjeruje da i on može pomoći da Ante Gabrić postane blaženi ili svetac.
O izradi velikog dokumentarnog filma još ne razmišlja. Planira se krajem godine vratiti u Indiju kako bi snimio i druge kadrove koji bi mogli spojiti veliku priču o Gabriću. Vjera Ante Gabrića, priznaje, nakon ovog puta još je više ušla u njega.
Zvonimir Atletić je tijekom boravka u Indiji 70-ih i 80-ih godina upoznao i Majku Terezu s kojom je komunicirao na hrvatskom jeziku. Za nju ga veže bezbroj anegdota.
- Bila je velika žena, ljubljena među tamošnjim narodom. Jednom smo kasnili iz New Delhija u Calcuttu i naša je veza otišla s aerodroma. Tada smo odlučili otići k njoj i takstistu smo samo rekli da nas vozi Majci Terezi. Kada smo tamo došli, ona je izjurila iz zgrade, shvatila da nas je taksist prevario i otišla do njega. On joj je odmah vratio novac i ispričao se uz riječi da nije vjerovao da zaista idemo k njoj - ispričao je Atletić i dodao: - Imala je sjajnu memoriju i svaki put kada bismo došli u Indiju, prepoznala bi nas, ugostila i pomogla.
Ponosan je što je imao privilegij pratiti njezin rad. Snimio je stotine njezinih fotografija koje je objavio u velikoj monografiji.
|
Majka Tereza uvijek je dobro ugostila Hrvate
|
Sanjin Španović