Mladi talentirani glumac Hrvoje Kečkeš nakon drugog boravka u bolnici Vrapče, gdje se mjesec dana liječio od alkoholizma, vratio se pun snage i ovaj put siguran da se ‘čašici’ više nikad neće vraćati. U odvikavanju mu je, kaže, najviše pomogla podrška obitelji, prijatelja i kolega iz kazališta Kerempuh koji su učinili sve kako bi se napokon vratio na pravi put. U razgovoru za Studio iskreno je ispričao kroz što je sve prolazio tijekom liječenja, te kako sada, jači no ikad, sa suprugom Vedranom planira proširenje obitelji, a na poslovnom planu ga očekuju brojni stari i novi glumački angažmani.
Iako je prošle godine već prošao liječenje u bolnici Vrapče, Hrvoje se nakon duže apstinencije ponovno vratio starom poroku što ga je vratilo na početak agonije.
- Spletom okolnosti završio sam opet u bolnici jer sam se u alkoholiziranom stanju vratio iz Osijeka gdje sam kratko nešto radio. Bila je najveća šteta što sam stizao na predstave i sve skupa nekako obavljao i to u takvom rasporedu gdje je i inače sve jako teško sklopiti. Najgore je bilo što je istodobno u Kerempuhu bilo nekoliko glumaca izvan pogona kad se meni dogodio taj recidiv koji sam jednostavno morao prelomiti. Iskreno hvala kazalištu na razumijevanju da se to ipak moralo napraviti i da je to najbolje za sve. Iščarobirali su sve i našli zamjene za sve predstave. Otišao sam s ocem i prijavio se u Vrapče - prepričao je svoj povratak na liječenje.
Kako je kazao, nakon prvog liječenja dosta je dugo apstinirao, no smatra da je, za razliku od sada, onda sve tek teoretski naučio.
- Uspijevala je ta apstinencija, ali su me u tome držali krivi razlozi, nekakav strah, nekakav pojam da ne smijem, a to je kao kad ti netko kaže ne smiješ više nikad sjesti u određenu stolicu i onda ti ta stolica postane opsesija i za pet dana ili pet godina vratit ćeš se i sjesti. Ali, svatko ima svoju točku gdje ga treba dotaknuti. Jedna defektologinja u Vrapču pogodila me je rečenicom: “Svi radite krive stvari i brljate s tim ne smijem, ne smijem. Smiješ, ali znaš kako to završava.“ Potrebno je postaviti stvari sa “Ja to neću!“, i puno je lakše izvući tu tvrdoglavost i raditi nešto ustvari iz inata kao - Neću navijati za Hajduk, neću. Lakše je nego s ne smijem - tvrdi Hrvoje.
Glumac napominje da ga u alkohol nisu odvele nikakve traume niti teško djetinjstvo, te da zapravo nije imao nikakvih razloga da ode u porok.
- Nitko me nije silovao, nitko me nije tukao, brak mi je u redu, sve mi je dobro, imam posao koji želim, imam super frendove koji me doslovce paze ako idemo na utakmicu ili igramo nogomet jesam li stvarno otišao na WC ili skrenuo, što je super. Mene je jednostavno ponijelo. Sad stvarno imam taj dobar i iskreni osjećaj da sam u redu. Već u Vrapču sam imao taj osjećaj, a prvi put nisam - priča Hrvoje.
U prvih nekoliko dana poznatog komičara mučili su grižnja savjesti i briga što će biti u kazalištu i doma, ali podrška bližnjih izvukla ga je iz depresije.
- Roditelji i supruga su mi svaki dan bili u posjeti, tako da mi je već bilo neugodno pred ostalima. Iz kazališta sam uvijek imao potporu, a glumac sam pa znam ako netko iz kurtoazije govori da mu je drago, a znam kad je to istina. Znao sam i prije da svi stoje iza mene i da žele da se izvučem. To mi olakšava stvar, a i daje mi veliku odgovornost pred svim ljudima koji su mi ljubav dali, da im i uzvratim - kazao je.
U mjesec dana bolnice uspio se, kaže, opustiti i sve dobro sagledati, ali i odmoriti od mobitela i stresa.
- Ne želim filozofirati i nisam nakon svega neki guru, ali iskreno osjećam da će upaliti, a imam i dobre razloge. Da li je to to znat ću tek kad umrem, a to ne bih još želio iskusiti. Imam motivaciju kao ozlijeđeni igrač koji je dugo bio izvan terena, pa na prvoj utakmici želi zabiti pet golova. Ipak, u glavi treba znati da ako ponovi tu ozljedu, da ga to može izbaciti s terena zauvijek. Motivira me i proširenje obitelji, a djeca su, po meni, pravi smisao, i stvarno to želimo. Ako sam neizlječen radio i poprilično mi je dobro išlo, mislim da mi sada može ići samo bolje - siguran je.
Medijska znatiželja nakon izlaska iz bolnice nije ga ni najmanje zasmetala, iako tijekom liječenja nije želio čitati nikakve komentare.
- Povremeno sam čuo neke informacije i štrecnulo bi me samo ono što je bilo krivo, a ne ono što je istina. Ne mogu biti licemjeran i pitati se zašto, jer ipak sam javna osoba i bilo je i puno lijepih stvari koje su se pisale o meni. Završio sam u bolnici i to je istina - rekao je.
Prije liječenja najviše je radio u kazalištu i imao dosta angažmana.
- Glumio sam u predstavama “Metastaze“, “Brak iz računa“, “Bitange i princeze“, “Švejk u Drugom svjetskom ratu“, “Jebote, kol’ko nas ima“. Planovi koje sam ranije imao sada su se jednako dobro poklopili. Snimanje nove sezone “Bitangi“ počinje 4. svibnja, a počet će se emitirati na jesen. Filmovi se trenutno ni ne snimaju, a gotov je jedino “Metastaze“, koji nažalost nisam još stigao pogledati, a zanima me jer igram u toj predstavi. Dobra je ekipa u filmu i znam da je to teško zabrljati - kaže Hrvoje.
Velika je sreća, tvrdi, što radi ono što je poželio kad je imao tek osam godina, a počeo je glumiti kao klinac u ZeKaeMu.
- Imao sam glumačkih iskustava prije upisa na Akademiju. Već u drugom osnovne sam zacrtao da ću biti glumac i stvarno je velika sreća što sam to i postao, jer rijetko tko uspije ostvariti svoj rani san. Ali, nakon završene srednje škole tek mi je iz četvrtog pokušaja pošlo za rukom upisati Akademiju, jer je konkurencija bila velika.
Zadnji put sam to napravio po svome. Nisam išao na prvi rok jer sam bio na Europskom nogometnom prvenstvu u Engleskoj. Uzeo sam monolog Filipa Latinovića iz Krležinog “Povratak Filipa Latinovića“ i glatko uspio. Iako sam većinom komičar, dugačak je glumački život i tek ćemo vidjeti što će biti nakon komedije. Ne pravim nikakvu razliku, jer ako je nešto dobro mogu igrati bilo što. Humorne role mi nekako dodjeljuju po liniji manjeg otpora, jer smatraju da mi leže, ali daleko od toga da mi je to dojadilo. No, svaka uloga mi je jednaki izazov - rekao je Hrvoje.
- Iako rekreativno igram nogomet svaki ponedjeljak s ekipom, nikad nisam imao ambicije biti nogometaš ili bilo što drugo osim glumca. Moram se pohvaliti da sam nakon Vrapča sam na prvoj tekmi zabio tri gola. No, bio sam do kraja života spreman ići na prijemni za Akademiju. Ako govorim o poslu, onda ću reći da radije glumim u dobroj predstavi nego u lošem filmu i obrnuto. Isto tako je i s televizijom. Stvar je u ideji i konačnom uspjehu. Bilo je predstava za koje sam mislio da su super ideja, a na kraju su ispale mlako - tvrdi Hrvoje.
Marija Lokas
Iako je prošle godine već prošao liječenje u bolnici Vrapče, Hrvoje se nakon duže apstinencije ponovno vratio starom poroku što ga je vratilo na početak agonije.
- Spletom okolnosti završio sam opet u bolnici jer sam se u alkoholiziranom stanju vratio iz Osijeka gdje sam kratko nešto radio. Bila je najveća šteta što sam stizao na predstave i sve skupa nekako obavljao i to u takvom rasporedu gdje je i inače sve jako teško sklopiti. Najgore je bilo što je istodobno u Kerempuhu bilo nekoliko glumaca izvan pogona kad se meni dogodio taj recidiv koji sam jednostavno morao prelomiti. Iskreno hvala kazalištu na razumijevanju da se to ipak moralo napraviti i da je to najbolje za sve. Iščarobirali su sve i našli zamjene za sve predstave. Otišao sam s ocem i prijavio se u Vrapče - prepričao je svoj povratak na liječenje.
Kako je kazao, nakon prvog liječenja dosta je dugo apstinirao, no smatra da je, za razliku od sada, onda sve tek teoretski naučio.
- Uspijevala je ta apstinencija, ali su me u tome držali krivi razlozi, nekakav strah, nekakav pojam da ne smijem, a to je kao kad ti netko kaže ne smiješ više nikad sjesti u određenu stolicu i onda ti ta stolica postane opsesija i za pet dana ili pet godina vratit ćeš se i sjesti. Ali, svatko ima svoju točku gdje ga treba dotaknuti. Jedna defektologinja u Vrapču pogodila me je rečenicom: “Svi radite krive stvari i brljate s tim ne smijem, ne smijem. Smiješ, ali znaš kako to završava.“ Potrebno je postaviti stvari sa “Ja to neću!“, i puno je lakše izvući tu tvrdoglavost i raditi nešto ustvari iz inata kao - Neću navijati za Hajduk, neću. Lakše je nego s ne smijem - tvrdi Hrvoje.
Glumac napominje da ga u alkohol nisu odvele nikakve traume niti teško djetinjstvo, te da zapravo nije imao nikakvih razloga da ode u porok.
- Nitko me nije silovao, nitko me nije tukao, brak mi je u redu, sve mi je dobro, imam posao koji želim, imam super frendove koji me doslovce paze ako idemo na utakmicu ili igramo nogomet jesam li stvarno otišao na WC ili skrenuo, što je super. Mene je jednostavno ponijelo. Sad stvarno imam taj dobar i iskreni osjećaj da sam u redu. Već u Vrapču sam imao taj osjećaj, a prvi put nisam - priča Hrvoje.
U prvih nekoliko dana poznatog komičara mučili su grižnja savjesti i briga što će biti u kazalištu i doma, ali podrška bližnjih izvukla ga je iz depresije.
- Roditelji i supruga su mi svaki dan bili u posjeti, tako da mi je već bilo neugodno pred ostalima. Iz kazališta sam uvijek imao potporu, a glumac sam pa znam ako netko iz kurtoazije govori da mu je drago, a znam kad je to istina. Znao sam i prije da svi stoje iza mene i da žele da se izvučem. To mi olakšava stvar, a i daje mi veliku odgovornost pred svim ljudima koji su mi ljubav dali, da im i uzvratim - kazao je.
U mjesec dana bolnice uspio se, kaže, opustiti i sve dobro sagledati, ali i odmoriti od mobitela i stresa.
- Ne želim filozofirati i nisam nakon svega neki guru, ali iskreno osjećam da će upaliti, a imam i dobre razloge. Da li je to to znat ću tek kad umrem, a to ne bih još želio iskusiti. Imam motivaciju kao ozlijeđeni igrač koji je dugo bio izvan terena, pa na prvoj utakmici želi zabiti pet golova. Ipak, u glavi treba znati da ako ponovi tu ozljedu, da ga to može izbaciti s terena zauvijek. Motivira me i proširenje obitelji, a djeca su, po meni, pravi smisao, i stvarno to želimo. Ako sam neizlječen radio i poprilično mi je dobro išlo, mislim da mi sada može ići samo bolje - siguran je.
Medijska znatiželja nakon izlaska iz bolnice nije ga ni najmanje zasmetala, iako tijekom liječenja nije želio čitati nikakve komentare.
- Povremeno sam čuo neke informacije i štrecnulo bi me samo ono što je bilo krivo, a ne ono što je istina. Ne mogu biti licemjeran i pitati se zašto, jer ipak sam javna osoba i bilo je i puno lijepih stvari koje su se pisale o meni. Završio sam u bolnici i to je istina - rekao je.
Prije liječenja najviše je radio u kazalištu i imao dosta angažmana.
- Glumio sam u predstavama “Metastaze“, “Brak iz računa“, “Bitange i princeze“, “Švejk u Drugom svjetskom ratu“, “Jebote, kol’ko nas ima“. Planovi koje sam ranije imao sada su se jednako dobro poklopili. Snimanje nove sezone “Bitangi“ počinje 4. svibnja, a počet će se emitirati na jesen. Filmovi se trenutno ni ne snimaju, a gotov je jedino “Metastaze“, koji nažalost nisam još stigao pogledati, a zanima me jer igram u toj predstavi. Dobra je ekipa u filmu i znam da je to teško zabrljati - kaže Hrvoje.
Velika je sreća, tvrdi, što radi ono što je poželio kad je imao tek osam godina, a počeo je glumiti kao klinac u ZeKaeMu.
- Imao sam glumačkih iskustava prije upisa na Akademiju. Već u drugom osnovne sam zacrtao da ću biti glumac i stvarno je velika sreća što sam to i postao, jer rijetko tko uspije ostvariti svoj rani san. Ali, nakon završene srednje škole tek mi je iz četvrtog pokušaja pošlo za rukom upisati Akademiju, jer je konkurencija bila velika.
Zadnji put sam to napravio po svome. Nisam išao na prvi rok jer sam bio na Europskom nogometnom prvenstvu u Engleskoj. Uzeo sam monolog Filipa Latinovića iz Krležinog “Povratak Filipa Latinovića“ i glatko uspio. Iako sam većinom komičar, dugačak je glumački život i tek ćemo vidjeti što će biti nakon komedije. Ne pravim nikakvu razliku, jer ako je nešto dobro mogu igrati bilo što. Humorne role mi nekako dodjeljuju po liniji manjeg otpora, jer smatraju da mi leže, ali daleko od toga da mi je to dojadilo. No, svaka uloga mi je jednaki izazov - rekao je Hrvoje.
- Iako rekreativno igram nogomet svaki ponedjeljak s ekipom, nikad nisam imao ambicije biti nogometaš ili bilo što drugo osim glumca. Moram se pohvaliti da sam nakon Vrapča sam na prvoj tekmi zabio tri gola. No, bio sam do kraja života spreman ići na prijemni za Akademiju. Ako govorim o poslu, onda ću reći da radije glumim u dobroj predstavi nego u lošem filmu i obrnuto. Isto tako je i s televizijom. Stvar je u ideji i konačnom uspjehu. Bilo je predstava za koje sam mislio da su super ideja, a na kraju su ispale mlako - tvrdi Hrvoje.
Samo me gluma inspiriraJedino što je ikad u životu Kečkeš poželio biti je - glumac, ali druga velika strast mu je nogomet, iako samo rekreativno. |
Marija Lokas