Mora se priznati, to je veliko olakšanje. Sve ove godine, koristeći taj i druge oblike kontracepcije, uvijek sam se osvrtao oko sebe pazeći da me ne ošine Božja munja jer smo odlučili spriječiti neželjenu trudnoću. Odmah da i proširim popis strašnih grijeha – Da, spavao sam sa svojom tadašnjom djevojkom prije braka, opet pazeći da me ne pogodi ona ista munja. Zapravo sam se toliko izmicao svim mogućim munjama da je potpuno nejasno kako smo se uopće i uspjeli seksati. I onda smo u jednom trenutku, tada već u braku, kad smo procijenili da smo i kao pojedinci i kao par zreli za roditeljstvo, odlučili proširiti našu malenu skladnu obitelj.
Danas, kada nam se malena pridružila, opet koristimo kontracepciju jer nam je u ovom trenutku, suprotno savjetima svih baka, djedova, kumova, ali i onih dosadno napornih nepoznatih ljudi koje srećete u dječjim parkićima, nezamislivo imati još jedno dijete. Možda se za koju godinu promjeni situacija, ali danas s iznimnim zadovoljstvom ponovno koristimo kontracepciju. I sad ću se konačno, s papinim dopuštenjem (hvala dragom Bogu) moći poseksati u miru.
Doduše, ako ćemo realno, i za promjenu ozbiljno, papino se dopuštenje nije ticalo sprečavanja neželjene trudnoće, već opravdanja „utemeljenih pojedinačnih slučajeva, primjerice kada se netko tko se bavi prostitucijom rabi kondom…“ Dakle, da bih opravdao korištenje kondoma ili bilo kojeg kontracepcijskog sredstva, moram konačno postati pravi muškarac i početi varati svoju suprugu i to ni manje ni više nego s prostitutkom. A ja, dosadan kakav jesam, ostajem i dalje vjeran i nastavljam koristiti kondom u krive svrhe. Stvarno sam bezbožan čovjek.
Taj mentalni sklop koji se protivi korištenju kontracepcije je isti nazadni mentalni sklop koji se protivi umjetnoj oplodnji. Pa koliko zagubljen moraš biti da se protiviš rođenju djeteta koje roditelji istinski žele (jer nitko ne bi prolazio kroz torturu umjetne oplodnje da stvarno ne želi dijete), a istovremeno odobravaš da se zbog neplanirane i nažalost neželjene trudnoće ulazi u nekvalitetan brak. Zabrinjavajuće je takvo rigidno inzistiranje na nekoj religijskoj dogmi kojoj očigledno nije u cilju ljudska sreća, već puko zadovoljavanje forme. Jednako je apsurdno slijepo se držati uputa za sretan i častan život modernog čovjeka koje su dane prije par tisuća godina, no to je već neka druga tema.
Žao mi je što će ovo neki pogrešno shvatiti kao napad na afirmativne katoličke vrijednosti jer se ovdje radi o nečemu sasvim drugačijem – nazadnoj i nerazumnoj crkvenoj dogmi. I naravno, baš kao i drugi kukavički ljudi ili institucije, oni će i dalje odgovornost za svoje probleme prebacivati na druge. U ovom slučaju to je sekularizirano, materijalističko društvo gdje pojedinci teže površnom zadovoljenju pa se tako odvajaju od Boga ili su to novi pristupi duhovnosti kojima se u zanosu iznimne ignorancije zadivljujuće olako pridaju sotonistički ili slični besmisleni epiteti.
Bitno je samo da se za vlastite probleme koji su proizašli iz vlastitih slabosti i stravične nedosljednosti optuže druge. A tako je malo mudrosti, nešto više hrabrosti i mnogo više integriteta potrebno za prihvaćanje odgovornosti za probleme koji su te snašli. Šteta što današnja Crkva to ne posjeduje.