Čak i da izbaci taj “kamenčić u cipeli” što ga žulja, Tomislavu Karamarku, odnosno Vladi koju bi vodio HDZ, ne piše se dobro. Bolje rečeno, dani su joj odbrojani i HDZ-u je bolje da se krene spremati za izbore nego da pokušava (pot)kupiti nekog zastupnika Mosta ili nekog iz oporbe kako bi radi preživljavanja stranačkog šefa došao do čarobnih 76 ruku. Jer sve i da Karamarko nekim čudom preživi izglasavanje nepovjerenja u Saboru i Most zamijeni nekim novim partnerima, i takva bi Vlada teško opstala na dulje staze.
Međutim, u HDZ-u se sigurno ne namjeravaju predati bez borbe. A ako u najvećoj vladajućoj stranci nešto znaju, onda je to kako kupovati političke partnere i sigurno će u idućih petnaestak dana Karamarko okrenuti nebo i zemlju ne bi li osujetio SDP-ov plan da se, prvi put u povijesti hrvatske demokracije, u Saboru izglasa nepovjerenje jednom članu Vlade.
Međutim, “spašavanjem vojnika Karamarka” HDZ dugoročno ne rješava ništa.
S Mostom, potpuno je jasno, u istoj Vladi više ne mogu dalje nastaviti. Čak i prije nego što se pojavila afera Drimia, odnosi između dva ključna partnera u Vladi bili su daleko od partnerskih. Već tada je svima bilo jasno da između HDZ-a i Mosta, umjesto slaganja, povjerenja i zajedničkog rada za dobrobit države, imamo neslaganje, nepovjerenje, prepucavanja, podmetanja, ucjene i ultimatume. Posljednjih nekoliko dana samo je sve dodatno eskaliralo i svaka od strana još se više zakopala u svoj rov, iz kojeg nemilice puca po onoj drugoj. Badava se HDZ-ovi i Mostovi članovi Vlade i zastupnici trude cijelu javnost uvjeriti da i dalje “normalno surađuju” kad i sam Božo Petrov priznaje da ministri iz dva tabora već nekoliko dana ne razgovaraju.
Osim toga, čelnik Mosta jasno je poručio da on i u slučaju Karamarkova preživljavanja više neće biti u Vladi, što bi značilo da vladajuća većina ostaje bez zastupnika Mosta, odnosno većine njih. Baš kao što su iz HDZ-a nedvosmisleno najavili da u slučaju Karamarkova pada idemo na nove izbore.
Preživi li Karamarko, to će značiti da je HDZ uspio pronaći novu većinu koja mu jamči i opstanak Vlade. Ako osim postojećeg Mostova trojca uspiju slomiti još pokojeg njihova zastupnika, HDZ, da bi osigurao većinu, mora pridobiti gotovo sve druge manje parlamentarne stranke i manjince.
A to znači da Karamarko mostovce mora zamijeniti Radimirom Čačićem, većinom manjinskih zastupnika, Hridi Drage Prgometa, Glavaševim HDSSB-om. Mora, dakle, za pomoć moliti čovjeka čiju je ultimativnu ostavku zahtijevao zbog prometne nesreće koju je izazvao, ali i Dragu Prgometa, kojega nije zarezivao ni dva posto dok mu je on bio zamjenik, pa i, primjerice, Furija Radina, kojeg je Karamarkov omiljeni ministar, Hasanbegović, nedavno optužio da je godinama reketario vlade kako bi dobio dodatni novac iz Ministarstva kulture.
Uspije li HDZ u toj operaciji preslagivanja većine, ona bi bila toliko tanka da bi stabilnost Vlade bila konstantno ugrožena. Sada raspolažu sa 80 mandata, pa se pokazalo da im je osiguravanje kvoruma jedan od težih zadataka. Bez Mosta, ta bi većina bila još manja i teško da bi u takvim okolnostima Vlada mogla funkcionirati na duge staze, odnosno izgurati kraj mandata. Osim toga, takva bi presložena Vlada imala ukupno oko 15 partnera, od kojih mnogi ne mogu biti ni u istoj prostoriji, a kamoli da bi mogli zajedno upravljati državom.
No, u HDZ-u su očigledno odlučili odigrati na sve karte i vlast sačuvati po svaku cijenu. Makar to značilo još veću nestabilnost vlasti.
Svjesni su, naime, da im se u slučaju novih izbora ne piše dobro i da bi ih birači sigurno kaznili zbog ovog neuspjelog eksperimenta koji su pokazali u šest mjeseci svoje neuspješne vladavine.
Uz to, pitanje je bi li sve postojeće partnere iz Domoljubne koalicije mogli ponovno privoljeti na još jednu predizbornu suradnju. Unatoč tome što je uoči prošlih izbora Karamarko pod svoj “domoljubni” kišobran okupio sve od centra nadesno, nisu uspjeli ostvariti izborni rezultat kakav su očekivali. U slučaju novih izbora, na neke partnere ne bi mogli računati - novi šef HSS-a Krešo Beljak samo čeka priliku da se njegova stranka iščeprka iz koalicije s HDZ-om koju, navodno, većina ionako nikada nije niti željela. Novog prijeizbornog partnera vjerojatno bi tražio HSLS. Unatoč tome što se predsjednik te stranke Darinko Kosor proteklih dana uspješno skriva i izbjegava izjasniti se kako će se pri izglasavanju nepovjerenja Karamarku postaviti njihovi zastupnici, njegovo nepojavljivanje na Saboru HDZ-a govori i o tome što liberali misle o ovoj političkoj krizi i prvom potpredsjedniku.
Karamarku bi vjerojatno kao partneri ostali oni koji bi u 21. stoljeću zabranili pobačaj, koji su zaustavili kurikularnu reformu, oni koji jednu janjetinu i slušaju Thompsona, a usput i marširaju na profašističkim skupovima.
Osim toga, i HDZ-ov sabor pokazao je koliko je najveća vladajuća stranka pogođena aferom svojeg stranačkog šefa. Atmosfera je bila miljama daleko od toliko propagiranog zajedništva, suglasja i euforije kakve smo navikli gledati na skupovima te stranke.
Sabor HDZ-a više je služio tome da se pošalju prijeteće poruke Mostu nego motivirajuće poruke članovima stranke.
Na isti način kao sada Mostu, Karamarko je prijetio i premijeru Tihomiru Oreškoviću. Poručujući mu preko medija da je na tom mjestu samo zahvaljujući milosti HDZ-a, nije mogao niti naslutiti da će takva kletva stići upravo njega te da će mu se glava uskoro naći na giljotini Mosta.
Bilo bi lako Karamarku da se radi samo o kamenčiću u cipeli koji može izbaciti i hodati dalje. Njega muči mlinski kamen koji melje njegovu Vladu i ozbiljno im prijeti da ih zarotira ponovno u oporbu.