Važne odluke u ovoj zemlji često prolaze ispod radara i zato nije iznenađenje da je u vidu fusnote završila informacija o dobrom i važnom pravorijeku Ustavog suda. Napokon nešto dobro, dodali bismo.
Dakle, identiteti osoba koje dolaze na sastanke u Vladu Republike Hrvatske, kod najviših državnih dužnosnika, predstavljaju informaciju od javnog interesa, odlučio je Ustavni sud na temelju tužbe koju je podnio GONG.
“Vlada je jedno od (najviših) državnih tijela u Republici Hrvatskoj te svakako postoji opravdani interes javnosti za pristup traženoj informaciji u pogledu ulazaka i izlazaka fizičkih osoba iz zgrade Vlade 4. kolovoza 2007.”, stoji u odluci ustavnosudskog vijeća kojim je predsjedala sutkinja Snježana Bagić.
GONG je još 2011. godine od Vlade i ondašnje premijerke Jadranke Kosor zatražio da mu se dostavi evidencija ulazaka i izlazaka fizičkih osoba iz zgrade Vlade 4. kolovoza 2007. Tog su dana u Banskim dvorima tadašnjeg premijera Ivu Sanadera posjetili predsjednik Uprave mađarskog MOL-a Zsolt Hernádi i Jozo Petrović, bivši član Uprave Ine, a ovih dana često spominjani vlasnik konzultantske firme među čijim klijentima je i MOL. Robert Ježić je u sudskom postupku koji se vodio protiv Sanadera tvrdio da je na spornom sastanku dogovoreno podmićivanje bivšeg premijera u zamjenu za prepuštanje upravljačkih prava u Ini mađarskoj kompaniji.
Nije daleko od istine Peđa Grbin iz SDP-a koji je jučer u Saboru zaključio da “Hrvatska trenutno nema Vladu, nego skupinu pojedinaca koji se u interesu stranih lobista smucaju po Banskim dvorima”.
Iako bi, kada se radi o “smucanju po Banskim dvorima”, možda bilo zanimljivo dobiti službene podatke o identitetu članova Mosta, koji su prošle godine tijekom noći došli na tajni razgovor sa Zoranom Milanovićem. Ili tko je sve od političara - dok su trajali pregovori o sastavljanju Vlade - odlazio na Pantovčak na konzultacije s Kolindom Grabar-Kitarović.
Makar nema svrhe mistificirati većinu ovakvih sastanaka jer bilo je slučajeva kada bi premijeri pozivali nekoga k sebi kako bi doznali najnvije tračeve, a predsjednici okupljali poznanike jer u Predsjedničkom uredu zna biti jako dosadno.
“Predsjedniče, moramo ponoviti jučerašnju partiju preferansa”, prije nekoliko godina glasila je poruka u knjizi gostiju koju je tadašnjem šefu države napisao jedan političar-luftbremzer poslije završetka “sastanka”.
Ok, Hernádi i Petrović zacijelo nisu kartali sa Sanaderom, iako ispada da je tadašnji premijer prokockao Inu.
Mogle bi biti zanimljive i reperkusije zbog spomenute odluke ustavnih sudaca. Recimo, hoće li ubuduće iz Vlade morati odgovoriti na svako pitanje iz medija o tome tko je ušao u Banske dvore i s kime se sastao. Odnosi li se to isključivo na Vladu ili i na ministarstva i Predsjednički ured? I što ako država odbije odgovoriti uz opravdanje da bi u tom slučaju dovela u pitanje nacionalnu sigurnost?
Unatoč ovakvim otvorenim pitanjima, Ustavni sud zaslužuje pohvalu jer je donio dugoročno važnu odluku. Iako je prošlost prokockana, budućnost, valjda, još nije.