KUTINA - U zoru 11. prosinca 1991. tridesetak pripadnika Kobri, izviđačko-diverzantskog voda 125. brigade, sastavljenog od HOS-ovaca iz Kutine i Popovače, i stotinjak pripadnika 1. gardijske brigade, pod vodstvom Ante Gotovine, krenulo je u proboj na ratištu kod Novske.
Crta je već tada bila ustaljena kod Starih Grabovaca i Kričkih brda, a cilj akcije je bio učvrstiti položaje obrane osvajanjem sela Rajčića na vojno važnoj uzvisini prema Okučanima.
Saborski zastupnik HSP-a Velimir Kvesić, tada pripadnik Kobri, sudjelovao je u toj akciji pored generala Gotovine. - Ranije sam ga viđao na sastancima u zapovjedništvu 125. brigade i odmah se vidjelo da je sposobniji od svih nas, iako tada nije imao neki čin. Izuzetno pedantan, uredan, čovjek koji nije puno pričao, ali ga se slušalo - kaže Kvesić za Gotovinu. Za njim je išla priča da je bio legionar, ali sam nije nikad govorio o tome.
- Već u 10 ujutro ušli smo u Rajčić, akcija je bila uspješna. Međutim, kad smo vidjeli da nam se pokvario tenk, a imali smo samo jedan stari T-55, bilo je jasno da nećemo izdržati. Četnici su krenuli u pješački protuudar. Čitavo vrijeme pod udarom neprijateljske artiljerije, morali smo se povući. I tada je Gotovina ranjen - priča Kvesić. Iako ranjen, s četiri prostrijelne rane u debelom mesu, Gotovina je nastavio voditi branitelje, pod stalnom vatrom iz neprijateljskog poluobruča. - Više je to potreslo mene, nego njega - kaže danas Kvesić.
Vidio je kad je Gotovina bio pogođen, u šumarku, na rubu šume, blizu mjesta gdje je nešto prije toga poginuo Željko Grgić Žac. Gotovina je pao, ali se brzo pridigao. - U Vukovaru sam se nagledao svakakvih scena, ali takvo nešto je i za mene bilo novo. Nisam mogao ni zamisliti da bi se ranjenik tako mogao ponašati - priča Kvesić.
- Sva mu je uniforma bila krvava, ali je prehodao s nama tih pet kilometara do Kričkih brda. Nijednom nije jauknuo, a kad se na kraju izuo, vidjeli smo: čizma mu je bila puna krvi - sjeća se Kvesić. - Imao je priliku da se povuče, nakon što je ranjen, do nas se probila lada od saniteta i odvezla trojicu mrtvih i dva ranjena. Gotovina je odbio ići. U svakom pogledu bio je zadivljujući. On je bio primjer svima nama, primjer stege, hrabrosti, urednosti -kaže Kvesić. Nije samo on bio hrabar: Kvesić opisuje kako je Petar Gelo, također jedan iz grupe od 58 HOS-ovaca koji su 27. rujna ušli u opkoljeni Vukovar, u trenutku kad su ih četnici okružili, otvorio konzervu i počeo jesti. "Da ne umrem gladan", objasnio je. Na pitanje kako je bilo moguće da krenu u ofanzivnu akciju samo s jednim tenkom, bez ikakve artiljerijske podrške, Kvesić kaže da je to tada svima njima bilo normalno. "Da smo tada imali artiljeriju, mogli smo ušetati u Okučane. Ovako, linija je ostala nepromijenjena sve do Bljeska".
Borba je bila žestoka, ali ne onakva kakvom je opisuje Nenad Ivanković u Gotovininoj biografiji, koji piše da je neprijatelj izvršio helihopterski desant, a iz helihoptera su se spuštali "Beli orlovi". Kvesić je Gotovinu kasnije viđao, ali o bitki kod Rajčića nije pričao. "Nije bio jedan od onih koji su voljeli raspredati o prošlim bitkama. Možda ga mogu usporediti s pokojnim Blagom Zadrom: kad njega više nije bilo, sve je bilo drugačije", zaključuje Kvesić.
Snježana Pavić