Ina traži 16 milijuna $ od bivšeg predstavnika

ZAGREB - Naftna kompanija Ina na zagrebačkom Općinskom sudu vodi postupak protiv Pavla Urode, svoga bivšega predstavnika u Rusiji, i od njega traži više od 16 milijuna dolara jer smatra da je tijekom kupoprodaje Bijelih noći, naftnih polja u Sibiru, sklopio nekoliko štetnih agentskih ugovora zbog kojih je Ina kod kasnije prodaje tih polja ostala oštećena.



Radi se o tužbi kojom bi se trebale utvrditi okolnosti pod kojima je Ina pri prodaji naftnih polja, iz kojih je crpila gotovo polovicu proizvodnje nafte, dobila mnogo manji iznos nego što je bilo predviđeno.

Prvi ugovor koji je sklopio Uroda odnosio se na isplatu provizije vezane za pregovore o kupnji vrijednih naftnih polja, koja je iznosila više od dva milijuna dolara. To je bilo iznad uobičajenoga postotka. No, za Inu su najštetniji bili treći i četvrti agentski ugovor kojima bi, da su do kraja realizirani, Bijele noći bile podijeljenje u dvije kompanije te bi tako bilo omogućeno prenošenje velikog dijela vlasništva nad Bijelim noćima na novu tvrtku.



Agentski ugovori su, inače, sklopljeni kada je na čelu Ine bio Davor Štern, koji je na sudu rekao da je znao za ugovore, no da nije bio dovoljno stručan pa je zatražio mišljenje stručnjaka koji su rekli da je s pravne strane sve u redu. Napomenuo je da su sporni tajni ugovori bili "ulaznica" na rusko tržište.



Problem je nastao kad je Ina potkraj 2001. ugovorila prodaju Bijelih noći ruskoj tvrtki Slavneft za 70 milijuna dolara. Tada su na vidjelo izašli ti štetni ugovori pa je ta tvrtka odustala od kupnje. Prema nekim procjenama, vrijednost Bijelih noći bila je viša od 120 milijuna dolara.



Na sudu su danas svjedočili Ivan Sabolović koji je 2000. godine od Urode preuzeo mjesto direktora predstavništva Ine u Moskvi. On smatra da su agentski ugovori bili štetni za Inu jer je vlasništvo nad Bijelim noćima njima bilo preneseno na novu kompaniju. Zbog njih je, tvrdi, i pala cijena tih naftnih polja. Danas su svjedočili Željko Brčić, Inin pravnik u Moskvi, i Željko Belošić, tadašnji član uprave.

Ina, kojoj je tada na čelu bio Davor Štern, kupila je Bijele noći 1998. i posao je predstavljen kao veliki uspjeh, posebice kada je 1999. počela proizvodnja tri tisuće tona nafte na dan. Nakon promjene vlasti, na čelo Ine dolazi Tomislav Dragičević i nova garnitura proglašava Bijele noći jednim od najgorih projekata Ine.



Rusi 2002. zatvaraju naftovod, a Bijelim noćima je zabranjen transport nafte pa Ina traži kupca. Dragičević i Štern prepiru se je li trgovina u Sibiru bila dobra ili loša. Dragičević objavljuje da Ina nikad nije bila vlasnik Bijelih noći te optužuje Šterna za makinacije. Nakon mukotrpnih pregovora, Ina uspijeva u kolovozu 2002. prodati Bijele noći ruskoj kompaniji Rosneftgas za 74 milijuna dolara.

Uroda kaže da nije poznato tko je pokrenuo prodaju Bijelih noći, te tko je odgovoran da se projekt doveo u zaduženost, nemogućnost isporuke nafte, te izazvao prigovore ruskih državnih tijela o neispunjavanju obveza iz licenci.



- Prodaja je obavljena bez natječaja iako je Ina d.d. kao tvrtka u većinskom državnom vlasništvu bila obavezna prihvatiti natječaj koji joj je bio nuđen - kaže Uroda. - Državno odvjetništvo me dvaput istraživalo i u oba je slučaja utvrdilo da su optužbe neosnovane. Vjerujem u pravni sustav - dodaje Uroda.

Uroda: Tko je prodao Bijele noći? - Hrvatsku javnost, zasićenu skandalima, Uprava Ine cijelo je vrijeme od 2000. do danas usmjeravala isključivo na kupnju Bijelih noći, a pritom je davala vrlo škrte informacije o njihovoj prodaji - kaže Uroda, danas direktor u britansko-ruskoj tvrtki Sibir Energy kojeg smo dobili u Moskvi.

- 1998. godine Ina, kojoj je na čelu Davor Štern, kupuje tvrtku i naftno nalazište Bijele noći u Sibiru za 16,5 milijuna dolara



- 1999. godine dnevno se proizvodi tri tisuće tona nafte  



- ubrzo nakon početka proizvodnje godišnji kapacitet skočio je na milijun tona nafte



- 2001. godine, unatoč poslovnim uspjesima, zbog političkog pritiska Bijelim noćima blokiran račun, a u ožujku 2002. godine Rusi zatvaraju naftovod i Bijelim noćima je zabranjen transport nafte. Vodstvo Ine, kojoj je na čelu Tomislav Dragičević, traži kupca za naftno polje, a kao pojašnjenje se nudi priča da rusko političko vodstvo želi strancima uzeti vlasništo nad naftnim poljima.



- ožujak 2002. - propadaju pregovori Ine s ruskom tvrtkom Slavneft o prodaji Bijelih noći. Pregovori navodno propali nakon što su Rusi upoznati s četiri aneksa ugovora kupoprodajnom ugovoru.



- lipanj 2002. - Tomislav Dragičević otvoreno objavljuje da Ina nikad nije bila vlasnik Bijelih noći te optužuje Davora Šterna za makinacije oko aneksa kupoprodajnom ugovoru po kojima je, tvrdi Dragičević, nalazište u vlasništvu rusko-hrvatskog poslovnog kruga. Dragičević tada otkriva kako Ina u privatizaciju neće ići s Bijelim noćima



- kolovoz 2002. - Ina uspjela prodati Bijele noći ruskoj naftnoj kompaniji Rosneftgas za 74 milijuna dolara  (K. Ž.)

Od kupnje do prodaje

M. Smoljanec, K. Žabec