Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je u jeruzalemskome Yad Vashemu - kako smo već javili - izrazila “najdublje kajanje” zbog svih žrtava holokausta u Hrvatskoj stradalih od ruke kolaboracionističkoga ustaškog režima za drugoga svjetskog rata, istaknuvši da je taj dio povijesti bacio ljagu na našu zemlju, ali da se, zbog budućnosti, moramo suočiti sa svojom prošlošću. Naglasila je i da je veliki dio hrvatskog naroda bio dio antifašističkog pokreta otpora, čime nas je stavio “na pravu stranu povijesti”.
Hrvatska predsjednica - koja je iz svog ureda deložirala dio Tuđmanove ostavštine: bistu Hrvata koji je vodio taj antifašistički pokret - pokazala je još jednom koliko pazi da svugdje kaže baš ono što na tom mjestu i u tom trenutku stvara najbolju sliku ne samo o njoj, nego i o Hrvatskoj koju zastupa.
Pamtim kako je u Rimu pred redovnicama hrabro govorila o potrebi da se u Katoličkoj crkvi poboljša položaj i ojača utjecaj žena, te kako je pred Papom govorila o nekim ipak drugim važnim pitanjima.
Uostalom, to jest uloga diplomacije, a državni poglavar, kada istupa u inozemstvu, jest prvi hrvatski diplomat. Ide onamo da bi predstavio zemlju u najboljem svjetlu.
Ako pritom pridonese općem dobru, počev od mira i ravnopravnosti u svijetu, onda radi posao za koji je izabran i plaćen. Pa mu (u ovom slučaju: joj) treba to priznati, bez ruganja. Diplomat nije ni profesor ni novinar (koji se, ako zađu u diplomaciju, moraju samozatajno odreći individualnog poja).
I naš je problem što, zahvaljujući baš ustaškim kolaboracionistima, imamo obaveze spram Izraela, utoliko snažnije ukoliko je u Hrvatskoj više onih koji i danas o ustaštvu misle lijepo, te svoju orijentaciju ističu crtajući ušato U (s križem, da bude bogohulno), a povremeno i sâm kukasti križ.
Istodobno je u Izraelu bio Matteo Renzi, premijer Italije, države koja je zajedno s Njemačkom instalirala neizabranu ustašku vlast. Rekao je u Knessetu da Izrael ima ne samo pravo nego i dužnost na opstanak.
Nakon holokausta, svi mi u Evropi, a osobito zemlje čiji su fašisti prednjačili u holokaustu, imamo dužnost bdjeti nad sigurnošću Izraela, pa i kad se ne slažemo s nekim elementima politike te države. I Renzi se ondje zauzeo za suživot dviju država, izraelske i palestinske.
Dobro bi bilo da stavovi i Predsjednice, i države koju predstavlja, budu ne samo za vanjsku uporabu, u Yad Vashemu, nego “i za po doma”.
I ovdje se nađe ponetko tko smatra da je ustaštvo bacilo ljagu, a antifašizam stavio Hrvatsku na pravu stranu povijesti, gdje bi bilo dobro da i ostane.