U smiraju velikih ratnih operacija u Europi u proljeće 1945., u riječkom zaleđu započinjala je konačna borba za oslobođenje grada na Rječini.
Oko 60 tisuća vojnika 4. jugoslavenske armije je gotovo 20 dana, uz podršku do tada najžešćih artiljerskih napada zabilježenih u oslobađanju tadašnje države, pokušavalo osvojiti grad, a kada je prestao i posljednji otpor, a gubici s obje strane bili takvi da se "od Rijeke do Ilirske Bistrice moglo doći hodajući po leševima", jedino su njemački položaji na Pulcu i Katarini ostali neprobijeni.
Razlog je vrlo jednostavan - riječ je utvrđenim kompleksima ukopanim u brdo, s podzemnim tunelima, bunkerima, puškarnicama i osmatračnicama koji su zahvaljujući svom položaju bili praktički neosvojivi. Komplekse su na tom području, koje osigurava kontrolu korita Rječine, riječkog zaleđa, ali i samoga grada, počeli 20-tih godina 20. stoljeća graditi Talijani kako bi utvrdili tadašnju granicu.
Utvrđenja su bila uobičajena u vojnoj tehnologiji tog vremena, a osnovna ideja je bila čvrsto utvrditi obranu na liniji Katarina-Pulac-Veli Vrh-Drenova pa preko Rujevice do Preluka.
Izgradnja fotifikacija trajala je godinama i samo su kompleksi na području Katarine i Pulca u potpunosti dovršeni. Golemi bunkeri s kupolama teškim i do osam tona, s osmatračnicama, puškarnicama i jedva vidljivima ulazima dobro skrivenim u okoliš izgledaju impozantno, ali dah zastaje tek kada se kroz mala i uska vrata počnete spuštati u "riječko podzemlje".
Spuštanje u podzemni dio kompleksa predstavlja svojevrsni vremeplov jer su tuneli koje smo nedavno i sami posjetili u gotovo savršenom stanju i izgledaju upravo onako kako su ih Talijani i izgradili. Na zidovima i stropovima tunelskih kompleksa nema niti trunke vlage, prostor je u potpunosti prohodan, uključujući i ventilacijske otvore, oznake na talijanskom još su dobro vidljive, a mrkli mrak i "grobna tišina" zapravo su jedino što upućuje na činjenicu da se nalazite 15 metara pod zemljom. Tuneli su visoki oko 2,2 metra, široki oko metar, a povezuju centralne galerije koje su služile za smještaj vojnika, municije i slično s bunkerima i osmatračnicama. Kompleksi su imali dovod zraka i vode, čak i samostalni kanalizacijski sustav.
- Budući da je riječ o razgranatoj mreži hodnika, odnosno ulaza i izlaza, možemo reći da se na tom području tuneli ukupno protežu i do nekoliko kilometara. Svaki od tih podzemnih kompleksa mogao je primiti do 200 vojnika koji su unutra imali sve što im je potrebno, a smještaj i jačina fortifikacije čine položaje na Katarini i Pulcu zapravo neosvojivima - ističe Rajko Samueli-Kačić, koji se dugi niz godina bavi istraživanjem upravo tog dijela riječke povijesti. Ukupno je na tom području pet utvrđenja, s time da su samo tri dovršena. Riječanima je oduvijek bio dostupan samo dio na Pulcu i Velom Vrhu jer je na Katarini sve do 90-tih godina bila JNA, nakon toga vojarna HV-a, a danas je to područje pod MUP-om.
Kao i uvijek kada je vojska u pitanju, tako je i Katarina uvijek ostala pomalo tajnovita i ne zna se točno da li uz podzemni kompleks, kakav je na Pulcu, to područje krije takvih objekata. Podzemni su kompleksi imali brojne ulaze i izlaze tako da je bilo moguće ući na Katarini i izaći na Rječinu kraj nekadašnje Hartere.
Tunelski objekti pronađeni su, sasvim slučajno, prije nekoliko godina i na području Rujevice, točno na liniji koju su Talijani imali namjeru utvrditi, i to kada je za vrijeme građevinskih radova jedan od strojeva doslovno propao u zemlju. Ustanovljeno je da je riječ o još jednom nedovršenom talijanskom utvrđenju.
Priča se da je nečiji nono ušao u tunel na Katarini, a izašao u Sloveniji
- Ušli smo na Rujevici, a izašli 200 metara niže kod današnjeg trgovačkog centra Plodine. Našli smo ukupno četiri izlaza i nedovršene galerije, odnosno prostore koji su trebali služiti za smještaj vojnika i opreme - priča nam riječki povjesničar-amater Dinko Predojević. Zapravo, podzemlje grada na Rječini, pogotovo zapadnog dijela, izbušeno je poput ementalera i da su Talijani uspjeli dovršiti sve svoje planove s tom količinom tunelskih objekata, današnji bi riječki gradonačelnik mnogo lakše od svog zagrebačkog kolege mogao napraviti podzemnu željeznicu.
Ono što otežava svaki pokušaj opsežnog istraživanja riječkih vojnih tunela jest nedostatak konkretne dokumentacije pa je gotovo nemoguće sa sigurnošću napraviti mapu i popisati sve podzemne komplekse. Dobar dio dokumentacije je vjerojatno u podrumima nekog od talijanskih arhiva, a budući da se radilo o vojno-sigurnosnom pitanju, moguće je da je dio i uništen.
Dijelom i zbog toga, kao i činjenice da sam spomen podzemnih kompleksa raspaljuje maštu građana, Rijekom se svako toliko pojave priče o tome kako je nečiji nono ušao u tunel na Katarini, a izašao u Sloveniji ili u boljem slučaju u Klani te kako su nekadašnje vojarne Trsat i Katarina povezane tunelom ispod Rječine. Ipak, većina poznavatelja "riječkog podzemlja" ističe kako su te tvrdnje gotovo sigurno neistinite.
Tuneli, većini građana u potpunosti nepoznati, postoje i u samom centru i oni su zapravo rezultat gradnje prvih skloništa tijekom 30-tih godina 20. stoljeća. - Bilo je predviđeno da se cjelokupno stanovništvo u slučaju napada može skloniti pod zemlju - govori Predojević.
Poznati tuneli:Tunelska komunikacija izgrađena za potrebe talijanskih fortifikacija na području Katarine, Pulca, Velog Vrha i Rujevice
Vjerojatni:tunelska mreža na području centra nastala kao spoj nekoliko skloništa čija gradnja počinje 30-tih godina 20. stoljeća
Najstariji:Tunel građen u vrijeme Frankopana, od Gradine na Trsatu do Rječine-zatrpan u Drugom Svjetskom ratu
Legende:Tuneli Katarina-Klana, Katarina-Slovenija-Italija te spoj vojarni Katarina i Trsat tunelom ispod Rječine
Budući da su podzemni kompleksi na području Katarine i Pulca jedinstveni primjer fortifikacije iz razdoblja između dva svjetska rata, zasigurno bi se mogli iskoristiti u edukativno-turističke svrhe kao što je uobičajeno s takvim objektima u Francuskoj, Italiji pa čak i Sloveniji. Mjesni odbor Brašćine-Pulac pokrenuo je inicijativu da se ti kompleksi zaštite i zatvore ulazi te da se potom dio prostora uredi i pretvori u turističku atrakciju. - Mogla bi se urediti i šetnica te u dio prostora postaviti stalni postav izložbe o Riječkoj bitki - smatra predsjednik MO-a Josip Rupčić. Ulaze u tunele bi zaista trebalo osigurati jer, bez obzira na to što su u dobrom stanju, u šetnju i istraživanje kroz tunele zaista nije pametno krenuti sam.
Jasmin Đečević
Oko 60 tisuća vojnika 4. jugoslavenske armije je gotovo 20 dana, uz podršku do tada najžešćih artiljerskih napada zabilježenih u oslobađanju tadašnje države, pokušavalo osvojiti grad, a kada je prestao i posljednji otpor, a gubici s obje strane bili takvi da se "od Rijeke do Ilirske Bistrice moglo doći hodajući po leševima", jedino su njemački položaji na Pulcu i Katarini ostali neprobijeni.
Razlog je vrlo jednostavan - riječ je utvrđenim kompleksima ukopanim u brdo, s podzemnim tunelima, bunkerima, puškarnicama i osmatračnicama koji su zahvaljujući svom položaju bili praktički neosvojivi. Komplekse su na tom području, koje osigurava kontrolu korita Rječine, riječkog zaleđa, ali i samoga grada, počeli 20-tih godina 20. stoljeća graditi Talijani kako bi utvrdili tadašnju granicu.
Utvrđenja su bila uobičajena u vojnoj tehnologiji tog vremena, a osnovna ideja je bila čvrsto utvrditi obranu na liniji Katarina-Pulac-Veli Vrh-Drenova pa preko Rujevice do Preluka.
Izgradnja fotifikacija trajala je godinama i samo su kompleksi na području Katarine i Pulca u potpunosti dovršeni. Golemi bunkeri s kupolama teškim i do osam tona, s osmatračnicama, puškarnicama i jedva vidljivima ulazima dobro skrivenim u okoliš izgledaju impozantno, ali dah zastaje tek kada se kroz mala i uska vrata počnete spuštati u "riječko podzemlje".
Spuštanje u podzemni dio kompleksa predstavlja svojevrsni vremeplov jer su tuneli koje smo nedavno i sami posjetili u gotovo savršenom stanju i izgledaju upravo onako kako su ih Talijani i izgradili. Na zidovima i stropovima tunelskih kompleksa nema niti trunke vlage, prostor je u potpunosti prohodan, uključujući i ventilacijske otvore, oznake na talijanskom još su dobro vidljive, a mrkli mrak i "grobna tišina" zapravo su jedino što upućuje na činjenicu da se nalazite 15 metara pod zemljom. Tuneli su visoki oko 2,2 metra, široki oko metar, a povezuju centralne galerije koje su služile za smještaj vojnika, municije i slično s bunkerima i osmatračnicama. Kompleksi su imali dovod zraka i vode, čak i samostalni kanalizacijski sustav.
- Budući da je riječ o razgranatoj mreži hodnika, odnosno ulaza i izlaza, možemo reći da se na tom području tuneli ukupno protežu i do nekoliko kilometara. Svaki od tih podzemnih kompleksa mogao je primiti do 200 vojnika koji su unutra imali sve što im je potrebno, a smještaj i jačina fortifikacije čine položaje na Katarini i Pulcu zapravo neosvojivima - ističe Rajko Samueli-Kačić, koji se dugi niz godina bavi istraživanjem upravo tog dijela riječke povijesti. Ukupno je na tom području pet utvrđenja, s time da su samo tri dovršena. Riječanima je oduvijek bio dostupan samo dio na Pulcu i Velom Vrhu jer je na Katarini sve do 90-tih godina bila JNA, nakon toga vojarna HV-a, a danas je to područje pod MUP-om.
Kao i uvijek kada je vojska u pitanju, tako je i Katarina uvijek ostala pomalo tajnovita i ne zna se točno da li uz podzemni kompleks, kakav je na Pulcu, to područje krije takvih objekata. Podzemni su kompleksi imali brojne ulaze i izlaze tako da je bilo moguće ući na Katarini i izaći na Rječinu kraj nekadašnje Hartere.
Tunelski objekti pronađeni su, sasvim slučajno, prije nekoliko godina i na području Rujevice, točno na liniji koju su Talijani imali namjeru utvrditi, i to kada je za vrijeme građevinskih radova jedan od strojeva doslovno propao u zemlju. Ustanovljeno je da je riječ o još jednom nedovršenom talijanskom utvrđenju.
Priča se da je nečiji nono ušao u tunel na Katarini, a izašao u Sloveniji
|
RIJEČKE LEGENDE
|
Ono što otežava svaki pokušaj opsežnog istraživanja riječkih vojnih tunela jest nedostatak konkretne dokumentacije pa je gotovo nemoguće sa sigurnošću napraviti mapu i popisati sve podzemne komplekse. Dobar dio dokumentacije je vjerojatno u podrumima nekog od talijanskih arhiva, a budući da se radilo o vojno-sigurnosnom pitanju, moguće je da je dio i uništen.
Dijelom i zbog toga, kao i činjenice da sam spomen podzemnih kompleksa raspaljuje maštu građana, Rijekom se svako toliko pojave priče o tome kako je nečiji nono ušao u tunel na Katarini, a izašao u Sloveniji ili u boljem slučaju u Klani te kako su nekadašnje vojarne Trsat i Katarina povezane tunelom ispod Rječine. Ipak, većina poznavatelja "riječkog podzemlja" ističe kako su te tvrdnje gotovo sigurno neistinite.
Tuneli, većini građana u potpunosti nepoznati, postoje i u samom centru i oni su zapravo rezultat gradnje prvih skloništa tijekom 30-tih godina 20. stoljeća. - Bilo je predviđeno da se cjelokupno stanovništvo u slučaju napada može skloniti pod zemlju - govori Predojević.
Poznati tuneli:Tunelska komunikacija izgrađena za potrebe talijanskih fortifikacija na području Katarine, Pulca, Velog Vrha i Rujevice
Vjerojatni:tunelska mreža na području centra nastala kao spoj nekoliko skloništa čija gradnja počinje 30-tih godina 20. stoljeća
Najstariji:Tunel građen u vrijeme Frankopana, od Gradine na Trsatu do Rječine-zatrpan u Drugom Svjetskom ratu
Legende:Tuneli Katarina-Klana, Katarina-Slovenija-Italija te spoj vojarni Katarina i Trsat tunelom ispod Rječine
|
Povijest riječkih tunela
|
Budući da su podzemni kompleksi na području Katarine i Pulca jedinstveni primjer fortifikacije iz razdoblja između dva svjetska rata, zasigurno bi se mogli iskoristiti u edukativno-turističke svrhe kao što je uobičajeno s takvim objektima u Francuskoj, Italiji pa čak i Sloveniji. Mjesni odbor Brašćine-Pulac pokrenuo je inicijativu da se ti kompleksi zaštite i zatvore ulazi te da se potom dio prostora uredi i pretvori u turističku atrakciju. - Mogla bi se urediti i šetnica te u dio prostora postaviti stalni postav izložbe o Riječkoj bitki - smatra predsjednik MO-a Josip Rupčić. Ulaze u tunele bi zaista trebalo osigurati jer, bez obzira na to što su u dobrom stanju, u šetnju i istraživanje kroz tunele zaista nije pametno krenuti sam.
|
Što s tunelima?
|
Jasmin Đečević
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....