Badava ti PMF, ekonomski instituti i sve STEM revolucije ovoga svijeta kad se nađeš oči u oči s nadobudnim djelatnikom Carinske uprave. Doista, ta je državna institucija, pokazalo se već nebrojeno puta dosad, javnosti dala neke od najboljih ilustracija apsurdnosti državne birokracije, ogledne primjere od kakvih bi Gogolj, da se samo kasnije rodio, osmislio kabanica što bismo ih tjednima binge-watchali.
Vratila se tako jedan dan s te famozne Carinske uprave moja dobra prijateljica.
Crvenih očiju, s podočnjacima, počupane kose i par kilograma mršavija.
“Ma, zamisli, molim te, kažu meni na Carinskoj upravi da će mi ocariniti poštarinu koja je iznosila nula kuna. Kažu, to nije isto što i besplatna pa sam na nula kuna poštarine dužna platiti namet...”, kroz suze progovara pa otvori jedan e-mail na mobitelu.
Doista, iz kurirske tvrtke koja joj je dostavila paket gospođa joj crno na bijelo pojašnjava kako Carina, vidi vraga, iznos poštarine od “0 kuna” ne priznaje kao besplatan, osim ako joj pošiljatelj na paket nije nakeljio obavijest “FREE SHIPPING”.
A ako takve obavijesti nema - pa makar na paketu pisalo da je poštarina iznosila nula kuna - onda ti naši carinici u carinsku osnovicu obračunaju i trošak prijevoza prema nekim svojim tajanstvenim tablicama, na što ti na kraju lijepo platiš harač.
Skrušeno prijateljici priznajem da se dosad nisam susretala s tako teškim slučajevima pa Carinskoj upravi, ne bilo mi teško, pošaljem jedan upit da mi pojasne ovu čudnovatu praksu.
Već drugog dana stiže birokratizirani, ali detaljni odgovor utemeljen na člancima takozvanog Carinskog zakonika Unije.
Taj zakonik, pojašnjavaju, u detalje propisuje način određivanja carinske vrijednosti robe prema točno utvrđenim carinskim propisima, a koji, pak, podrazumijevaju stvarno plaćenu ili plativu cijenu uvezene robe, uz još neke dodatne troškove.
Jedan od tih troškova, nastavljaju, jest i trošak prijevoza robe ako on prethodno nije bio uključen u stvarno plaćenu ili plativu cijenu, a koji u konačnici može uvećati carinsku vrijednost robe, odnosno poreznu osnovicu pri uvozu dobara.
I ovdje dolazimo do tog genijalnog FREE SHIPPINGA.
“Ako je na računu navedeno da je trošak prijevoza, odnosno shippinga iznosio 0,00 kuna, isto samo znači da je prijevoz plaćen u tom iznosu (u ovom slučaju konkretno nula kuna), ali isto ujedno može značiti da trošak prijevoza plaća kupac, a ne prodavatelj. Stoga na računu ili nekom popratnom dokumentu mora biti naznačeno kako je prodavatelj prodao robu s uključenim troškovima prijevoza, bilo da navede FREE SHIPPING ili neki sličan izraz koji nedvojbeno govori da je dostava uključena u cijenu robe. Osim toga, dostatna je još i oznaka pariteta, odnosno INCOTERMS s naznačenim mjestom dostave”, stoji u službenom carinskom odgovoru.
Eto ga; to što je poštarina plaćena u iznosu od nula kuna u Hrvatskoj ne znači da je doista i besplatna, iako u potpunosti ostaje nejasno gdje je to onda i kako plaćena, kao i tko je taj misteriozni čovo koji je na sebe velikodušno preuzeo trošak dostave.
Pa ipak, s Carinske uprave poručuju kako u slučaju moje prijateljice postoji jedan jednostavan lijek.
“U slučaju da su uvjeti slanja, odnosno besplatnog slanja propisani općim ugovorom na internet stranici s koje se kupuje, naručitelj treba prilikom deklariranja stvarno plaćene ili plative cijene priložiti izlist općih uvjeta stranice s koje se kupuje. U slučaju da ne uspije dokazati da je trošak prijevoza uključen u cijenu robe, dužan je uključiti troškove prijevoza do mjesta ulaska u carinsko područje Unije”, pojašnjavaju iz Uprave.
Korisna informacija, iako vas kao kupca o ovoj mogućnosti većinom neće obavijestiti ni u jednoj kurirskoj službi.
Zašto bi vam, uostalom, itko pomagao?
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.