Škotska spisateljica, kickboksačica i majstorica još nekoliko borilačkih vještina Shaheen Hashmat (32) progovorila je za britanski Daily Telegraph o odluci da u svojim kasnim 20-im godinama u potpunosti odustane od seksa na pet godina.
U nastavku pročitajte njezinu ispovijest.
'Sve u svemu, prilično smo zeznuti kada je seks u pitanju.
Ono što bi trebalo predstavljati iskustvo zadovoljenja intimne fizičke veze s drugim ljudskim bićem (ili više njih, ako hoćete) prečesto biva narušeno teškoćama kojima su uzrok manjak samopuzdanja, strah od loše izvedbe ili bazična nesposobnost za vođenje iskrenog i dostojanstvenog razgovora s našim partnerima.
Ovo je posebice velik izazov u južnoazijskim zajednicama (ja imam pakistanske korijene). Prečesto ne razgovaramo otvoreno iz straha od 'kršenja' obiteljske 'časti' ponašanjem koje bi netko mogao doživjeti seksualno ekspresivnim.
Sigurna sam da ima mnogo žena koje nemaju takav problem i koje vode zdrav i ispunjujući seksualni život. No, kod mnogih drugih - tu ubrajam i sebe: pobjegla sam s 12 godina iz obitelji u kojoj mi je prijetio prisilan brak - to jednostavno nije slučaj.
Oscar Wilde nije se šalio kada je rekao da se sve na svijetu vrti oko seksa, osim seksa samog. Seks se vrti oko moći.
Već nekoliko godina zarađujem za život otvoreno govoreći o seksu samo kako bih razbila tabu. Tjelesna intima je osnovna ljudska potreba i trebalo bi biti normalno da i žene žele seks i užitak.
U tom me smislu pomalo sram priznati moju ne tako prljavu tajnu - sve do nedavno nisam se seksala punih pet godina.
Foto: Facebook
Za nekoga tko vjeruje da bi žene trebale objeručke prihvatiti vlastitu seksualnost, mogu reći da se od svoje 27. do 32. godine života nisam upuštala u previše tjelesnih kontakata.
Otkud taj izostanak akcije?
Počelo je s krajem moje zadnje veze 2010. godine. Moj bivši, nazovimo ga 'S', bio je emotivno nasilan, kritizirao je moj izgled i životni stil, a povremeno me gotovo prisiljavao na neke stvari.
Također, bio je opsjednut mojim seksualnim životom iz razdoblja prije nego smo se upoznali. Dapače, sve je to doživljavao jako osobno, ponašao se kao da sam ga ja varala. Propitivao me o svim najsitnijim detaljima. Pitanja su pljuštala: kako je došlo do toga, jeste li koristili kondom, kako da ti vjerujem da želiš biti u vezi kad si imala toliko avantura...
Kada sam konačno otišla iz te otrovne situacije, zaklela sam se da više nikada neću biti s nekim tko me ne poštuje, koga nije briga za moju sreću i uz koga se ne osjećam potpuno sigurno.
Pojma nisam u to vrijeme imala da je ta zakletva značila da se neću seksati pola desetljeća.
U intenzivnom periodu autorefleksije koji slijedi nakon svakog prekida, pitala sam se jesam li ja problem. Čak sam razvila jednaku opsesiju o vlastitoj prošlosti koju je imao i 'S'.
U konačnici sam samoj sebi priznala da u tri navrata, prije nego sam upoznala 'S', nisam uopće birala. Bila sam silovana. Jedino što ta iskustva dotad nisam tako nazivala jer sam bila dubinski uvjerena da sam ja sama odgovorna za njih.
U jednom sam slučaju bila pijana. U drugome sam otišla kući s nekim za kog sam mislila da mu mogu vjerovati nakon što sam zakasnila na zadnji vlak. U posljednjem sam slučaju zapravo dala pristanak na jedan čin, ali sam na drugi bila natjerana.
Također, vjerovala sam u popularni mit da to nije moglo biti silovanje jer nisam pružila nikakav otpor. Sve dok se nisam navukla na društvene mreže i počela više čitati o feminizmu nisam shvaćala da nisam jedina s takvim bolnim iskustvima. Ukočiti se ili isključiti se - to je instinktivni odgovor na na napad kako ga opisuju mnoge žrtve silovanja, a upravo sam tako reagirala i ja.
Ubrzo nakon prekida upoznala sam 'M'. Svojedobno smo radili u istoj zgradi i on bi u prolasku često svratio do vrata mog ureda i nabacivao mi se.
Bio je markantan, drzak i karizmatičan. Žudjela sam za njim i on za mnom, ali ni za čim ozbiljnijim. S obzirom da vjerujem da bi žene trebale moći uživati u neobveznom seksu, stvar je trebala biti jednostavna.
'M' je ispunjavao većinu mojih kriterija: bio je pristojan i pažljiv, očito mu je bilo stalo do mog užitka. Najvažnije, čuo bi kada bih mu odgovorila 'ne' na njegova redovita pitanja o tome bih li htjela neobvezan seks.
Uopće mi nije radio pritisak, što je u tom trenutku, nažalost, za mene bilo potpuno novo iskustvo.
Ali s njim se nisam mogla osjećati sigurno. Možda u to vrijeme i nije bilo čovjeka uz kojega bih mogla biti sigurna i tu dolazim do same biti moje petogodišnje apstinencije.
Ništa s njim nikada na kraju nisam imala, ispostavilo se da želimo različite stvari, on je danas u braku... Ali vratio mi je ono malo nade u mogućnost da jednostavno trebam naići na pravoga, nekoga tko bi mogao biti dovoljno obziran kada je riječ o seksu.
Tek početkom ove godine ponovno sam počela izlaziti.
Jedan važan način na koji dolazim do spoznaje da se s nekim osjećam sigurno je razgovor o pristanku na seks, koji moram voditi od samog početka veze. Ovisno o načinu na koji taj razgovor bude vođen, on čak može prerasti u sjajnu predigru. Ozbiljno.
Neobvezan seks kompliciran je mnogim ženama. Neetična pornografija snosi ogroman dio krivnje za smiješno netočan prikaz ženskog orgazma, ako uopće bude i prikazan. Previše muškaraca gleda i ponavlja ono što vidi, a u konačnici to više nije seks.
Dolazim iz muslimanskog okruženja (premda se više ne identificiram kao muslimanka), u kojemu je ženska spolnost često pod snažnom kontrolom obitelji i zajednice, i znam da su moja iskustva za neke 'dokaz' da bi to tako upravo i trebalo biti.
Ali odbijam prihvatiti bilo kakav oblik seksualne podređenosti (osim ako nije unaprijed dogovorena, no to je druga priča). Ne prihvaćam naš pravni sustav koji silovatelje pušta na slobodu, a žrtve vodi kao osumnjičene. Ne vjerujem da je najbolje čemu se od seksa možemo nadati da će on biti tek bezbolan i nenasilan.
A sasvim sigurno ne prihvaćam da sam loša osoba samo zato što - konačno, nakon pet dugih godina - uživam u nečemu što bi trebalo biti zadovoljavajući čin intimne povezanosti među ljudima.'