Osoba sam koja bira svoje bitke. Akcije koje se tiču naših građanskih prava i slobode obično neću aktivno poduprijeti, dok ću se svim silama boriti za našu duhovnu slobodu. Vjerujem da to proizlazi iz ideje da sam mnogo više duhovno biće, nego što sam puki građanin. Osim što sam pisac, muškarac, otac, suprug, prijatelj, ljubitelj istine u svim njezinim oblicima, ja sam prije svega duhovno biće koje je stvoreno da bi uživalo u svojoj ljubavnosti kroz prepoznavanje zakona po kojima svemir funkcionira i onda življenja u skladu s tim zakonima! Zato i podupirem sve koji aktivno i otvoreno istražuju kako svemir funkcionira, a Krešimir Mišak sigurno spada u tu skupinu.
Nekoliko sam puta gostovao u emisiji “Na rubu znanosti” i svaki sam put uživao u otvorenom, argumentiranom i ambicioznom dijalogu, bilo da smo govorili o susretu znanosti i duhovnosti ili o rubnim područjima medicine i psihologije. Bilo je sjajno u toj javnoj areni govoriti o hrabrim znanstvenicima čija nova istraživanja potvrđuju stara duhovna znanja. Bilo je sjajno govoriti o tome kako naš odnos prema sebi i prema životu utječe na tijelo i kako možemo spriječiti da se ne bismo morali liječiti. Bilo je sjajno istaknuti kako je psihološki aspekt nas kao bića itekako relevantan, no ako ga ne promatramo u kontekstu nas kao duhovnih bića, nećemo uspjeti razumjeti život! Duhovnost nije iracionalna potraga za istinom, već nadracionalna. Razum nas može voditi do određenog dijela životnog putovanja, a tada ga moramo nadrasti ako želimo živjeti istinom.
Iz moje perspektive, znanstvenici koji su sudjelovali u peticiji protiv emisije “Na rubu znanosti” negiraju duh mudrog i ambicioznog znanstvenog promišljanja stvarnosti. Neću ulaziti u to u kojem bi dijelu programa ta emisija trebala biti smještena. Ako ste mislili da ta sitnica muči taj dražesni dio naše znanstvene zajednice, griješite. Bit njihove peticije je napad na sve oblike istraživanja prirode svijeta, osim, naravno, znanstvenog pristupa. U maniri osrednjeg osnovnoškolca uspjeli su baš sve oblike neznanstvenog pristupa strpati u isti koš. Simpatično je da upravo za površnost optužuju Mišaka i njegove goste, a onda tako površno analiziraju ono što napadaju.
Da se razumijemo, ne slažem se sa svim idejama prezentiranim u toj emisiji. Neke teze i meni koji sam sposoban vjerovati u ono što je oku nevidljivo i koji sam svjestan da duhovna stvarnost postoji jednako kao i materijalna, čak i meni neke teze izgledaju prenategnuto ili jednostavno pogrešno.
Ali, sada slijedi jedan veliki ali. To što se s tim neću složiti, ne znači da takva potraga za istinom nije validna i svakako ne znači da bi trebalo unaprijed odbaciti sve ideje koje ne priznaje današnja znanost.
Naime, današnja znanost ima dva ogromna problema koja itekako dovode u pitanje njezin autoritet. Prvi se tiče nepobitne činjenice da će većinu teza današnje znanstvene zajednice pobiti, i to jedan od njezinih neočekivanih neprijatelja - sutrašnja znanstvena zajednica.
Povijest nas ne uči da bismo trebali bezuvjetno vjerovati znanstvenim spoznajama, već upravo suprotno - da je za gotovo sve njih samo pitanje vremena kada će biti pobijene. I dok su prije nekoliko stoljeća bile potrebne generacije da se pobije neka znanstveno dokazana istina, u današnje vrijeme, zato što se znanost toliko brzo razvija, čest je slučaj da svog profesora pobije njegov student!
Upravo sam zato skeptičan kad čujem da je nešto znanstveno dokazano jer to samo znači da s ograničenim arsenalom današnje znanosti to nismo u stanju pobiti. To i ništa više! Ako znanost bude htjela veći kredibilitet, morat će se sve više fokusirati na istraživanje duhovne stvarnosti, a za to joj prije svega trebaju alati koje još nije razvila. Tu dolazimo do drugog velikog problema znanosti - orijentacije samo na ograničeni dio materijalne stvarnosti koju može ispitati trenutnim alatima.
Naime, ako priznajete samo ono što današnja znanost može potvrditi, možete sa sigurnošću reći dvije stvari. Prvo, da patite od amnezije jer nekritički vjerovati nečemu što se u prošlosti toliko puta pokazalo neopravdanim može samo osoba koja je izgubila sva sjećanja. I drugo, iz svog poimanja svijeta morate izbaciti i Boga jer ga znanost nije potvrdila. Iz svog poimanja svijeta morate izbaciti ljubav jer je znanost nije uspjela dokazati svojim mjernim instrumentima. Izbacite i bezbroj drugih fenomena koje znanost nije u stanju dokazati, a mi ih svejedno doživljavamo te ostanite živjeti u svom skučenom svijetu. Dragi moji znanstvenici, negiranjem svega što znanost nije u stanju dokazati ne pokazujete da tim fenomenima ne bismo trebali vjerovati, nego pokazujete ograničenje vlastite metode! I zato samo nastavite paljbu. Ionako su ćorci!