Znate kako kažu da smo svi mi jedinstveni?
E, nismo. To je obična, jeftina laž. Vjerujem da svi imamo mogućnost biti jedinstveni. Imamo mogućnost i biti slobodni, svoji, hrabri i mudri. Imamo sve mogućnosti ovoga svijeta. Ali ih rijetko iskorištavamo. Često se uljuljkamo u životnu rutinu koja nam daje blagi, ali ipak opipljiv osjećaj sigurnosti. Često idemo uz struju jer je lakše. Jer drugi kažu da tako treba. Jer ćemo se svidjeti većem broju ljudi. I doista, ako nemate kičmu i ne uključujete svoje srce, a pogotovo mozak, mnogi će biti zadovoljni s vama. Nekima će se svidjeti što mogu manipulirati vama, a nekima ćete biti dragi jer ćete se slagati sa svime što kažu. U svakom slučaju, mnogi će aplaudirati ljudima koji žive po tuđim, uobičajenim pravilima. I upravo se zato trebamo nakloniti onima koji imaju hrabrosti pokušati kreirati sebe. Po svojim pravilima.
Jedna od takvih ljudi bila je i Ivana Popović koja je preminula posljednji dan prošle godine. Bila je svoja, zaigrana, brutalno otvorena, alergična na tabue i kreativna do srži. Zapravo sam mogao reći samo da je bila svoja. Baš svoja. A to je vrlo rijetko. Mnogi se toliko trude biti nečiji da su spremni žrtvovati sebe, svoju jezgru. Samo zato da bi bili nečiji odreknu se i mogućnosti da budu svoji. I zato se želim nakloniti Ivani. Neovisno o tome hoću li se složiti sa svim njezinim odlukama, svakako je zavrijedila poštovanje svih koji poštuju ljudskost. Jer je živjela srcem. Davala je sebe. I kroz svoje kreacije i kroz geste pomaganja i kroz provociranje uspavane malograđanštine u nama. Izražavala se bez filtera onako kako to djeca rade. A to je dijete njegovala u sebi ne da bi pobjegla od svijeta odraslih, nego da bi mu podarila slobodu. Da bi sebi podarila slobodu. Da zadrži i osvoji nesputanost, onako kako to samo djeca znaju. I zato joj se trebamo pokloniti i zahvaliti!
Najbolji način zahvale jest da odamo počast njezinu duhu i životu. Ali ne riječima, nego djelima! Jer što se obično događa? Kada saznamo da je netko preminuo, ako smo poznavali tu osobu ili smo je osjećali bliskom, obično nas preuzme tuga, a vrlo brzo nakon toga obuzme nas odlučnost da bolje iskoristimo svoje dane. Čvrsto obećamo samima sebi da ćemo odsad biti uporniji ili da ćemo riješiti neke problematične situacije ili da ćemo pokušati živjeti snove… U tom nas trenutku ništa ne može pokolebati. I to traje neko vrijeme. Ali samo nekoliko dana. I onda život opet prezaposli. Počnu se redati brojne obaveze, a mi počnemo redati dane. Umjesto da ih iskorištavamo i isišemo srž iz svakog dana, mi ih samo odbrojavamo, odgađajući život do vikenda kada ćemo konačno moći odahnuti ili do godišnjeg, ili dok ne dobijemo djecu ili dok ne otplatimo kredit ili… Nije problem izmisliti razloge za odgađanje života, ima ih bezbroj. Ili pak krenemo s izgovorima zašto ne možemo živjeti snove. I njih ima bezbroj jer se uvijek možemo izvući na nepovoljne životne uvjete ili djecu ili svoju prošlost ili lošu situaciju u zemlji ili na vrtne patuljke jer nam možda i oni smetaju. Ma prokleto je jednostavno pronaći izgovor zašto i dalje tapkati na mjestu.
Ali ‘ajde prestanite s time. Ivani u čast, sebi u čast i životu u čast. Prestanite. Samo prestanite. Nikada nećete imati idealne životne uvjete, a ne postoji bolji trenutak za početak od sadašnjeg. Prestanite odgađati svoj život!
Sada odaberite realan san koji možete realizirati. Jer ako ne ganjate svoje snove, život vam se vrlo brzo pretvori u noćnu moru.
Danas nekome oprostite. A možete i sebi. Sada nazovite voljenu osobu i recite joj da je volite. I zahvalite joj. I zahvalite ljubavi što postoji. I zahvalite ljubavi jer vi postojite zbog nje. Ako uživate u plesu, od dana stvorite plesni podij. Ako pjevanje uživa u vama, dajte svojim plućima krila. Svaki tjedan učinite nešto čega što vas je strah. Zakoračite u nepoznato. Zagrlite drage ljude. Zagrlite dragost u sebi. Umjesto peglanja veša, opeglajte svoje srce. Dajte prostora svojim strastima. Srce će vam biti zahvalno na tome. Divite se. Pronađite osobe ili situacije kojima se divite. I neka vas zadivi moć divljenja. Rasplešite zoru ili uronite u zalazak sunca. Ma štogod vas pali, samo krenite. Već danas, već sada.
I nemojte to odlučiti jer je otišao netko poseban. Napravite to jer vi želite biti netko poseban. Jer vi želite osvojiti svoju jedinstvenost. Nitko to ne može napraviti umjesto vas. I nitko to ne može napraviti bolje od vas. Živite punim plućima. Sebi u čast i životu u čast!