Nisu prošla ni tri mjeseca, a predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u intenzivnoj je potrazi za načinom na koji bi se riješio vlastitog čeda - političkog eksperimenta koji mu se počeo opako obijati o glavu. Karamarko je Tihomiru Oreškoviću, uspješnom financijašu u međunarodnoj korporaciji, ali anonimusu u Hrvatskoj bez ikakvog političkog iskustva, doslovno dao u ruke kormilo hrvatske države, dok je HDZ-ovim zastupnicima gurnuo vesla. Dogovor - a možda samo Karamarkova pretpostavka - bio je da će financijaš voditi državne financije, a predsjednik HDZ-a politiku.
No, iz dana u dan se pokazuje da Orešković želi biti premijer u punom smislu te riječi, neovisno o Karamarku konzumirati sve ovlasti koje proizlaze iz funkcije predsjednika Vlade, kao i da ne mari što o tome misli njegov prvi potpredsjednik koji ga je doveo na vlast i čija ga saborska većina na njoj održava. Karamarko istodobno sve više gubi živce, a kako još nema sredstvo kojim bi srušio vlastitu kreaciju i pritom osobno prošao neozlijeđeno, čini jedino što mu preostaje, a to je da sve više podiže glas.
Za sada su, barem teoretski, moguća tri izlaza. Prvi je da Karamarko sjedne s čelnikom Mosta Božom Petrovom i pokuša ga uvjeriti da promijene uvjete po kojima su sastavili zajedničku Vladu, odnosno da Most odustane od toga da premijer bude nestranačka osoba. Mogao bi pokušati, no unaprijed se zna da su izgledi vrlo mali jer je Most, koji se zbog svojih lutanja već suočava s ozbiljnim padom rejtinga, isticao upravo stručnost te neovisnost o lijevima i desnima kao mantru na kojoj je dobio povjerenje birača.
Druga je opcija preslagivanje većine u Saboru. Karamarko bi među aktualnim saborskim zastupnicima trebao naći alternativu za barem deset, ako ne svih 15, zastupnika Mosta. A to je vrlo teško čak i kada bi HNS, koji dobiva novo vodstvo, preko noći okrenuo leđa SDP-u i priklonio se HDZ-u. I u toj neprovedivoj pretpostavci, najmanje četiri do pet zastupnika HNS-a sigurno nikada ne bi dizalo ruku za održavanje Karamarka na vlasti bez obzira na to što im nalagalo stranačko vodstvo.
Treća i najizglednija opcija koja preostaje Karamarku su novi izbori. Ankete pokazuju da ni nakon ponovljenih izbora ne bi došlo do bitno drukčijeg omjera snaga u Saboru, što HDZ-u znači rizik da bi opet morao pristajati na uvjete Mosta kako bi formirao vlast. Drugi problem kod novih izbora je što u njih ne bi više ulazio iz opozicije, nego s pozicije jednog od čelnika Vlade koja se već pokazala još lošijom od one prošle Zorana Milanovića.