U Hrvatskoj uvijek završi tako da onaj tko igra po pravilima, tko se ponaša odgovorno i razmišlja što će biti sutra - ispadne budala. Tako će se, a na tome hvala budi Vladi Zorana Milanovića, osjećati svi oni koji su 2004., 2005. ili 2006. godine podizali stambene kredite i odlučili se za onaj skuplji u eurima, jer se od početka znalo da stvari sa švicarcem nisu sigurne. Posebno ne na duge staze. Sada će, da bi Vlada pred izbore pokazala kako je široke ruke i tobože se brine za građane, dužnici u eurima i dalje otplaćivati svoje kredite po kamati koju su od početka ugovorili i sa strepnjom gledati kako euro konstantno raste. Istodobno će iz svog džepa bankama nadoknaditi gubitak na švicarcima budući da će im ga država kompenzirati kroz porezne olakšice.
Tako izgleda druga strana medalje Vladina rješenja problema švicarca po kojemu će se potpuno izjednačiti položaj građana zaduženih u švicarcima s onima koji su stambene kredite podizali u eurima. Formula je da se kredit u švicarcima pretvori u eurski po kamatnoj stopi koja je na dan podizanja vrijedila za eurske kredite. Drugi korak bit će izračun razlike između ta dva kredita, a razlika će se otpisati u dijelu glavnice. Oko 55.000 birača dužnika u švicarcima može se lupati nogama u guzicu od sreće. Ali što je sa svima ostalima koje Vlada unaprijed zadužuje za njihov račun? Ma koga briga, važni su samo izbori i borba za svaki glas.
No je li to baš tako. Od početka godine, kada su zbog ponovnog naglog rasta tečaja švicarskog franka dužnicima u ovoj valuti rate kredita preko noći porasle i za 500 kuna, bilo je jasno da će rješavanje švicarca biti glavni, a vjerojatno i presudni potez s kojom će Milanović izaći na izbore. Siječanjsko zamrzavanje tečaja franka na 6,36 kuna bilo je samo prvi korak kojim si je premijer priskrbio status odlučnog državnika. Natezanje ministra financija Borisa Lalovca s bankarima režirano je tek kao nekoliko činova za popunjavanje satnice predstave koja u završnom činu, tempiranom za početak kampanje, ima teatralno bacanje bankara na koljena.
Naravno da je Vlada morala riješiti problem švicarca. Ali ga je trebala riješiti pravedno, a prije svega se ponašati kao socijaldemokratska vlast, što uostalom stoji u njezinu nazivu. To znači da je formulu koja će vrijediti za sve trebalo primijeniti samo na određene kategorije građana. Dio ljudi se zadužio u švicarcima zato jer su nižoj kamati koja se prije deset godina nudila u toj valuti vidjeli jedinu priliku da kupe prvu i jedinu nekretninu, ili zato što nisu imali izbora - primanja su im bila skromna i nisu mogli birati, pa su ih banke dovodile u situaciju “take it or leave it”. A to nije kategorija u kojoj su oni koji su u povoljnim kamatama na kredite u francima našli priliku za špekuliranje i zaduživali se da bi gradili apartmane, kupovali drugi stan koji će im služiti za rentanje ili jahte.
Dakako da i za tu kategoriju koja je svojevoljno ušla u rizik u koji nije morala ući treba naći trajno rješenje koje će im jamčiti normalnu otplatu duga. Ali to je nešto drugo. Zašto bismo svi podnosili teret prebijanja glavnice nekome tko si je kupio jahtu ili gradio vikendicu? To naprosto nije fer! Ovakvim modelom rješavanja problema švicarca aktualna se Vlada ni po čemu ne razlikuje od populističkih poteza zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića. I Bandić godinama s novcem koji svi mi uplaćujemo u gradsku blagajnu podgrijava vlastiti imidž i osvaja vlast. Za ovu kampanju u koju se uključio sa svojom strankom Bandić Milan 365 želeći participirati i u državnoj vlasti pobrinuo se da svi đaci dobiju besplatne udžbenike. Do sada su ih dobivali osnovnoškolci, od lani srednjoškolci po kriteriju brojnosti djece u obitelji, a sada se dijele svima. Djeci čiji roditelji imaju primanja od 16.000 kuna mjesečno jednako kao i onima čija plaća ne doseže ni državni prosjek ili su nezaposleni.
Uostalom, nije prošlo tako mnogo vremena od kada je Bandić bio istaknuti SDP-ovac. Od kada je izašao iz SDP-a do sada Bandić se nije promijenio, a nije ni SDP. Zato je i logično da se u kampanji služe istim metodama. Sazivanjem izvanredne sjednice Sabora da bi se izglasao Zakon o socijalnoj skrbi kojim će se uvesti vaučeri za struju vrijedni 200 kuna, što će koristiti 125.000 ljudi, te podići socijalne naknade Milanović birače dovodi u pomalo delikatnu situaciju. Dio njih, u trenutku kada se suoče s glasačkim listićem, bit će u ozbiljnoj dilemi: zaokružiti Bandića koji dijeli knjige, ili SDP koji daje 200 kuna za struju. Drugi dio bit će u dilemi: zaokružiti SDP koji je otpisao dio glavnice u švicarcu i omogućio zadržavanje vikendice, ili HDZ koji se kune u domoljublje. Treći će dio vjerojatno dvojiti da li uopće izaći na izbore.