Prije dvije godine sam s frendom fizičarem u dokolici vikenda u Njemačkoj testirao nešto što smo vidjeli na youtubeu – neki klinci su polegli četiri mobitela na stol, postavili ih u križ, a u prostor između njih su stavili kukuruz za kokice. Istovremeno su nazvali sve mobitele i nakon par sekundi su kokice počele pucati. Bili smo prilično skeptični, no imali smo dovoljno mobitela (ja američki i hrvatski, on njemački i hrvatski), te dosta slobodnog vremena i nešto jeftine pive (ili je bilo obrnuto) pa smo probali. Naravno, nije upalilo. Znate li zašto? (Hint: odgovor, suprotno očekivanju, ne sadrži riječi "piva" ni "previše", ali zato sadrži "snage" i "premalo" te "frekvencija" i "kriva".)
Taj video s kokicama koje skakuću po stolu bio je veliki hit u krugovima mobitelnih skeptika, od kojih su mnogi odmah zagalamili kako konačno postoji jasan i nedvojben dokaz o štetnosti mobitela (i to kakvoj štetnosti – glava bi mogla zakuhati i pući kao kokica). Naravno, ta priča je plesala samo to jedno ljeto i ubrzo se ispuhala, ali bojazan od neionizirajućeg, mikrovalnog, zračenja postojala je i prije i poslije tog zabavnog hoaxa.
Dvije godine prije nego smo frend i ja eksperimentirali s kokicama i mobitelima, Šveđani i Danci su odvojeno napravili ozbiljna istraživanja (studije) o utjecaju mobitela na zdravlje i došli do kontradiktornih zaključaka. Ukratko, Šveđani su upozorili da postoji opasnost, a Danci da nema frke. Eh, da je bilo obrnuto – koje bismo mogli lijepe teorije zavjere složiti oko sumnjivog financiranja znanstvenika od jedne poznate telekomunikacijske kompanije koje bi imala interes da se sakrije "istina". Ali, eto, nije bilo obrnuto, pa možemo bez previše emocija usporediti te dvije studije i pokušati procijeniti koja je bliža istini.
Ipak, prije te analize moramo ukloniti još jednu prepreku. Naime, unatoč tome što eto nema ni teorije o teoriji zavjere, u ovakvim kontroverznim situacijama ljudi vole razmišljati ovako: jedni kažu da je opasno, drugi da nije opasno – dakle, da bi bili sigurni, pretpostavimo da je opasno. Takvo razmišljanje je i normalno i pametno. No, može li ta opasnost baš svaki put biti realna? To bi bilo kao da svaki put kad meteorolozi na dvije televizije daju suprotnu prognozu – pada kiša. To bi ipak bilo malo apsurdno, zar ne?
Dakle, u pravu su ili Šveđani, ili Danci, a mi ćemo pokušati izbjeći predrasude i analizirati što su koji od njih napravili. Šveđani, tim znanstvenika pod vodstvom onkologa Lennarta Hardela, ispitivali su koliko su oboljeli od raka koristili mobilne ili bežične telefone tako da su nekolicini desetaka pacijenata dali upitnik u kojem su oni sami trebali procijeniti. Njih šest je koristilo mobitel duže od deset godina, a rezultat je bio da postoji veza. Ukoliko je to doista točno, istu stvar su trebali primijetiti i Danci, jer je njihov uzorak iznosio više od ogromnih četiri stotina tisuća ljudi, od čega je skoro šezdeset tisuća koristilo mobitel duže od deset godina. Podaci o tome tko je koliko razgovarao su, umjesto od korisnika, dobiveni od mobilnih operatera. Tim znanstvenika, pod vodstvom Joachima Schüza, utvrdio je da nema nikakve korelacije između pojave raka i korištenja mobitela.
Dakle, sad je skoro sve jasno. Ostaje još samo jedno pitanje – jesu li Šveđani doista mogli tako jako pogriješiti? Odgovor je – da, jer su imali premali uzorak. Znači li ovo da nema opasnosti od raka kod telefoniranja? Ne, naravno – bile su potrebne još neke studije koje su potvrdile ovu Dansku (neke su joj i predhodile,ali nisu bile tolikog opsega) da bismo danas znali da nema opasnosti od raka.
A znači li to da nema nikakve opasnosti od svakodnevnog mobiteliranja? Naravno da ne znači. Štoviše, upravo je prošlogodišnja studija našeg gore spomenutog Danca pokazala da postoji korelacija između korištenja mobitela te vrtoglavica i migrena (eh, još jedna teorija zavjere o prodanom znanstveniku pada u vodu). No, pokazao je i da je među muškima koji upotrebljavaju mobitel manje oboljelih od Alzheimera ili epilepsije. Tko će ga znati, možda ljudi s epilepsijom iz opreza manje koriste mobitel. Bilo kako bilo, to su vrlo zanimljivi nalazi koji pokazuju da još mnoge stvari ne znamo i trebamo istražiti, no znamo da mobiteli ne izazivaju rak.
Kad sam saznao za ovaj zadnji rezultat, potaklo me da svojoj ekipi na fejsu predložim osnivanje firme koja će prodavati mobitele, a reklama bi nam bila: "Kupite naše mobitele koji smanjuju rizik od Alzheimera i jačaju spolnu moć." Za prvo imamo znanstveni dokaz – Schüzov članak, a da vidim tog muškog koji će nam se doći žaliti da mu ono drugo ne radi.
U sljedećem blogu (ako ne iskrsne nešto zanimljivije) nastavak ove elektromagnetske neionizirajuće teme – Postoji li opasnost od dalekovoda?
Blesimetar 'The Blog'