Kada je 11. studenoga ove godine Kolinda Grabar-Kitarović, predstavljajući predsjednički izborni program, uzviknula da “korupcija izjeda Hrvatsku”, a u tom trenutku je iz prvog reda uzvanika energično zapljeskao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, predizborna utrka za Pantovčak definitivno je ušla u iracionalnu fazu. Jer kada vam u najavi obračuna s korupcijom aplaudira političar koji unutrašnjost sudova poznaje kao vlastiti dnevni boravak, a vi ste ga pozvali na vlastitu promociju, tada je potpuno normalno da mu se odužite.
Zato se ne treba sablažnjavati ni kada Kolinda pjeva na Bandićevu rođendanu, jer oni si baš pristaju. Ali, treba nešto drugo - mora se biti zabrinut jer je to eklatantan dokaz da se tolerira korupcija u Hrvatskoj.
Prije manje od mjesec dana potvrđena je optužnica u kojoj se gradonačelnik Milan Bandić i Petar Pripuz terete zbog načina zbrinjavanja otpada od strane Grada Zagreba. Do sada je protiv Bandića podignuto više od 200 kaznenih prijava, a 2014. proveo je pola godine u pritvoru zbog optužbi za zloupotrebu položaja i ovlasti. “Poticanje lažnog svjedočenja, sprečavanje dokazivanja i krivotvorenje” samo su neke od inkriminacija kojima USKOK tereti čovjeka osumnjičenog za mutne poslove od nekoliko desetaka milijuna kuna, kojem predsjednica Republike pjeva na rođendanskoj proslavi.
Ali, ovdje se ne radi o Milanu Bandiću. On je otvorena knjiga u kojoj nema nepoznanica, a činjenica da je nekoliko puta izabran na gradonačelničkim izborima, manje govori o njemu, a više o današnjem Zagrebu i Zagrepčanima. Očito je kako velikom broju stanovnika glavnog grada ne smeta čovjek kojeg se povezuje s kriminalom, a istodobno ne ispunjava obećanja. Još 2001. je izjavio da će se spaliti ako u iduće četiri godine ne sanira odlagalište otpada Jakuševac, obećavao je sve i svašta, i tunel kroz Medvednicu, metro, 5000 novih fasada, krov na Dinamovu stadionu, novi nacionalni stadion, nekoliko mostova preko Save, a sada priča o zagrebačkom Manhattanu i neboderu od 200 katova.
Problem je, međutim, kada optužnice za kriminal ne smetaju državnim, a i crkvenim vlastima. Jer dok mu Kolinda poje “Sretan rođendan…” uživljena u ulogu Marilyn Monroe pred Johnom Kennedyjem, Vlada Andreja Plenkovića preživljava zahvaljujući Bandićevim “žetončićima”, a u četvrtak je na Kaptolu kardinal Josip Bozanić primio gradonačelnika i, kako se doznaje, srdačno su razgovarali “o obnovi zagrebačke katedrale te je istaknuta njezina važnost u turističkoj ponudi grada”. Napokon, koliko je poznato, još je aktualan prijedlog Sveučilišta u Zagrebu o proglašenju Milana Bandića počasnim doktorom najveće visokoobrazovne institucije u Hrvata.
Tako izgleda hrvatska stvarnost “ljeta gospodnjeg 2019.”, u kojoj Vlast, Crkva i Znanost jedu iz ruke čovjeka koji dobar dio vremena provodi na optuženičkoj klupi, a onda Kolindino pjevanje dođe kao još jedna epizoda Supertalenta. Ni prva, ni zadnja. Pjevala je ona nekada na druženju s Ivicom Dačićem i Tomislavom Karamarkom “Ti si moja čokolada, ja sam tvoja čokolada” - kako je prije šest godina u memoarima objavio Radivoj Cvetićanin, nekadašnji veleposlanik Srbije u Zagrebu - pa zašto ne bi i Bandiću? Ionako je predsjednička funkcija u protekloj petoljetki estradizirana do granica besmisla, a njezine birače to očito ne smeta.
Samo što je vrag u detaljima, a izgleda da je sve većem broju birača u ovoj zemlji dodijalo banaliziranje politike. Još manje od četiri tjedna i vidjet će se razmišlja li tako kritična masa ili su Hrvati i korupcija kao prst i nokat.