Znate nogometaša Ronalda? Evo, on kronološki ima 33 godine, ali biološki - njegovo tijelo ima tek 19. Točno to se događa i sa mnom - objašnjava nam Nizozemac Emile Ratelband, koji je ovih dana postao svjetska vijest nakon što je sud u Arnhemu prihvatio razmatrati njegov zahtjev da mu se promijeni dob i da ga se službeno pomladi za 20 godina. Konkretno, Ratelband traži da mu se u dokumentima promijeni datum rođenja: umjesto 11. ožujka 1949. želi da mu piše 11. ožujka 1969.
Želim kredit
Time bi, smatra Ratelband, otac sedmero djece, self-help guru, osnivač Ratelband Research Instituta, autor 12 knjiga, voditelj televizijskih emisija i motivacijski govornik, dobio nemjerljivo puno: mogao bi dići kredit, koji mu u njegovoj dobi banke više ne odobravaju, na Tinderu bi lakše pronalazio partnerice koje mu odgovaraju (a to nisu vršnjakinje njegove kronološke dobi), mogao bi i dalje raditi umjesto otići u penziju....
No, prije svega, naglašava Ratelband u razgovoru za Jutarnji list, na taj bi način legalizirao svoje osjećaje.
- Prošli tjedan na zdravstvenom pregledu liječnici su potvrdili da je moje tijelo bitno mlađe od kronoloških 69 godina, negdje na razini osobe od 40 do 42 godine. Moj um je u jednakom stanju kao i tijelo, a ja se osjećam kao da mi je 49. Dakle, ako su moj um, tijelo i osjećaji u raskoraku s mojom kronološkom dobi, zašto ne bih u dokumentima imao zabilježene podatke koji odgovaraju onome što ja danas stvarno jesam, sa svim mogućnostima koje bi novi datum rođenja nosio? - pita se.
Dugo je, kaže, razmišljao kako podnijeti zahtjev sudu, a da ga sud prihvati. Ohrabrilo ga je kad je saznao da ne postoji zakon koji bi zabranio promjenu dobi.
- A ako nešto nije zabranjeno, znači da je dozvoljeno - objašnjava Ratelband ovo pravno načelo. Budući da je od početka bio uvjeren da će imati dovoljno jake argumente da uvjeri suca da se ne radi o ekshibicionizmu nego promišljenom potezu, saznanje da ne postoje pravne prepreke ohrabrilo ga je.
Ključni korak
Ukratko, Ratelband je uvjeren da je promjena dobi ključni korak ka tome da doista postane gospodar svojeg života.
- Kroz povijest, uvijek smo imali nekog gospodara koji nam je govorio kako moramo živjeti, što je dozvoljeno, a što nije, što je prihvatljivo, a što nije, i mi smo se toga morali držati bez obzira na to što smo o tome mislili. Izmijenili su se kao gospodari crkve, vlasti, kapital... No, kroz vrijeme smo odbacili sve ove gospodare i odlučili slušati samo jednog: naše osjećaje - tumači svoje viđenje Ratelband.
Jedino ispravno ime za eru u kojoj živimo, smatra, jest era osjećaja: osjećaji su postali bitno važniji faktor od, recimo, stanja na dan rođenja ili neposredno iza njega. Ako si se rodio kao muškarac, a kroz život se osjećaš kao žena i biološki spol ne osjećaš kao svoj, tumači, zakon ti daje mogućnost da promijeniš spol. Ako su ti roditelji dali ime Paul, a ti se osjećaš kao Mark, zakon ti daje pravo da promijeniš ime. Čak i ako dokažeš da osjećaš da tvoja noga nije tvoja noga i da ti smeta, kirurzi će ti, tvrdi, amputirati nogu - jer se ti tako osjećaš.
- Dakle, naši osjećaji su postali ključni. Zašto se onda ja ne bih mogao osjećati mlađim od svoje kronološke dobi i zašto ne bih, temeljem svojih osjećaja, dobio zakonsko pravo da ih legaliziram? Ja doista osjećam da moja kronološka dob nije moja - priča.
To je, kaže, na sličan način objasnio i sucu kojem je dospio njegov zahtjev za promjenu dobi. Prije nego što je sudac prihvatio razmatrati zahtjev i po njemu odlučivati - a to je iznenadilo i nizozemsku i svjetsku javnost, jer se očekivalo da će zahtjev biti ocijenjen bizarnim te odbačen u startu - Ratelband je dugo s njim razgovarao.
- Pitao me je li moj zahtjev razuman, jer je to osnovni kriterij koji mora biti ispunjen kod svakog zahtjeva da bi ga sud razmatrao. Pričali smo sat vremena. Nakon što je odslušao sve moje argumente, rekao je: O.K., možda ovo doista treba učiniti, možda treba provesti postupak i donijeti odluku - priča.
Odluka se očekuje za najviše četiri tjedna, no Ratelband upozorava da time sudska bitka sasvim sigurno nije gotova, bez obzira na to kakva će odluka biti. Ako bude negativna za njega, uložit će žalbu i ići na viši sud, a bude li potrebno, i na Europski sud za ljudska prava. Bude li pak sudska odluka u njegovu korist, sasvim će se sigurno žaliti država.
- Državni tužitelj je to već najavio. Država objašnjava da bi joj mogućnost promjene dobi uvela kaos u sustav kontrole. Dob je važna da može kontrolirati kad tko kreće u školu, kad treba regulirati vojnu obavezu, kad treba početi plaćati porez, kad može ići u mirovinu... Dakle, nepromjenjiva dob jedan je od mehanizama kontrole države nad građanima. Taj me argument sigurno neće razuvjeriti u mojim nastojanjima - kaže Ratelband.
Njegov je krajnji cilj, poručuje, da se promijeni zakon i da se mogućnost promjene dobi dozvoli svakome tko osjeća da njegova kronološka dob u stvarnosti nije njegova. No, što bi to doista značilo u praksi?
- U mojem slučaju, recimo, da bih se odmah odrekao mirovine, da bih mnogo dulje radio i plaćao poreze i time značajno uštedio državi, dapače - uplaćivao joj umjesto trošio - nabraja Ratelband.
No, što kad bi priča išla u suprotnom smjeru? Što kad bi 40-godišnjak odlučio da se osjeća kao 70-godišnjak? Bi li mu tada država trebala dozvoliti da prestane raditi i da ostvaruje mirovinu? Ili, ako zamislimo još ekstremnije slučajeve, što ako se 50-godišnjak osjeća kao dvogodišnjak te zatraži da mu se ta dob upiše u dokumente? Treba li mu tada osigurati udomiteljsku obitelj, mjesto u vrtiću, pedijatrijsku skrb...
- To stvarno nije moj problem! Gledajte, kad god se počne raspravljati o bilo kojoj promjeni ovakve vrste, ona izgleda neizvediva, nemoguća za organizirati, često i bizarna. Da ste prije 50 godina ustvrdili da će se u Europi potpuno u skladu sa zakonom moći promijeniti spol, provesti takvu promjenu u dokumentima i da neće nastati nikakav kaos, da će to biti ljudsko pravo koje će biti potpuno regulirano, ljudi bi vam se smijali. A promjena spola je, čini mi se, bitno složenija u raznim aspektima od promjene dobi. Uglavnom, organizacija takve promjene doista nije moj problem, o tome će se raspravljati i tražiti rješenja tijekom procesa - kaže Ratelband.
Sudac ga je u razgovoru pitao što će se dogoditi s onih 20 godina koje Ratelband želi izbrisati - smatra li da će one nestati?
Ne želim mijenjati prošlost
- Naravno da te godine neće nestati, ja sam ih proživio, ostat će sve dobro i sve loše što sam tijekom njih učinio. Moj cilj nije promijeniti prošlost, ja to ni najmanje ne želim - ja želim mijenjati svoju sadašnjost, želim da sada budem one dobi koju moje tijelo i um osjeća kao svoju, bez namjere da odbacim svoju odgovornost za bilo kojih 20 godina koje sam proživio - objašnjava Ratelband.
Sve će u državnim registrima, dodaje, ostati zabilježeno; takvo rezoniranje je važno za državu i njoj će se malo toga mijenjati. Muškarac koji je promijenio spol u ženski uvijek zna da je rođen kao muškarac, a to zna i država u svojim registrima, i to se ne može promijeniti. Ali promijenjena je sadašnjost.
Odluka nizozemskog suda o ovom neobičnom zahtjevu čekat će se sa zanimanjem, a Ratelband, tvrdi, nije usamljen: u ovih nekoliko dana javilo se još 2000 ljudi iz Europe i SAD-a koji čekaju sudski ishod te najavljuju kako će krenuti istim putem. Dok u SAD-u većinu onih koji žele biti mlađi čine žene, u Europi pak pretežu - muškarci.