Javne opomene biskupima

Ovo se je dogodilo potkraj prvog stoljeća. Crkvene zajednice uvelike su se proširile, svaka ima svoga biskupa. Ali još je bio živ jedan od Dvanaestorice, Ivan Apostol. On piše knjigu Otkrivenja i u njoj otvoreno proziva i optužuje neke od tih biskupa. Svakoga biskupa zove anđelom Crkve kojoj je na čelu. Ali - eto - i anđeo može pogriješiti.

I netko mu to mora reći. Prikrivanje biskupovih grijeha cijeloj bi Crkvi nanijelo štetu i sramotu, a njega bi ostavilo u opasnoj zabludi.

Danas iz Otkrivenja (Otk 3,1-6.14-22) čitamo Ivanov javni ukor poglavaru crkve u Sardu: “Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si”. Strašna riječ koja bi trebala značiti da je taj biskup zapravo u stanju smrtnoga grijeha. I još se pretvara kao da je svet. “Ne nađoh da su ti djela pred Bogom savršena!” Ipak i za grešnoga biskupa još ima nade. Otkrivenje mu odmah poručuje: “Obrati se! Ne budeš li, dakle, budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći po tebe.”

Srećom je Crkva i pod lošim vodstvom bila živa. “Ima u Sardu nekoliko imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hodati sa mnom u bjelini jer su me dostojni!”Očito je da crkvena zajednica ni pred Bogom ni pred poviješću nije označena samo po biskupu - zlom ili dobrom. Zajednica su vjernici među kojima ima mnogo onih u kojima Duh zaista živi. Zato je i povijest Crkve u tijeku mnogih stoljeća puna izvanrednih svetaca i prosvijetljenih mislilaca, kojima ni nesavršeni poglavari, ako se takav baš ondje nađe, nisu mogli spriječiti da se po njima svijetu pokazuje Evanđelje.

Čak i onda kad evanđeoska istina pobudi sumnjičavost odgovornih. Eto, u Glasu Koncila od 14. studenog donosi dr. Mario Crvenka, znanstvenik svjetskoga glasa, mišljenje o velikom isusovcu iz prošlog stoljeća Theilardu de Shardinu. Taj prorok još vrlo mnogo znači i navješta, premda su ga mnogi odgovorni htjeli ušutkati kao sumnjivca.