Imala sam nesretno djetinjstvo, a pubertet je tek bio katastrofa. Ti si kurva, vikala je mama, dok se po selu uvelike šuškalo da sam lezbijka: već 16 godina, a bez frajera! U ženskoj koži osjećala sam se jako loše, i činila sve da je sakrijem, pokrivena od glave do pete i usred ljeta. Ako bi mi se netko svidio, ako je s njim bilo ugodno i zanimljivo, bilo je neracionalno potrošiti ga za neku ljubavnu katastrofu, jer im je rok trajanja bio kraći nego jogurtima. Družila sam se s dečkima, imala puno prijatelja, a u ljubavne odnose ulazila s idiotima.
Odrastala sam intenzivno zanemarujući da sam žensko. Mrzila sve žensko: kuhanje, šminkanje, ženske cipele i ženske torbice, ženske časopise i “žensko pismo”. Čitala knjige, slušala ploče, izlazila svaku večer sa svojim muškim društvom; htjela sam biti normalna. Slobodna. A ne neka kokoš.
Danas znam da je to bilo jadno. Stručni naziv: internalizirana mizoginija. Kao klinka usvojila sam stav društva da su žene gluplje i manje sposobne, a ja nisam htjela biti to, pa sam negirala sve žensko u sebi i družila se s dečkima, vjerujući da razlike nema ako je ja ne priznajem. Tako sam bila zaštićena: kad sjediš s pivom u ruci kao jedna od njih, nitko ti ne dobacuje, ne komentiraju ti sise ni noge. Razgovaraju s tobom, tretiraju te kao ljudsko biće. Negirala sam sve žensko u sebi, nadajući se da ću tako izbjeći sudbinu drugotne i vječno manje vrijedne, ponižene, omalovažene.
Čitajući priče djevojčica koje su se odlučila na promjenu spola, ostala sam zapanjena. Da je tada bilo mogućnosti kirurške i zakonske promjene spola, što bi bilo sa mnom?
O tome je progovorila J.K. Rowling, objašnjavajući zašto je ovih dana ušla u osinje gnijezdo upetljavši se s par Twitter poruka u sukob dijela feministkinja i trans žena. Naime, autorica Harryja Pottera smatra da je rod jedno, a spol drugo, da nije dovoljno obući haljinu i reći da si žensko da bi doista i bio žena. Priča je komplicirana za objasniti: kod nas ni feminizam nema pravo javnosti, a kamoli trans žene. Rowling kaže da joj je povod bio prijedlog Škotske koja želi dozvoliti trans ljudima da mijenjaju spol na dokumentima kako žele, bez liječničke potvrde. Ograđujući se da poznaje i voli mnoge transrodne osobe, Rowling je rekla da se ne slaže s time da trans žene (osobe koje su rođene kao muškarci) imaju pristup ženskim zahodima i svlačionicama a da nisu prošle hormonsku i kiruršku preobrazbu. Jer time otvaraš ta vrata svim muškarcima, dosta je da kažu da su žene, a ona se protivi tome, kao osoba koja je preživjela obiteljsko nasilje i seksualno zlostavljanje. To nam je sad prvi put priznala.
Rowling je opisala svoju bitku sa seksizmom i mizoginijom u mladosti. Kao adolescentica bila je “mentalno bespolna”, aseksualna. Čitajući svjedočanstva djevojčica koje su krenule u promjenu spola, i ona se uhvatila u pitanju što bi bilo da se rodila 30 godina kasnije? Možda bih i ja pokušala tranziciju, kaže. “Privlačnost bijega od ženskosti bila je ogromna. Borila sam se sa ozbiljnim OKP-om kao tinejdžerica. Da sam mogla pronaći društvo i podršku online, kakvu nisam mogla naći u svom okruženju, vjerujem da me se moglo uvjeriti”. Ionako je njen otac otvoreno govorio da bi radije sina.
J.K. Rowling vjeruje da seksizam i mizoginija stoje iza ogromnog porasta broja djevojaka koja želi promijeniti spol: 4,400 posto za deset godina. U Velikoj Britaniji se 2009. liječniku obratilo 40 djevojaka za promjenu spola, lani je ta brojka porasla na 1806. Brojke za Hrvatsku ne znam, ali možemo biti sigurni da rastu, kao i broj djevojčica koje se samoozljeđuju. Bolno je biti žena. Užasno je biti žena, unaprijed znati da ti je bitka izgubljena, jer je ovo svijet uređen po mjeri muškaraca. Što onda preporučujete generacijama koje dolaze, da mijenjaju društvo, ili da mijenjaju spol?