Plinske boce na cesti, pa to je pitanje komuniciranja - kaže HDZ-ova uzdanica Damir Jelić, pokušavajući tvrditi da je svojedobno postavljanje potencijalno ubojitih sredstava nasred jedne od ključnih zagrebačkih prometnica posljedica izostanka dijaloga s vlašću. Kao, juriš u zaposjedanje Markovog trga te upotreba plinskih boca bili su tek poziv na razgovor što su ga pobunjeni veterani uputili na Vladinu adresu. HDZ, dakle, ne odustaje od opravdavanja nasilnih postupaka društva ispod šatora u Savskoj. Premda danas čak i Đuro Glogoški pere ruke od nosača plinskih boca, tvrdeći, bez ikakvih dokaza, da su ih nahuškali Milanovićevi ljudi.
Zoran Milanović zaista je imao najviše koristi od zastrašujućeg paradiranja plinskim bocama. Takvim postupkom šatoraški su prosvjedi definitivno izgubili podršku javnosti. Ali to je poklon koji mu je pao u krilo. Da bi ta prijelomnica mogla bila navođena iz tajnih službi teško je vjerovati. Teško jer se šator u Savskoj od prvog trenutka vlastitom voljom predstavio kao ekstremizirana i zveckanju oružjem sklona skupina. Ali je Milanović priliku zgrabio i iskoristio kako bi se nametnuo kao navodno čvrsta alternativa političkoj opciji koja barata plinskim bocama. Svoju kampanju gradi na tezi da je i osobno jedina brana koja civiliziranu Hrvatsku spašava od nadiruće desničarske destrukcije. Premda je svojedobno, neposredno nakon što su plinske boce dovučene nasred Savske taj događaj proglasio tek “operetnim ispadom koji izgleda opasnije nego što jest”.
Baš onako kako danas atributira postrojavanje crne garde notornog Branimira Glavaša. - Ne odobravam to paradiranje, ali to je operetna manifestacija. Dok ne budu nasilni, dok je to neka komična parada, baš me briga - reći će Zoran Milanović neposredno nakon što je u crno odjevena, vidljivo militarizirana skupina, čedo za užasne ratne zločine nepravomoćno osuđenog zloduha HDSSB-a, prodefilirala Markovim trgom, ispred Sabora i Vlade. Čak će i SDP-ovoj koaliciji izborno pridruženi Bojan Glavašević relativizirati Glavaševe crnokošuljaše, priznajući da njihovo postrojavanje javnost može zastrašiti, ali važno je, kaže, da nisu nosili nacističke simbole. Kao da je svastika jedino mjerilo. Nisu nosili zločinačku ikonografiju, ali svejedno su asocirali na formacije od kojih se pristojnim ljudima ledi krv u žilama. SDP-ova benevolentnost prema takvim demonstracijama motivirana je izbornim potrebama. Milanović računa na HDSSB u postizbornom koaliranju, pa će mijenjati stavove, pretvarajući crvene u perače crnih košulja.