Kao da baš nikada nisu primirisali crkvi ni vjeronauku, Most je javnosti poslao blagdansku čestitku koja je temeljito posvađana s duhom Božića.
Ne samo zato što umjesto betlehemske štalice i tradicionalnih ovčica oni spominju morske beštije. Mnogo više zato što, umjesto mira i zajedništva, najavljuju ratno stanje čak i svojim političkim partnerima. Umjesto radosne vijesti, ispisali su pravu optužnicu. “Nasred smo oceana, a morski psi nam se približavaju”.
Božić je uobičajeno vrijeme detanta, ponekad će pomiriti i ljute neprijatelje. Most otkriva da - što se njih tiče - mira nema. Čak i prema tek izabranim saveznicima pokazuju duboko nepovjerenje i distanciran stav. Hrvatska je za njih velika bara puna krokodila.
Vjerojatno shvaćajući da je razočarao svoje birače, Most se pokušava opravdati kako bi uklonio one lampaše žalovanja i ogorčene poruke koje im se ostavljaju pred središnjicom u Smičiklasovoj i slijevaju s društvenih mreža. “Jedan dio javnosti nas gađa kamenjem jer se osjeća prevarenim”, konstatiraju, ali odmah obranaški tvrde da su žrtve uvreda kakve nisu izrečene ni najvećim razbojnicima.
Istina, sporadično su bili izloženi prekomjernom granatiranju, ali nije svaka kritika neprijateljska. Osim toga, moraju naučiti da ne mogu funkcionirati kao vjerska sekta ili masonska loža. Ulaskom na političku scenu postaju dostupni javnoj procjeni kao i svi drugi politički akteri. Društvo iz Mosta srušilo je vlastiti rejting, prvo, zato jer su nastupili kao propovjednici istine i poštenja, a pokazali se kao veliki prodavači magle i opsjena. Svatko ima pr avo na svoj izbor.
Pristojnim konzervativcima HDZ je očekivano mnogo prihvatljivija opcija od SDP-a. Svatko ima pravo i da se oko svojih preferencija predomisli. Također, svatko ima pravo da se slomi ili odustane pod pritiscima. A pritisci su u ovom slučaju bili b rutalni. Boži Petrovu ne bi trebalo zamjeriti ni pretrčavanje HDZ-u ni činjenicu da nije uspio izdržati presing. Da je iskreno izašao pred javnost. Da je o tome otvoreno progovorio. Da je barem vlastitim biračima pokušao objasniti svoje postupke. Na primjer: Ne mogu zadržati ekvidistancu, moram se odlučiti, ne mogu s ljevicom, moram s HDZ-om, oni su mi draži i bliži… Ili: Moram, jer kako ću ćaći ili popu na oči…
Ali ne, on je sam sebe ubio lažući onima s kojima je pregovarao, pa onda i cijeloj naciji. Iz samo njemu znanih razloga odlučio je muljati i varati građane. A na političku je scenu došao kao nova snaga koja će Hrvatsku spasiti od nemoralne politike. U postizbornim pregovorima koji su sada ušli u fazu raspleta možda je najveću figu u džepu imao upravo šef Mosta. Naime, sada je prilično izvjesno da je Petrov u razgovorima s lijevom koalicijom blefirao. Dogovarao je zajedničku vladu i istodobno tražio alibi kako tu još nekonzumiranu vezu raskinuti.
SDP-u je postavljao nevjerojatne zahtjeve, HDZ-u otrčao bez bilo kakvih ozbiljnih uvjetovanja. Posve neprihvatljivo, uporno ne želi otkriti dokaze za teške optužbe da mu otimaju zastupnike. Ne shvaća da u politici ne možeš tako funkcionirati. Ne možeš pokazivati prezir prema javnosti i njenim posve legitimnim zahtjevima da joj se podastru argumenti.
Problem je vjerojatno u onoj ovjerenoj izjavi da Most neće u jednostranu koaliciju ni s jednom strankom koja je u proteklih desetak godina upravljala Hrvatskom. Kako bi pobjegao od zamke koju je sam sebi postavio, Petrov sada poriče činjenice i javnost pokušava namagarčiti. Uvjerava da njegov savez s HDZ-om nije koalicija, nego suradnja. Nije šija, nego vrat! Izmišlja vlastitu semantiku, opravdanje traži u nepostojećim terminološkim razlikama, pokazujući samo to da ne igra otvorenim kartama.
Drugo, Most je sam sebe prokazao kao nevjerodostojnu stranku čim su se počele krčmiti fotelje. Cijelu Hrvatsku tjednima uvjerava da je posvećen samo reformama, a onda se pokaže da su im usta jako zinula za ministarstvima, pozicijama, sinekurama, podjelom izbornog plijena. Njihovi su zahtjevi, po onome što je procurilo u medije, vrtoglavo nadrasli sve što je u političkoj trgovini dosad viđeno. Pojagmili su se čak i za mjestima koja uopće nisu na dispoziciji, kao što je pozicija guvernera Hrvatske narodne banke, ili položaj u Hrvatskoj lutriji za ženu jednog od Mostovih korifeja.
Treće, Most ne jača nego slabi vlastitu uvjerljivost porukama koje pokazuju nelojalnost prema vezi u koju su upravo ušli. Ne samo da su se u pregovorima ponašali poput ventilatora, nego i sada kada je sve gotovo kao fol demonstriraju rezerviranost. Oženili su se s HDZ-om, ali ni medeni mjesec još nije prošao a Petrov već prijeti razvodom. HDZ naziva privremenim, doslovce “trenutnim partnerom”, izričito tvrdeći da taj brak vrijedi “zasad”. Nisu uvjereni da su napravili ispravan izbor ili se možda stide svoje odluke?
Bez obzira koliko će to trajati, ali Most je svoju sudbinu vezao s HDZ-om, pa su pokušaji da se javnosti i dalje predstavlja kao djevica u kupleraju potpuno deplasirani