Most nije samo iznenađenje, nego je i pravi pobjednik izbora. Bez njega se nova vlada neće sastavljati i to je jako dobro za Hrvatsku. Dobro je zato što su oni istinski nositelji reformskih inicijativa. Za razliku od blokova okupljenih oko SDP-a i HDZ-a, koji ozbiljnim reformama nisu skloni. Niti su ih dosad provodili, niti su ih u izbornim programima i kampanji najavili. Ali jednima i drugima sada odjednom ne silaze s usana.
U izbornoj noći reforme su postale mantra kojom i desna i lijeva koalicija pokušavaju loviti Most za svog saveznika. Udvaranje, pa i ono političko, treba uzeti s rezervom. Ali, reforme ovaj put imaju šansu jer je Most pokazao da s njima misli ozbiljno.
Sjajan rezultat Mosta velika je pljuska dosad ključnim strankama. Tijesan rezultat između HDZ-a i SDP-a predstavlja uspjeh za donedavno otpisanu vladajuću koaliciju i prilično velik neuspjeh za doskora, činilo se, sigurno pobjedničku Domoljubnu koaliciju.
Zoran Milanović uspio je u posljednjoj godini mandata popraviti rejting, pa čak i ako ne dobije izbore, ostvaruje pristojan rezultat. HDZ je još prije nekoliko mjeseci govorio o osvajanju dvotrećinske većine u Saboru.
Imali su ogromnu prednost sve dok je SDP bio na spavanju. Čak i ako pobijedi, Tomislav Karamarko teško će formirati novu vladu. Ključevi su Banskih dvora u rukama Bože Petrova.
Uspjeh Mosta jako je dobar za Hrvatsku, premda je riječ o platformi nezavisnih lista vrlo šarene političke obojenosti, u širokom dijapazonu od ljevice do desnice. Mnogi mu zbog toga prognoziraju raspadanje. To može biti problem, ali čvrsto jezgro Mosta dosad se pokazalo prilično homogenim. Vjerojatno će HDZ-ova i SDP-ova koalicija pokušati kupiti i odlomiti neke njihove članove. Ali, mogli bi zagristi u tvrd orah. Jer, paradigma je Mosta posve drugačija. Ovdje nije riječ o klasičnoj stranci. Čine ga ljudi koji nisu profesionalni političari. Karijerno uglavnom realizirani izvan politike. U političku arenu ulaze - pokazali su - da nešto naprave.
Na dosadašnjim poslovima prvo su na sebi rezali. Javnost ih doživljava kao skromne, poštene i principijelne. Uobičajeni način postizbornog trgovanja s njima vjerojatno ne funkcionira. Teško da ih mogu korumpirati ministarskim foteljama. Izbornu priču o reformama Most - politička opcija s karakterom - neće mijenjati za sinekure. Barem se dosad tako ponašala.
Njihov visoki uzlet, ostvaren u izuzetno kratkom roku, pokazuje da postoji vrlo širok prostor između dva dosad dominantna bloka. Također da Hrvati nisu protiv reformi. Protiv reformi su uglavnom političari. Sjajnom rezultatu Mosta pomoglo je i nerasipanje glasova treće opcije. Gotovo svi su se slili na jedan kup, tako da se disperzijom nisu pogubili. ORaH-a nigdje, skoro ni Živog zida, ni još nekih do jučer izglednih aspiranata. Usput, vrlo je ohrabrujuće da Glavaševa stranka nije uspjela. Loš je rezultat HDSSB-a ohrabrujući jer pokazuje da crnokošuljaške provokacije ne nose profit.
Most će inzistirati na reformama. Ali to nije sve. U ovom trenutku ta opcija ima potencijal za mnogo više. Više uopće nije nerealno da budući premijer bude iz njihovih redova. HDZ i SDP još se prave da to nisu razumjeli. Ponašaju se, jedni i drugi, kao da će oni sastavljati vlast. Milanović je još prije izbora pokušao šarmirati jednog od asova Mosta, Dragu Prgometa. Karamarko u prvom postizbornom obraćanju od svojih pristaša za Most traži pljesak, premda je s Prgometom, dok mu je bio zamjenik, odbijao komunicirati. Birajući da se kao prvi od stranačkih čelnika u izbornoj noći obrati javnosti, Petrov je pokazao da bi upravo on mogao udarati ritam.
Za razliku od šefova HDZ-a i SDP-a, koji se ponašaju kao pobjednici, premda su obojica jako podbacili, lider Mosta tvrdi da su pobjednici oni koji žele reforme. Daj Bože!