Tomislav Karamarko, Zoran Milanović ili netko treći - tko bi mogao biti novi hrvatski premijer u ovom je trenutku posve neizvjesno. Hrvatska se nakon nedjeljnih izbora nalazi u posve novoj, dosad nepoznatoj situaciji. Pojma nema tko bi mogao preuzeti ulogu glavnog političkog operativca u državi.
Šef HDZ-a već je bučno proslavio svoju pobjedu i zatražio mandat. Hitrom čestitkom, ne čekajući prebrojavanje glasova, predsjednica države pokazala se spremnom ići mu na ruku. Ali jutro nakon izbora u HDZ-u su već počeli razmatrati mogućnost da nekoga drugoga ponude za premijera. Svanulo im, navodno, da će Karamarko jako teško sastaviti kabinet. Njegova je neomiljenost u javnosti legendarna. Na izborima osvojeni rezultat objektivno je ogroman podbačaj. HDZ-ov je koalicijski potencijal slabašan, njegov još skromniji. Dok je jahao na krijesti visokih anketnih rejtinga stranke, o tome se u HDZ-u šutjelo. Sad kad im izborna pobjeda izmiče, odjednom su progledali. Spašavajući osvojeno, trenutno grozničavo rade na dva plana: u HDZ-u dobro poznatim sredstvima pokušavaju rasklimati Most i listaju moguće supstitut kandidate za mandatara. Naravno, Karamarko i Brkić vladali bi iz sjene. Tko nasjedne na takvu ideju - zaslužio je da ga nasamare.
Premda je za prsa izgubio izbore, Zoran Milanović uspio se u kampanji nametnuti kao jaka politička ličnost. Već okuplja koalicijsku većinu jaču od HDZ-ove, s IDS-om, pa manjinskim zastupnicima… Za razliku od Karamarka, koji se Mosta sjetio tek kad ga je HSS-ov Hrg cimnuo, odmah je skupini Bože Petrova ponudio partnerstvo. Ako bi dobio njihovu potporu, Milanović bi se našao u dosad nepoznatoj situaciji. Ne bi mogao eskivirati reforme. Most bi ga stalno držao na oku. Njihov reformski ultimatum visio bi mu nad glavom poput Damoklova mača. Svejedno, u prvom mandatu nije se pokazao dobrim premijerom. Nema organizacijskih sposobnosti. Nije radoholičar, neće izgarati u Banskim dvorima. Bez obzira kako se predizborno rebrendirao, nije čovjek koji okuplja.
Treća je mogućnost da Most ponudi svog čovjeka za premijera, Božu Petrova ili, još bolje, Dragu Prgometa, te da oni formiraju stručnu vladu, koja će provesti set nužnih reformi. Petrov možda smatra da to nadilazi njegove kapacitete, ali za Prgometa to ne važi. Jedini od stranačkih otpadnika nije propao, dapače, u prvoj izbornoj jedinici osvojio je tri mandata. Njegovim priključenjem Most je ostvario prodor s periferije na nacionalnu razinu. Njihovo je udruživanje imalo odličan sinergijski učinak. Ako je SDP, kako tvrdi Milanović, spreman prihvatiti njihov program reformi, najlogičnije je da Most stane na čelo njihova provođenja. Ali, pitanje je hoće li oni imati petlje za takav pothvat. Trenutno se čini da fantastičan izborni uspjeh nadrasta njihove mogućnosti, pa se u njihovim redovima vrte i neke nerealne, posve fantastične kombinacije. Zasad samo na riječima, tvrde da su spremni za preuzimanje odgovornosti. Ne pokažu li to, iznevjerit će povjerenje koje im je poklonjeno. Nisu ga dobili da se povlače.