Dobra glazbena emisija počinje Shakespeareom. Naravno. I Clashom. Kako drukčije? Koja vražja radioemisija počinje Shakespeareom i Clashom? I izborom pjesme za koju voditelj kaže da ima važnu poruku - “Stay free”. Ono, zajebi sve, ostani slobodan.
I to baš u Hrvatskoj, 2018. godine, u trenutku kada Marin Strmota, državni tajnik u Ministarstvu demografije na presici pukne i kaže da nema namjeru sudjelovati u laži. Podnese ostavku nakon što se kao nove predstave stare demografske mjere. Ministarstvo demografije vodi ministrica Nada Murganić, ista ona koja je za obiteljsko nasilje rekla da je nešto što se događa u braku, kao pod normalno. To je kazala komentirajući slučaj požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića kojega je supruga prijavila zbog maltretiranja i premlaćivanja te potom pod tko zna kojim uvjetima povukla prijavu. Ministrica je tu stvar htjela zadržati unutar njihove obitelji. Idealno za nekoga tko bi se trebao brinuti za porast stanovništva. Valjda rast zlostavljačkih obitelji s nesretnim članovima.
- Ovo je jedan veliki folklor. Nakon godinu i četiri mjeseca u Vladi kao demograf i mladi čovjek smatram da ovo nije dovoljno ozbiljno i s današnjim danom podnosim ostavku na mjesto državnog tajnika jer država izumire. Ovo je najgore stanje u Hrvatskoj otkad postoji. Ja kao mladi čovjek, kao građanin RH, otac dvoje djece, nezaposlene supruge, nezaposlenih roditelja, ne vjerujem da će se išta riješiti ovakvim pristupom - rekao je Strmota i demonstrativno napustio prostoriju. Maknuo se, on ne pripada svijetu namještaljki i prevara, ne želi sudjelovati u farsi.
U toj Hrvatskoj je i Dalija Orešković, dosadašnja šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, odustala od svoje kandidature jer joj se ne da više gnjaviti s korumpiranim sustavom, biti ukras politici protiv koje ne može ništa. U toj je zemlji, domovini, Lora Vidović, pučka pravobraniteljica očajna jer se susreće s opstrukcijom policije u istrazi o smrti male emigrantice, to je zemlja u kojoj se Hrvati rađaju u dijaspori, koju su poslijeratne vlasti koje smo slobodno birali uspjele iseliti više Hrvata nego granate i napadi u ratu, to je zemlja u kojoj Srpkinji koju su silovali hrvatski vojnici ne dajemo pravo da bude žrtva rata. U toj je zemlji jedan čovjek poručio mladima u eteru radija, jer radio je za mlade mozgove - stay free. Boris Jokić se uselio u eter. Psiholog s magisterijem i doktoratom s Cambridgea kojega smo upoznali kao voditelja kurikularne reforme obrazovanja, one koja je uz puno truda i javnog podmetanja propala, pojavio se kao radijski čovjek, voditelj emisije koja se zove Glazbeni kurikulum.
Naravno da je to podvala, neće se on baviti glazbom niti mu je to ideja, ma koliko se trudio i pokušavao. Neće uspjeti. Uostalom, ako netko glazbenu emisiju koncipira po sistemu: tematsko određenje, novo djelo, obavezna lektira i preporuke, taj teško da drži klasičan glazbeni sat, on govori puno više.- Kurikulum je možda najbolje objasniti kao životni put mlade osobe, od trenutka kada krene u vrtić, do onog trena kada izađe iz srednje škole ili s fakulteta. Taj pojam uključuje ono što se uči, kako i gdje se uči i poučava, s kime se uči te kako se vrednuje i ocjenjuje. U središtu je kurikuluma iskustvo osobe, a ne sadržaj.
Škola nije uvijek najsretnije mjesto za učenje. Nije to samo od danas i nije samo tu. Gustav Mahler je davno rekao: Proveo sam mladost u gimnaziji i naučio sam - ništa - rekao je u svojoj emisiji i naveo svakoga tko je tog trena bio uz radio da zastane i pita se zašto jedan glazbeni urednik, DJ nastupa s takvim rečenicama, a ne bavi se pitanjem vremena, prometnim gužvama i svakodnevnim banalnostima koje, realno, čine svačiji život. Ne, ovaj je nastupio kao pravi, tihi subverzivac, netko tko će s miks pulta pozvati ljude da pametno prevrnu svijet.
Jer pusti škotske punkere koji nastupe s crkvenim zborom. Ne, nisu punkeri pjevali crkvene pjesme za Bozanića i ekipu nego je crkveni zbor ponavljao da ne možeš ništa kada Bog odluči je li trenutak da se umire ili živi. Pokaže da postoje svjetovi izvan drvenih ograda našeg svijeta, da sreća koju mislimo da je imamo, a nude je ljudi poput ministrice Murganić, nije ona koju zaslužujemo. Da imamo pravo na bolje. Zato je važno da postoje ljudi koji se ne predaju, koji, kada ih izbace iz projekta kurikularne reforme, a ona nam je najvažnija reforma koju možemo napraviti, iako je ne možemo gurnuti na policu u frižider, takvi ljudi ne odustanu samo zato što im je netko rekao da ih neće.
Vjeruju u sebe, ponude vrijednosti. Jokić je najavio isto ono što je najavljivao i u reformi koju je nudio obrazovanju i u nju poveo više od 500 učitelja - znanje, otvorenost, integritet, poduzetnost, solidarnost, mirotvorstvo, kritički stav i prije svega slobodoljublje. Jednostavno zato što, kako je rekao - Zagreb i Hrvatska nisu dosadna mjesta, a nisu ni mjesta na kojem žive kukavice. Ljudi su se ovdje borili i borit će se za bolje sutra. Tako nešto može reći samo stvarno ozbiljan tip, veliki mangup. A to je na najozbiljniji način jučer potvrdio i Marin Strmota, nezaposleni znanstvenik.