Jugosfera do nesvrstanih

Napisao bih pledoaje za jugosferu - kad bi to bilo nužno ili moguće. No, jugosfera je činjenica s kojom se ne može raspravljati, socijalni fakt i historijski konstrukt velike otpornosti, sve ono što, dakle, jedan “društveni totalitet” u gurvičevskom smislu čini pojavom gotovo isto tako stvarnom kao i neki materijalni objekt.

Jugosfera, ukratko, postoji, a samo je pitanje subjektivne percepcije ili političke volje da se ta istina prizna, a zatim pretvori u neki viši oblik ekonomske formacije ili društvene organizacije. Jugosfera se sastoji od zemalja koje napuštaju orbitu bivše Jugoslavije i, različitim kozmičkim brzinama, približavaju se planeti Europske Unije. Bruxelles će postati naš novi Beograd, ali će pritom jugosfera zadržati osebujnu zasebnost poput Skandinavije u kojoj neindoeuropski Finci zauzimaju položaj poput naših Albanaca.

U jugosferi bit će sve više zajedničkih i općih stvari i poslova: bit će jedna, jedinstvena lutrija s kumulativnim lutrijskim dobitkom, a kad jednom profunkcionira (sporazum je već postignut), nema sile koja će spriječiti da se formira zajednička nogometna liga na koju će se moći kladiti u lukrativnoj nadnacionalnoj i multietničkoj Sportskoj prognozi.

Osim nogometa, koji je naravno najvažniji, u jugosferi će doći do obnove željezničkog prometa, gradnjom magistrala za vlakove velikih brzina (Zagreb - Beograd za dva sata), što znači da će “Đuro Đaković” opstati kao regionalni kooperant globalnog Bombardiera. To je smisao osnivanja željezničkog SHS-konzorcija, koji obećava brzu uspostavu J-željezničkog nadsustava.

Sad bi se moglo nabrojiti još milijun stvari, ali nije potrebno - sve je jasno. Predlažem još zasebno prednatjecanje za Euroviziju, da nas ne ponižavaju s Moldavcima, Ciprom i Estonijom. Na koncu, sugeriram da se stvori i predsjednička koordinacija, nekakvo radno kolektivno predsjedništvo J-zone, s rotacijskim predsjednikom, koje se može održavati svaki put na drugom mjestu ili, radi jednostavnosti, na najprikladnijem - na Brijunima. Kapacitet postoji, a i povoljan auspicij.

Tu i tamo, može se kao promatrače pozvati Hosnija Mubaraka i Pratibhu Devisingh Patilu, manje poznatu uglednu gospođu iz Radžastana za koju prosječni gledatelj Hrvatske televizije nikad nije čuo iako je predsjednica najmnogoljudnije svjetske demokracije (šest slova).