U jednom se ipak možemo složiti s predsjednicom udruge “U ime obitelji” Željkom Markić - da trebamo kao društvo razgovarati o tome što ne želimo u Hrvatskoj.
Jedna od njezinih rijetkih izjava koja se ne opire logici i razumu.
Ali je, naravno, paradoksalno što je izgovara upravo ona koja bi, da može, Hrvatsku odvela ravno u kameno doba.
Kao što je drvena toljaga kao glavno oružje kamenog doba imala mana - malen domet i malu probojnost - tako ih ima i želja za razgovorom, pogotovo kad se kao glavni argument u razgovorima Ž. Markić izvlače te iste drvene toljage. Toljage kojima njezini pristaše posljednjih dana lupaju po zastupnicama vladajuće stranke i siju govor mržnje koji bi vjernike trebao baciti u očaj - proklinju im djecu.
U 11 minuta presice Markić je opet uspjela izgovoriti gomilu toga što ne može preživjeti test realnosti.
Tvrdi da HDZ nikad nije bio za Istanbulsku, a premijera Andreja Plenkovića opisuje kao Judu koji mulja kada govori da je IK dio politike HDZ-a, podbadajući da “ako ne govori istinu o ovako važnom pitanju, ostaje otvoreno o čemu još ne govori istinu”.
Ono o čemu Markić ne govori istinu premašuje ograničenja teksta.
Spomenimo samo da je HDZ javno deklarirao da će ratificirati IK 2014., kao i u kampanji 2016. te da na 94. stranici programa najavljuje da će ispuniti obveze prema IK.
Što u Hrvatskoj želimo? Želimo dobronamjerne aktiviste koji će se boriti za humanije društvo, za slabije i deprivirane, želimo programe, zakone i konvencije zasnovane na znanstvenim činjenicama, a ne na manipulacijama i besmislicama.
Američki pisac i znanstvenik Isaac Asimov lijepo je sažeo: “Antiintelektualizam je konstanta koja se javlja u političkom životu, a hrani se idejom da demokracija znači da je nečije neznanje jednako vrijedno koliko i protivnikovo znanje”.
Želimo da Željka Markić pročita ono što piše u IK, a da u nju ne utiskuje svoju ekstremističku agendu i frustracije, ne zaboravljajući da je pogrom uvijek stvaran i kad su neprijatelji izmišljeni.