ZAGREB
- Povrijeđen sam. Osjećam se kao da sam dobio pljusku, rekao je novinarima i zbrisao. Javno je pokušao ostaviti sasvim drukčiji dojam: “Nisam ni ogorčen ni ljut. Odlazim na godišnji odmor, i ne želim izlaziti ni sa kakvim izjavama, da me se ne bi pogrešno razumjelo”.
Slobodan Ljubičić je iz medija doznao da će dati ostavku.
Milan Bandić, kojeg poznaje još od studentskih dana, nije ni pokušao stati u njegovu zaštitu nakon što je vrh SDP-a zatražio Ljubičićevu ostavku nakon posljednjeg skandala, kad je anonimno pismo protiv Igora Rađenovića osvanulo na službenoj internet stranici Zagrebačkog holdinga.
Na pitanje je li mu žao što je Ljubičić dao ostavku, Bandić je odgovorio: “Razuman sam čovjek i ne igram na emocije”. Iako je Ljubičić bio Bandićeva desna ruka, iako ga se smatra najzaslužnijim za to što je Bandić već osam godina na čelu glavnog grada Hrvatske, Bandić, čini se, prstom nije mrdnuo da bi spasio Ljubičića.
Ljubičić sasvim sigurno neće poput Hilary Clinton objaviti memoare u kojima će pisati kako se osjećao kad ga je Bandić tako hladno ostavio na cjedilu. “Nisam disala. Ostala sam bez zraka”, opisala je Hilary kako se osjećala kad je doznala da ju je muž prevario. Psiholozi kažu da nema bitne razlike u osjećaju izdaje i povrijeđenosti u ljubavi i u prijateljstvu. U oba slučaja izdaja se doživljava kao najteži osobni udarac, od kojeg čovjeku ponekad trebaju i godine da bi se oporavio.
Bandić, kako je sam rekao, ne igra na emocije. Podrška SDP-a na izborima, procijenio je, važnija mu je od najbližeg prijatelja i suradnika.
Iz Ljubičićeve perspektive, sve se odvijalo toliko brzo da je moralo izgledati nestvarno. U petak navečer gledao je televizijske vijesti u kojima potpredsjednica SDP-a Milanka Opačić izjavljuje da će netko ovoga puta morati odgovarati. Idućeg dana sreo je druge SDP-ovce na utrci lađa na Neretvi i nije mu trebalo puno da shvati što se događa. U ponedjeljak ujutro otišao je do Bandića. To jutro novine su objavile da Bandić očekuje Ljubičićevu ostavku do kraja tjedna. Razgovor je trajao samo par minuta. Ljubičić je shvatio da treba otići. Bandić ga nije ni pokušao odgovoriti.
Njegova sudbina još je nepoznata. Kao član Poglavarstva, Ljubičić nije ostao na cesti, barem ne u ovom trenutku, a nije isključeno ni da ostane u Holdingu. Njegov nasljednik Ivo Čović nije ga baš ohrabrio kad je preko novinara poručio da će Ljubičić biti prekrižen ako se dokaže makar jedna optužba protiv njega. A optužbi je mnogo.
Slučaj Slobodana Ljubičića jedan je od stotina primjera kad se političare ili dužnosnike natjeralo na ostavku kad su afere prešle razinu podnošljivosti. Iskorišten je kao žrtveno janje preko kojeg će se Bandić pokušati oprati od sve glasnijih optužbi za korupciju i kriminal u gradskim poslovima.
Afere prisiljavaju Slobodana Ljubičića Kikaša da podnese ostavku, a njegov vjerni prijatelj Bandić, koji se inače borio za svoje suradnike, to s lakoćom prihvaća
Prijateljstvo isklesano u ratu puca nakon što Branimir Glavaš biva izbačen iz HDZ-a. Glavaš se osjeća iznevjerenim, sudi mu se za zločine u Osijeku za koje Glavaš sugerira da je i Šeks bio odgovoran
Ljubičićevi suradnici prepričavaju novinarima kako se on sada osjeća izdanim i iznevjerenim. Utučen, povrijeđen, još uvijek šokiran onim što se dogodilo ovog tjedna. Bandić, s kojim se intenzivno druži od početka devedesetih, zabio mu je nož u leđa. Nije ga ni nazvao od ponedjeljka, kad je Ljubičić bio prisiljen povući se.
Psihologinja Mirjana Krizmanić ne vjeruje da se u slučaju Ljubičić-Bandić može govoriti o iznevjerenom prijateljstvu. “Da, čula sam to da se on osjeća izdanim, ali mislim da su to prazne riječi. Neće Ljubičić biti oštećen, samo će se preseliti u drugu fotelju”, smatra dr. Krizmanić. To ne znači da su u politici nemoguća prijateljstva na onaj način na koji prijateljstva shvaćaju obični ljudi, ili da se političar ne može osjetiti izdanim i iznevjerenim od prijatelja i kolega. Kao primjerice Dobroslav Paraga, bivši predsjednik HSP-a, koji se još nije oporavio od izdaje Ante Đapića i drugih pravaša koji su mu okrenuli leđa i uz pomoć Tuđmanovog režima 1993. oteli mu stranku.
“Paraga je iz sasvim drugog vica, iz kojeg smo vi i ja. Kad mene moj prijatelj izda, ostaje mi trajni ožiljak, koji će me zaboljeti kad god se toga sjetim. No nisu sva prijateljstva na toj razini. U slučaju Ljubičić-Bandić ne vidim izdaju, to su sve dogovorene priče. On i Bandić su kao prst i nokat. To nisu prijateljstva u onom smislu kako prijateljstvo shvaćamo vi i ja, nego odnosi ljudi koji se bogate na tuđoj grbači”, kaže dr. Krizmanić.
Branimira Glavaša i Vladimira Šeksa godinama se smatralo najbližim prijateljima. Glavaš je 2002. pomogao Ivi Sanaderu da pobijedi Ivića Pašalića: Glavaš je bio taj koji je organizirao glasovanje stranačkih delegata, koji su listiće ubacivali u kutije pod budnim okom zaštitara “Borbaša” koje je Glavaš u zagrebačku dvoranu Lisinski doveo iz Osijeka.
Tri godine kasnije, u travnju 2005., Sanader je Glavaša isključio iz HDZ-a. Ratoborni Glavaš prije se odmetnuo i zaprijetio samostalnim izlaskom na izbore u Slavoniji. “Ovo mi nije bilo lako. To je ipak prijateljstvo”, govorio je novinarima Šeks. No između Sanadera i Glavaša, vlasti i prijatelja, izabrao je vlast.
Nema jasne granice između prijateljstva i odnosa zasnovanog na čistom interesu: uostalom, i najdublja prijateljstva zasnovana su na nekim zajedničkim interesima. Kolegijalni odnosi, pogotovo kad ljudi rade zajedno godinama, na zahtjevnom poslu kao što je to u politici, također u sebi nužno uključuju emocije, odnose privrženosti i lojalnosti. Raskidanje političkih saveza, a pogotovo odricanje od dojučerašnjih prijatelja, za gubitnika je uvijek emocionalno bolno.
Nekad su bili jedno te isto, jedna karta, bez razlike. A onda je puklo, jedan je ostao gore, drugi pao dolje. Bandić i Ljubičić, Šeks i Glavaš, Sanader i Žužul samo su neki primjeri
U sličnoj situaciji bio je i Miomir Žužul, koji je u siječnju 2005. podnio ostavku nakon afere Imostroj. Bivši ministar vanjskih poslova, Sanaderov suradnik i prijatelj još od početka devedesetih, bio je prisiljen napustiti diplomaciju baš u vrijeme intenzivnog približavanja Hrvatske EU i NATO-u. Sanader ga je branio praktično do zadnjeg časa, ali ipak je procijenio da mu je Žužul počeo štetiti, toliko da mu je korisnije odreći se njegove podrške. Koja nije bila samo politička. Negdje uoči Božića donio je konačnu odluku: da, zajedno smo kreirali novi HDZ, odlazili na koncerte i opere, bili i suradnici i prijatelji. No sad je gotovo s tim.
Žužul je pismeno podnio ostavku, poručujući da ne želi biti uteg Hrvatskoj na putu prema EU. Premijer je to prihvatio. U siječnju 2005. Žužul je izašao iz aktivne politike.
Žužul nikad nije javno pričao o svom razočaranju. I drugi odstranjeni političari rijetko to čine. Glavaš je nakon razlaza sa Šeksom i Sanaderom dugo vrijeđao, prijetio. Šutio je Mate Boban kad ga je Tuđman krajem 1993. nagovarao na ostavku, pod pritiskom SAD-a, koje su zacrtale formiranje Federacije BiH u kojoj više nije bilo mjesta za Bobana. Nađena mu je utješna funkcija jednog od direktora Ine.
Bili prijatelji ili samo kolege, odstranjeni političari osjećaju se izdanima i iznevjerenima. Ako im je i osigurana neka sinekura, novi posao u zavjetrini s dobrom plaćom, s političkom karijerom u koju su toliko ulagali je najčešće zauvijek gotovo. “Niste očekivali to što se na kraju dogodilo, u svoj posao i odnose s ljudima ulagali ste svoje vrijeme, emocije, izražavali lojalnost i požrtvovnost. Očekivali ste da će vam to isto biti uzvraćeno. Osjećate se izdano, prevareno. Na drugoj, razumskoj razini osjećate se kao budala, predbacujete si gdje su vam bile oči, zašto niste mogli predvidjeti to što se dogodilo? Zato to boli i dugo traje”, objašnjava psihologinja Krizmanić.
Na pitanje je li u politici moguće prijateljstvo, Vesna Škare-Ožbolt rezolutno kaže: Ne!
“S Ivom Sanaderom sam bila kućni prijatelj, svake nedjelje mi je dolazio na ručak. No čim sam ga postavila za predstojnika Ureda predsjednika, moć ga je odmah promijenila i naš odnos se ohladio”, kaže bivša ministrica i predsjednica DC-a. To ne znači da političari nisu ljudi i da ne mogu njegovati prijateljske odnose. Ali samo pod uvjetom da nisu i interesno povezani.
“I danas imam prijatelje u HDZ-u, SDP-u, HNS-u. No ti odnosi ne smiju biti povezani interesom, jer inače pucaju istog trena kad se netko osjeti ugroženim. Čim se nađeš na istoj trasi, ti si mu već konkurencija, i tu prijateljstva više nema”, kaže iskusna političarka.
S Ivom Sanaderom je prijateljevala dok je ona bila savjetnica predsjednika Tuđmana, a Sanader pomoćnik ministra vanjskih poslova Mate Granića. Tuđman ju je pitao koga bi mogao postaviti za predstojnika Ureda, i ona je predložila Sanadera.
Isto tako je, prepričava, na njezinu intervenciju Sanader bio pozivan na sjednice VONS-a, tada moćnog Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost. “Koga? Koga?”, pitao je Tuđman, a Škare-Ožbolt mu je tumačila Sanaderove prednosti i vrline.
Sanader je na njezin zagovor promaknut na tada vrlo moćnu funkciju predstojnika ureda predsjednika. “Odmah se promijenilo, moć mu je udarila u glavu. Tada sam shvatila da prijateljstvu nema mjesta u politici”, prisjeća se Vesna Škare-Ožbolt.
Vanja Nezirović;Snježana Pavić
Slobodan Ljubičić je iz medija doznao da će dati ostavku.
Milan Bandić, kojeg poznaje još od studentskih dana, nije ni pokušao stati u njegovu zaštitu nakon što je vrh SDP-a zatražio Ljubičićevu ostavku nakon posljednjeg skandala, kad je anonimno pismo protiv Igora Rađenovića osvanulo na službenoj internet stranici Zagrebačkog holdinga.
Na pitanje je li mu žao što je Ljubičić dao ostavku, Bandić je odgovorio: “Razuman sam čovjek i ne igram na emocije”. Iako je Ljubičić bio Bandićeva desna ruka, iako ga se smatra najzaslužnijim za to što je Bandić već osam godina na čelu glavnog grada Hrvatske, Bandić, čini se, prstom nije mrdnuo da bi spasio Ljubičića.
Ljubičić sasvim sigurno neće poput Hilary Clinton objaviti memoare u kojima će pisati kako se osjećao kad ga je Bandić tako hladno ostavio na cjedilu. “Nisam disala. Ostala sam bez zraka”, opisala je Hilary kako se osjećala kad je doznala da ju je muž prevario. Psiholozi kažu da nema bitne razlike u osjećaju izdaje i povrijeđenosti u ljubavi i u prijateljstvu. U oba slučaja izdaja se doživljava kao najteži osobni udarac, od kojeg čovjeku ponekad trebaju i godine da bi se oporavio.
Bandić, kako je sam rekao, ne igra na emocije. Podrška SDP-a na izborima, procijenio je, važnija mu je od najbližeg prijatelja i suradnika.
Iz Ljubičićeve perspektive, sve se odvijalo toliko brzo da je moralo izgledati nestvarno. U petak navečer gledao je televizijske vijesti u kojima potpredsjednica SDP-a Milanka Opačić izjavljuje da će netko ovoga puta morati odgovarati. Idućeg dana sreo je druge SDP-ovce na utrci lađa na Neretvi i nije mu trebalo puno da shvati što se događa. U ponedjeljak ujutro otišao je do Bandića. To jutro novine su objavile da Bandić očekuje Ljubičićevu ostavku do kraja tjedna. Razgovor je trajao samo par minuta. Ljubičić je shvatio da treba otići. Bandić ga nije ni pokušao odgovoriti.
Njegova sudbina još je nepoznata. Kao član Poglavarstva, Ljubičić nije ostao na cesti, barem ne u ovom trenutku, a nije isključeno ni da ostane u Holdingu. Njegov nasljednik Ivo Čović nije ga baš ohrabrio kad je preko novinara poručio da će Ljubičić biti prekrižen ako se dokaže makar jedna optužba protiv njega. A optužbi je mnogo.
Slučaj Slobodana Ljubičića jedan je od stotina primjera kad se političare ili dužnosnike natjeralo na ostavku kad su afere prešle razinu podnošljivosti. Iskorišten je kao žrtveno janje preko kojeg će se Bandić pokušati oprati od sve glasnijih optužbi za korupciju i kriminal u gradskim poslovima.
Afere prisiljavaju Slobodana Ljubičića Kikaša da podnese ostavku, a njegov vjerni prijatelj Bandić, koji se inače borio za svoje suradnike, to s lakoćom prihvaća
Prijateljstvo isklesano u ratu puca nakon što Branimir Glavaš biva izbačen iz HDZ-a. Glavaš se osjeća iznevjerenim, sudi mu se za zločine u Osijeku za koje Glavaš sugerira da je i Šeks bio odgovoran
|
 |
|
2008
. - Bandić bez Kikaša
|
20
05. - razlaz Šeksa i Glavaša
|
Ljubičićevi suradnici prepričavaju novinarima kako se on sada osjeća izdanim i iznevjerenim. Utučen, povrijeđen, još uvijek šokiran onim što se dogodilo ovog tjedna. Bandić, s kojim se intenzivno druži od početka devedesetih, zabio mu je nož u leđa. Nije ga ni nazvao od ponedjeljka, kad je Ljubičić bio prisiljen povući se.
Psihologinja Mirjana Krizmanić ne vjeruje da se u slučaju Ljubičić-Bandić može govoriti o iznevjerenom prijateljstvu. “Da, čula sam to da se on osjeća izdanim, ali mislim da su to prazne riječi. Neće Ljubičić biti oštećen, samo će se preseliti u drugu fotelju”, smatra dr. Krizmanić. To ne znači da su u politici nemoguća prijateljstva na onaj način na koji prijateljstva shvaćaju obični ljudi, ili da se političar ne može osjetiti izdanim i iznevjerenim od prijatelja i kolega. Kao primjerice Dobroslav Paraga, bivši predsjednik HSP-a, koji se još nije oporavio od izdaje Ante Đapića i drugih pravaša koji su mu okrenuli leđa i uz pomoć Tuđmanovog režima 1993. oteli mu stranku.
“Paraga je iz sasvim drugog vica, iz kojeg smo vi i ja. Kad mene moj prijatelj izda, ostaje mi trajni ožiljak, koji će me zaboljeti kad god se toga sjetim. No nisu sva prijateljstva na toj razini. U slučaju Ljubičić-Bandić ne vidim izdaju, to su sve dogovorene priče. On i Bandić su kao prst i nokat. To nisu prijateljstva u onom smislu kako prijateljstvo shvaćamo vi i ja, nego odnosi ljudi koji se bogate na tuđoj grbači”, kaže dr. Krizmanić.
Branimira Glavaša i Vladimira Šeksa godinama se smatralo najbližim prijateljima. Glavaš je 2002. pomogao Ivi Sanaderu da pobijedi Ivića Pašalića: Glavaš je bio taj koji je organizirao glasovanje stranačkih delegata, koji su listiće ubacivali u kutije pod budnim okom zaštitara “Borbaša” koje je Glavaš u zagrebačku dvoranu Lisinski doveo iz Osijeka.
Tri godine kasnije, u travnju 2005., Sanader je Glavaša isključio iz HDZ-a. Ratoborni Glavaš prije se odmetnuo i zaprijetio samostalnim izlaskom na izbore u Slavoniji. “Ovo mi nije bilo lako. To je ipak prijateljstvo”, govorio je novinarima Šeks. No između Sanadera i Glavaša, vlasti i prijatelja, izabrao je vlast.
Nema jasne granice između prijateljstva i odnosa zasnovanog na čistom interesu: uostalom, i najdublja prijateljstva zasnovana su na nekim zajedničkim interesima. Kolegijalni odnosi, pogotovo kad ljudi rade zajedno godinama, na zahtjevnom poslu kao što je to u politici, također u sebi nužno uključuju emocije, odnose privrženosti i lojalnosti. Raskidanje političkih saveza, a pogotovo odricanje od dojučerašnjih prijatelja, za gubitnika je uvijek emocionalno bolno.
Nekad su bili jedno te isto, jedna karta, bez razlike. A onda je puklo, jedan je ostao gore, drugi pao dolje. Bandić i Ljubičić, Šeks i Glavaš, Sanader i Žužul samo su neki primjeri
U sličnoj situaciji bio je i Miomir Žužul, koji je u siječnju 2005. podnio ostavku nakon afere Imostroj. Bivši ministar vanjskih poslova, Sanaderov suradnik i prijatelj još od početka devedesetih, bio je prisiljen napustiti diplomaciju baš u vrijeme intenzivnog približavanja Hrvatske EU i NATO-u. Sanader ga je branio praktično do zadnjeg časa, ali ipak je procijenio da mu je Žužul počeo štetiti, toliko da mu je korisnije odreći se njegove podrške. Koja nije bila samo politička. Negdje uoči Božića donio je konačnu odluku: da, zajedno smo kreirali novi HDZ, odlazili na koncerte i opere, bili i suradnici i prijatelji. No sad je gotovo s tim.
Žužul je pismeno podnio ostavku, poručujući da ne želi biti uteg Hrvatskoj na putu prema EU. Premijer je to prihvatio. U siječnju 2005. Žužul je izašao iz aktivne politike.
Žužul nikad nije javno pričao o svom razočaranju. I drugi odstranjeni političari rijetko to čine. Glavaš je nakon razlaza sa Šeksom i Sanaderom dugo vrijeđao, prijetio. Šutio je Mate Boban kad ga je Tuđman krajem 1993. nagovarao na ostavku, pod pritiskom SAD-a, koje su zacrtale formiranje Federacije BiH u kojoj više nije bilo mjesta za Bobana. Nađena mu je utješna funkcija jednog od direktora Ine.
Bili prijatelji ili samo kolege, odstranjeni političari osjećaju se izdanima i iznevjerenima. Ako im je i osigurana neka sinekura, novi posao u zavjetrini s dobrom plaćom, s političkom karijerom u koju su toliko ulagali je najčešće zauvijek gotovo. “Niste očekivali to što se na kraju dogodilo, u svoj posao i odnose s ljudima ulagali ste svoje vrijeme, emocije, izražavali lojalnost i požrtvovnost. Očekivali ste da će vam to isto biti uzvraćeno. Osjećate se izdano, prevareno. Na drugoj, razumskoj razini osjećate se kao budala, predbacujete si gdje su vam bile oči, zašto niste mogli predvidjeti to što se dogodilo? Zato to boli i dugo traje”, objašnjava psihologinja Krizmanić.
Na pitanje je li u politici moguće prijateljstvo, Vesna Škare-Ožbolt rezolutno kaže: Ne!
“S Ivom Sanaderom sam bila kućni prijatelj, svake nedjelje mi je dolazio na ručak. No čim sam ga postavila za predstojnika Ureda predsjednika, moć ga je odmah promijenila i naš odnos se ohladio”, kaže bivša ministrica i predsjednica DC-a. To ne znači da političari nisu ljudi i da ne mogu njegovati prijateljske odnose. Ali samo pod uvjetom da nisu i interesno povezani.
“I danas imam prijatelje u HDZ-u, SDP-u, HNS-u. No ti odnosi ne smiju biti povezani interesom, jer inače pucaju istog trena kad se netko osjeti ugroženim. Čim se nađeš na istoj trasi, ti si mu već konkurencija, i tu prijateljstva više nema”, kaže iskusna političarka.
S Ivom Sanaderom je prijateljevala dok je ona bila savjetnica predsjednika Tuđmana, a Sanader pomoćnik ministra vanjskih poslova Mate Granića. Tuđman ju je pitao koga bi mogao postaviti za predstojnika Ureda, i ona je predložila Sanadera.
Isto tako je, prepričava, na njezinu intervenciju Sanader bio pozivan na sjednice VONS-a, tada moćnog Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost. “Koga? Koga?”, pitao je Tuđman, a Škare-Ožbolt mu je tumačila Sanaderove prednosti i vrline.
Sanader je na njezin zagovor promaknut na tada vrlo moćnu funkciju predstojnika ureda predsjednika. “Odmah se promijenilo, moć mu je udarila u glavu. Tada sam shvatila da prijateljstvu nema mjesta u politici”, prisjeća se Vesna Škare-Ožbolt.
|
V.
Škare: Sanader bio kućni prijatelj, ali se promijenio
|
Vanja Nezirović;Snježana Pavić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....