ZAGREB- Puna salva, preko oba boka, poslje, slobodna paljba! - zapovjedio je svojim topnicima ostarjeli admiral sir John Balchin dok je sjevernjak nemilosrdno šibao nagnute bokove ponosa britanske kraljevske mornarice, najvećeg i najljepšeg broda svijeta.
Bila je srijeda kasno uvečer, 6. listopada 1744. i pucnjevi sa 52-metarskog broda teškog 1900 tona doprli su do drugih brodova uhvaćenih u oluji. Njihovi su kapetani znali da posrijedi nije bila bitka, nego upozorenje i očajnički poziv upomoć. I sami boreći se s olujom, na njega nisu mogli odgovoriti.
Pred jutro i nakon 100 ispaljenih pucnjeva “drama broda njegova veličanstva Victory” završila je. S punom posadom koja ju je do posljednjeg trena nastojala spasiti nestala je među sivim valovima La Manchea.
U vodeni grob povukla je 1150 duša, posade i obitelji časnika, četiri tone zlatnih kovanica i admirala Balchina. Punih 265 godina vrijedio je zaključak istrage: “Nasukala se i potonula zbog greške u navigaciji kapetana i posade”, zaključene nakon što su dva manja jedrenjaka, koja su poslana u potragu, donijela komade jarbola. Sve te godine netko je uvijek tražio olupinu, neki zbog odgovora na pitanje o pravoj sudbini broda i posade, drugi pak zbog milijarde dolara teškoga zlatnog tereta.
Kroz vrijeme glasina o brodu punom zlata kolala je među zaljubljenicima u podmorje. Priča o danu kada su francuski ribari na obalama Normandije pronašli komade najjačeg broda svojih tadašnjih neprijatelja još se prema današnjim izvještajima prenosi među stanovništvom Normandije. Od cijeloga jedrenjaka ostao je samo mit i priča kako je kapetan nasukao brod.
Konstrukcijska greška
Naposljetku, Victory, po kojoj je ime dobila i ona poznatija na kojoj je Horatio Nelson vodio bitku kod Trafalgara i na njoj izdahnuo, pronađena je 100 kilometara od mjesta gdje je trebala biti, gdje nema hridi te skrivena u pijesku na dubini od 100 metara, ispod jednog od najprometnijih puteva La Manchea, kako ga zovu Francuzi, ili kanala, kako ga pak zovu Englezi.
Svih tih godina povjesničari su smatrali kako je za gubitak ponosa britanske flote bio odgovoran tada 78-godišnji kapetan Balchin. Zapravo, bila je riječ o konstrukcijskoj greški, a na nju je, pak upozorio - francuski špijun Blaise Ollivie. On je u svojem izvještaju o gradnji Victory, koju je pratio, francuskog kralja izvijestio da je riječ o “moćnome brodu, s brončanim topovima, no brodu koji je visoko iznad vode, ima premali gaz s obzirom na veličinu i preniske jarbole, te stoga po lošem vremenu ne drži more najbolje”. Drugim riječima, brod je bio nestabilan i krivo balansiran.
No, ova priča počinje u travnju prošle godine, kada je brod za traženje olupina skenirao podmorje kanala. Rezultati su pokazali da na dnu ima nečega i počela je istraga čiji su rezultati objavljeni prošloga ponedjeljka.
- Pronašli smo davno izgubljeni ponos britanske mornarice. Zbog pronađenih brončanih topova, mačeva i opreme ovo je najbogatija olupina broda ikada pronađena - izjavio je Greg Stemm, direktor tvrtke Odyssey Marine Exploration na web stranici te tvrtke iz SAD-a, specijalizirane za traženje i spašavanje olupina. Prije Victory na Karibima su pronašli jedan od galiona španjolske zlatne flote. Ipak, direktor Stemm Victory opisuje kao “najveće otkriće do sada” te dodaje “da teret zlata nije bitan, nego kulturna vrijednost olupine”.
Nađene i kosti mornara
Na njoj se, naime, nalaze brončani topovi kojima su zbog visoke cijene bili opremani samo najveći i najmoćniji jedrenjaci toga doba. U tadašnjim mornaricama Victory je bila klasificirana kao linijski brod prvoga reda, što znači da je bila najveća i najmoćnija plovna jedinica i rijetko je koja mornarica zbog cijene i održavanja istodobno posjedovala više od jednoga. Imati takav brod značilo je prestiž i ugled, a u to su vrijeme zbog vatrene moći, ukrasa i veličine smatrani kraljevima mora. Onako kako su do početka Drugog svjetskog rata smatrani bojni brodovi, a danas nosači zrakoplova ili nuklearne podmornice.
Precizna lokacija olupine još je stroga tajna, koju trenutačno čuvaju ratni brodovi britanske kraljevske mornarice.
U tijeku su pregovori o tome koliku će novčanu nagradu za svoje otkriće tvrtka Odyssey Marine Exploration dobiti od engleske vlade. Pretpostavlja se da je Victory pronađena u međunarodnim vodama, a kako je riječ je o ratnome brodu koji nije izgubljen u pomorskoj bitki, zlato, navode britanski mediji, pripada Engleskoj.
Britanska vlada pak razmatra da lokaciju na kojoj je pronađena olupina proglasi mjestom koje bi bilo pod zaštitom UNESCO-a. S druge strane, oglasili su se i odvjetnici iz britanskoga nautičkog arheološkog društva koji tvrde da tvrtka već aktivno traži zlato, što se ne može dopustiti jer su, među ostalim, na mjestu brodoloma pronađene i kosti mornara koji su “prema svemu sudeći ostali na svojim položajima dok je brod tonuo”.
Ipak, do trenutka kada je zlato s olupine počelo plijeniti pozornost svjetskih medija trebalo je proći gotovo sedam mjeseci. Istraživački brod Odyssey Explorer na misiji kartografiranja morskoga dna u travnju prošle godine otkrio je neubičajenu pješčanu dinu za koju se kasnije ispostavilo da skriva davno izgubljeni brod. Korišten je takozvani sidescan sonar, a istim je uređajem u svibnju 2005. godine kod Visa pronađena olupina Re d’Italie koja je potopljena u bitki kod tog otoka 1811. godine. I ta je olupina, zbog navodnog tereta srebra, vrijednog 50 milijuna eura, svojedobno pobudila pozornost medija, istraživača, ali i hrvatskih i talijanskih političara.
Do danas, barem službeno, blago Re d’Italie nije pronađeno, no više od 1000 kilometara dalje, na mjestu brodoloma Victory, počinje akcija traganja za zlatom koje je nosila.
Prema studiji koju je povodom pronalaska olupine izdao Odyssey Marine, ali i prema povijesnim zapisima, Victory je pretrpjela brodolom vraćajući se iz uspješno završene, možda i najvažnije pomorske misije tog doba.
Okršaj s Francuzima
U to je vrijeme Europa bila zahvaćena ratom za španjolsko naslijeđe, koji je izbio jer Pruska i Francuska nisu priznale Pragmatičku sankciju kojom je Marija Terezija postala austro-ugarskom caricom. Engleska se u tom ratu borila na strani Austro-Ugarske i jedan od konvoja koji su nosili zalihe za englesku vojsku na Mediteranu blokirala je francuska flota u Lisabonu. Kako je ishod rata ovisio o uspješnom oslobađanju tog konvoja, britanski je admiralitet iz mirovine pozvao svojeg najsposobnijeg admirala, Johna Balchina, koji je do tada kruni služio 58 godina. Za svoj zapovjedni brod izabrao je upravo Victory i uspio je osloboditi konvoj nakon nekoliko okršaja s francuskim brodovima. Povijest bilježi kako su zalihe kasnije uspješno stigle, te kako je bilo odlučeno da se Victory zajedno s ostatkom flote vrati u Britaniju. Kao zapovjedni brod njezin je teret sadržavao i ratni plijen s opljačkanih brodova, otkuda potječe dio zlata, dok drugi dio, spekulira se, potječe od portugalskih trgovaca koji su poslovali s britanskom krunom. Spletom događaja teret nikada nije stigao na svoje odredište i do danas je bio obavijen velom tajne.
Američka je tvrtka, naime, sedam mjeseci istraživala olupinu i na internetskim forumima pojavile su se teorije urote koje govore kako je dio zlata već izvađen. S druge strane, iz tvrtke navode da je bilo potrebno neko vrijeme kako bi se dokazalo da je olupina kodno nazvana “Legenda” zaista olupina broda Victory.
Prema studiji, put istraživanja koji je doveo do potvrde uključio je i popisivanje svih olupina kraljevske mornarice koje su do tada pronađene u kanalu, te pretraživanje pomorskih arhiva.
Topovi kao dokaz
Na kraju, jedan od najjačih argumenata da je riječ o Victory isplivao je zajedno s dva topa izvađena iz olupine. Bili su od bronce, ukrašeni grbom britanske monarhije, sa stiliziranim ručkama u obliku delfina.
“Takvi su se topovi ugrađivali samo na brodove prvoga reda, što je bila i Victory, i kako je na mjestu brodoloma do sada popisan 41 takav top, nedvojbeno je riječ o najjačem brodu tog vremena”, zaključak je preliminarne studije.
Potonuli brodovi na hrvatskome Jadranu zaštićeni su Zakonom o očuvanju kulturnih dobara, no kako je jedan od dvojice autora dokumentarnog serijala, koji je prošle godine emitiran na HRT-u, izjavio za web stranicu Ministarstva kulture, “kontrola na moru nedovoljna je i ne postoje jasni napuci što da učiniti s takvim prekršiteljima”.
Dodaje kako se pogrešno misli da je prekršaj samo ako se iz mora neovlašteno vade amfore. “Osim toga, protiv onoga koga niste uhvatili na djelu nema ni dokaza”.
U Jadranu postoji nekoliko stotina evidentiranih olupina brodova, a među najvažnije spadaju i ona talijanske oklopnjače Re d'Italia, te austrougarskog bojnog broda Szent Istvan. Komercijalno se najviše iskorištava olupina putničkog broda Baron Gautsch kod Pule i godišnje je posjeti više od 3000 ronilaca, koji za to plaćaju 60-ak eura.
Marinko Brkić- Tot
Bila je srijeda kasno uvečer, 6. listopada 1744. i pucnjevi sa 52-metarskog broda teškog 1900 tona doprli su do drugih brodova uhvaćenih u oluji. Njihovi su kapetani znali da posrijedi nije bila bitka, nego upozorenje i očajnički poziv upomoć. I sami boreći se s olujom, na njega nisu mogli odgovoriti.
Pred jutro i nakon 100 ispaljenih pucnjeva “drama broda njegova veličanstva Victory” završila je. S punom posadom koja ju je do posljednjeg trena nastojala spasiti nestala je među sivim valovima La Manchea.
U vodeni grob povukla je 1150 duša, posade i obitelji časnika, četiri tone zlatnih kovanica i admirala Balchina. Punih 265 godina vrijedio je zaključak istrage: “Nasukala se i potonula zbog greške u navigaciji kapetana i posade”, zaključene nakon što su dva manja jedrenjaka, koja su poslana u potragu, donijela komade jarbola. Sve te godine netko je uvijek tražio olupinu, neki zbog odgovora na pitanje o pravoj sudbini broda i posade, drugi pak zbog milijarde dolara teškoga zlatnog tereta.
Kroz vrijeme glasina o brodu punom zlata kolala je među zaljubljenicima u podmorje. Priča o danu kada su francuski ribari na obalama Normandije pronašli komade najjačeg broda svojih tadašnjih neprijatelja još se prema današnjim izvještajima prenosi među stanovništvom Normandije. Od cijeloga jedrenjaka ostao je samo mit i priča kako je kapetan nasukao brod.
Konstrukcijska greška
Naposljetku, Victory, po kojoj je ime dobila i ona poznatija na kojoj je Horatio Nelson vodio bitku kod Trafalgara i na njoj izdahnuo, pronađena je 100 kilometara od mjesta gdje je trebala biti, gdje nema hridi te skrivena u pijesku na dubini od 100 metara, ispod jednog od najprometnijih puteva La Manchea, kako ga zovu Francuzi, ili kanala, kako ga pak zovu Englezi.
Svih tih godina povjesničari su smatrali kako je za gubitak ponosa britanske flote bio odgovoran tada 78-godišnji kapetan Balchin. Zapravo, bila je riječ o konstrukcijskoj greški, a na nju je, pak upozorio - francuski špijun Blaise Ollivie. On je u svojem izvještaju o gradnji Victory, koju je pratio, francuskog kralja izvijestio da je riječ o “moćnome brodu, s brončanim topovima, no brodu koji je visoko iznad vode, ima premali gaz s obzirom na veličinu i preniske jarbole, te stoga po lošem vremenu ne drži more najbolje”. Drugim riječima, brod je bio nestabilan i krivo balansiran.
No, ova priča počinje u travnju prošle godine, kada je brod za traženje olupina skenirao podmorje kanala. Rezultati su pokazali da na dnu ima nečega i počela je istraga čiji su rezultati objavljeni prošloga ponedjeljka.
- Pronašli smo davno izgubljeni ponos britanske mornarice. Zbog pronađenih brončanih topova, mačeva i opreme ovo je najbogatija olupina broda ikada pronađena - izjavio je Greg Stemm, direktor tvrtke Odyssey Marine Exploration na web stranici te tvrtke iz SAD-a, specijalizirane za traženje i spašavanje olupina. Prije Victory na Karibima su pronašli jedan od galiona španjolske zlatne flote. Ipak, direktor Stemm Victory opisuje kao “najveće otkriće do sada” te dodaje “da teret zlata nije bitan, nego kulturna vrijednost olupine”.
Nađene i kosti mornara
Na njoj se, naime, nalaze brončani topovi kojima su zbog visoke cijene bili opremani samo najveći i najmoćniji jedrenjaci toga doba. U tadašnjim mornaricama Victory je bila klasificirana kao linijski brod prvoga reda, što znači da je bila najveća i najmoćnija plovna jedinica i rijetko je koja mornarica zbog cijene i održavanja istodobno posjedovala više od jednoga. Imati takav brod značilo je prestiž i ugled, a u to su vrijeme zbog vatrene moći, ukrasa i veličine smatrani kraljevima mora. Onako kako su do početka Drugog svjetskog rata smatrani bojni brodovi, a danas nosači zrakoplova ili nuklearne podmornice.
Precizna lokacija olupine još je stroga tajna, koju trenutačno čuvaju ratni brodovi britanske kraljevske mornarice.
U tijeku su pregovori o tome koliku će novčanu nagradu za svoje otkriće tvrtka Odyssey Marine Exploration dobiti od engleske vlade. Pretpostavlja se da je Victory pronađena u međunarodnim vodama, a kako je riječ je o ratnome brodu koji nije izgubljen u pomorskoj bitki, zlato, navode britanski mediji, pripada Engleskoj.
Britanska vlada pak razmatra da lokaciju na kojoj je pronađena olupina proglasi mjestom koje bi bilo pod zaštitom UNESCO-a. S druge strane, oglasili su se i odvjetnici iz britanskoga nautičkog arheološkog društva koji tvrde da tvrtka već aktivno traži zlato, što se ne može dopustiti jer su, među ostalim, na mjestu brodoloma pronađene i kosti mornara koji su “prema svemu sudeći ostali na svojim položajima dok je brod tonuo”.
Ipak, do trenutka kada je zlato s olupine počelo plijeniti pozornost svjetskih medija trebalo je proći gotovo sedam mjeseci. Istraživački brod Odyssey Explorer na misiji kartografiranja morskoga dna u travnju prošle godine otkrio je neubičajenu pješčanu dinu za koju se kasnije ispostavilo da skriva davno izgubljeni brod. Korišten je takozvani sidescan sonar, a istim je uređajem u svibnju 2005. godine kod Visa pronađena olupina Re d’Italie koja je potopljena u bitki kod tog otoka 1811. godine. I ta je olupina, zbog navodnog tereta srebra, vrijednog 50 milijuna eura, svojedobno pobudila pozornost medija, istraživača, ali i hrvatskih i talijanskih političara.
Do danas, barem službeno, blago Re d’Italie nije pronađeno, no više od 1000 kilometara dalje, na mjestu brodoloma Victory, počinje akcija traganja za zlatom koje je nosila.
Prema studiji koju je povodom pronalaska olupine izdao Odyssey Marine, ali i prema povijesnim zapisima, Victory je pretrpjela brodolom vraćajući se iz uspješno završene, možda i najvažnije pomorske misije tog doba.
Okršaj s Francuzima
U to je vrijeme Europa bila zahvaćena ratom za španjolsko naslijeđe, koji je izbio jer Pruska i Francuska nisu priznale Pragmatičku sankciju kojom je Marija Terezija postala austro-ugarskom caricom. Engleska se u tom ratu borila na strani Austro-Ugarske i jedan od konvoja koji su nosili zalihe za englesku vojsku na Mediteranu blokirala je francuska flota u Lisabonu. Kako je ishod rata ovisio o uspješnom oslobađanju tog konvoja, britanski je admiralitet iz mirovine pozvao svojeg najsposobnijeg admirala, Johna Balchina, koji je do tada kruni služio 58 godina. Za svoj zapovjedni brod izabrao je upravo Victory i uspio je osloboditi konvoj nakon nekoliko okršaja s francuskim brodovima. Povijest bilježi kako su zalihe kasnije uspješno stigle, te kako je bilo odlučeno da se Victory zajedno s ostatkom flote vrati u Britaniju. Kao zapovjedni brod njezin je teret sadržavao i ratni plijen s opljačkanih brodova, otkuda potječe dio zlata, dok drugi dio, spekulira se, potječe od portugalskih trgovaca koji su poslovali s britanskom krunom. Spletom događaja teret nikada nije stigao na svoje odredište i do danas je bio obavijen velom tajne.
Američka je tvrtka, naime, sedam mjeseci istraživala olupinu i na internetskim forumima pojavile su se teorije urote koje govore kako je dio zlata već izvađen. S druge strane, iz tvrtke navode da je bilo potrebno neko vrijeme kako bi se dokazalo da je olupina kodno nazvana “Legenda” zaista olupina broda Victory.
Prema studiji, put istraživanja koji je doveo do potvrde uključio je i popisivanje svih olupina kraljevske mornarice koje su do tada pronađene u kanalu, te pretraživanje pomorskih arhiva.
Topovi kao dokaz
Na kraju, jedan od najjačih argumenata da je riječ o Victory isplivao je zajedno s dva topa izvađena iz olupine. Bili su od bronce, ukrašeni grbom britanske monarhije, sa stiliziranim ručkama u obliku delfina.
“Takvi su se topovi ugrađivali samo na brodove prvoga reda, što je bila i Victory, i kako je na mjestu brodoloma do sada popisan 41 takav top, nedvojbeno je riječ o najjačem brodu tog vremena”, zaključak je preliminarne studije.
Potonuli brodovi na hrvatskome Jadranu zaštićeni su Zakonom o očuvanju kulturnih dobara, no kako je jedan od dvojice autora dokumentarnog serijala, koji je prošle godine emitiran na HRT-u, izjavio za web stranicu Ministarstva kulture, “kontrola na moru nedovoljna je i ne postoje jasni napuci što da učiniti s takvim prekršiteljima”.
Dodaje kako se pogrešno misli da je prekršaj samo ako se iz mora neovlašteno vade amfore. “Osim toga, protiv onoga koga niste uhvatili na djelu nema ni dokaza”.
U Jadranu postoji nekoliko stotina evidentiranih olupina brodova, a među najvažnije spadaju i ona talijanske oklopnjače Re d'Italia, te austrougarskog bojnog broda Szent Istvan. Komercijalno se najviše iskorištava olupina putničkog broda Baron Gautsch kod Pule i godišnje je posjeti više od 3000 ronilaca, koji za to plaćaju 60-ak eura.
|
U Jadranu stotine evidentiranih olupina
|
Marinko Brkić- Tot