Je li vaše dijete okrutno prema životinjama? Osjeća li krivnju nakon zločestog ponašanja? Laže li? Je li sebično i ne želi dijeliti? Ne želi promijeniti ponašanje ni nakon kazne?
Ukoliko je odgovor na ova pitanja potvrdan, moguće je da se radi o poremećaju u ponašanju koji se očituje u agresivnosti i antisocijalnom ponašanju.
Kod djece mlađe od tri godine ovakvo ponašanje nije zabrinjavajuće, pa čak je i vrlo često, i ne treba se oko njega zabrinjavati. No, ukoliko se dijete nakon treće godine i dalje ponaša na takav način, to bi moglo prerasti u problem i zahtjeva pozornost roditelja i stručnjaka koji im mogu pomoći u promjeni neželjenog ponašanja.
Skupina stručnjaka za neurogenetiku s nekoliko američkih sveučilišta proučavala je u kojoj mjeri geni, u kombinaciji s lošom okolinom i grubim roditeljima, imaju utjecaja na takve poremećaje u ponašanju. Psiholog Luke Hyde sa Sveučilišta u Michiganu navodi kako su istraživanja pokazala da se pretjerane reakcije mogu ublažiti okolinom u kojoj se osoba nalazi, odnosno podrškom obitelji, prijatelja, susjeda i stručnjaka.
Ukoliko osoba s poremećajem u ponašanju ne dobiva potrebnu podršku okoline, žlijezda amigdala koja se nalazi u mozgu utječe na pojačano anksiozno i agresivno ponašanje.
Kako navodi Hyde, kod oko 10 posto osoba agresivno ponašanje prerasta u kroničan poremećaj koji nose sa sobom ostatak života, a taj je postotak čak i veći kod muškaraca te kod ljudi s malim prihodima.