Vijest dolazi iz akademskih krugova: Udruga studenata sociologije Anomija iz Zagreba objavila je da su Hrvatski studiji izbacili izborni kolegij "Sex, Gender and Human Rights" (na engleskom zbog interesa stranih studenata) koji je "zaslužan za naše bolje razumijevanje i internalizaciju feminizma". Kolegij je predavala znanstvenica Ivana Radačić iz Instituta Ivo Pilar, odnedavno i predsjednica UN-ove radne skupine o diskriminaciji žena. Ona više nije ni nositeljica kolegija Ljudska prava. A sama Radačić u e-mail poruci piše: "Razlog su, kako čujem, moji javni istupi o reproduktivnim pravima i Istanbulskoj konvenciji... Suradnja je otkazana i drugim kolegicama koje se bave rodno-studijskim temama. Ovo je samo kulminacija čistke na HS-u te napada na akademske slobode, s dalekosežnim posljedicama za ljudska prava, posebice prava žena, kao što smo vidjeli i na primjeru kolegica Petričušić, Čehulić i kolege Čepa."
Možda otkazivanje suradnje ovoj znanstvenici nije razlog za uzbunu izvan studentskih krugova. Ali nekako istodobno civilna udruga U ime obitelji (UIO) zatražila je od dekana Pravnog fakulteta Igora Glihe da pokrene postupak protiv spomenute trojke pred Etičkim povjerenstvom zbog navodnog narušavanja etičkih standarda, što je odbijeno. Oni su, naime, autori znanstvenog teksta "Stjecanje političke moći korištenjem struktura prilika: Analiza konzervativnog religijskopolitičkog pokreta u Hrvatskoj" objavljenog prošle godine u časopisu Politička misao. Na red se poziva i urednika Dejana Jovića zbog, kako navode, "niza neistinitih, proizvoljnih i nepotkrijepljenih tvrdnji o U ime obitelji".
Uzbunile su se stručne udruge i javna podrška autorima članka stiže od udruženja sociologa, psihologa i politologa, kao i brojnih pojedinaca. Ne bi li ukidanje kolegija, kao i prigovori oko istinitosti akademskih tekstova, trebali ostati u okvirima stručne zajednice? Poruka kolega i jest da bi se polemika trebala zadržati u okvirima znanstvene rasprave i da etičke prosudbe nemaju mjesta u njima. Što je neistina, a što istina u sociološkom istraživanju, trebali bi istražiti kolege, a ne udruga građana koja ovakvim zahtjevom obezvređuje njihov rad, kažu. Za objavljivanje neistina postoje stručne i pravne posljedice.
Udruga UIO se uzbunila zato što je tema istraživanja i njezino djelovanje. Ali i zbog toga što je njezin cilj ambiciozniji od, na prvi pogled, nevažnog upetljavanja u određivanje istine u znanstvenom tekstu. Ova udruga to pokazuje u svakoj akciji koju poduzima, bilo da se radi o organiziranju referenduma za promjenu definicije braka, o Istanbulskoj konvenciji, Hodu za život, promjeni izbornog zakona i mnogim drugim inicijativama kojih su dio. Cilj je uspostavljanje konzervativnih društvenih vrijednosti. Mora se naglasiti da Udruga sve to radi u okvirima koje određuje zakon. Njezino je pravo da to čini i da širi svoju ideologiju sredstvima koja joj stoje na raspolaganju, ali zanimljivi su i poučni instrumenti i metode kojima se služi, od referenduma do lobiranja i pritiska na javnost, medije i Akademiju. Ustvari, moglo bi se zaključiti da demokratski potkopavaju demokraciju zato što rade na ukidanju drugačijeg i kritičkog mišljenja i znanstvenog promišljanja stvarnosti.
A da bi čovjek razmjenjivao mišljenje, mora naučiti misliti svojom glavom, čemu bi ga trebali učiti na studijima, između ostalih, društvenih znanosti poput sociologije. Vratimo se ponovo ukinutom kolegiju, koji je ukinut vjerojatno ne samo zbog javnog djelovanja znanstvenice nego samog sadržaja. Feminizam, rod, spol, ljudska prava, pa ima li veće opasnosti za autoritarno, klerikalno, provincijalno društvo poput hrvatskog? Ne, nema. Analiza konzervativnog religijskopolitičkog pokreta? Istraživanje veze politike i udruga? Što se djelovanja udruga tipa UIO tiče, očito treba djelovati tako da se etički difamiraju autori, a dugoročno možda i ukinu kolegiji, istraživanja, kritička propitivanja, kao i sve ono što nije dobro za jedinstvo društva.
No, je li ovo uopće vijest koja bi zanimala javnost i zašto? Ma koliko se činilo da je priča o izvanredno kvalificiranoj, ali nepodobnoj predavačici i još nepodobnijem istraživanju malo izvan javnog interesa, bit je u tome da se ovakvim pritiskom zaziva cenzura određenih tema. A to ima veze sa svima kojima je stalo do slobode, i to ne samo akademskih građana. Jer znamo kako to ide, prvo ograničenje slobode znanstvenika, pa autonomije sveučilišta, a zatim...
Ukidanje nezgodnih kolegija koji navode na propitivanje dogmi, etički postupci protiv autora, sijanje sumnje u istraživanje - ništa bolje ne svjedoči o tome. Upravo se na naoko marginalnim primjerima vidi kako utjecajne grupe ustraju u mijenjanju društva prema svojem modelu. I ništa drugo ne može nam svima pomoći osim javnog suprotstavljanja i masovne podrške prozvanima.