Tizianovu dubrovačku "Mariju Magdalenu" naslikanu oko 1550. zapravo je od daljnjeg propadanja prije sedam godina spasilo planirano putovanje u Vatikan. Naime, stručnim pregledom koji je to Tizianovo djelo moralo proći prije izložbe "Hrvati - kršćanstvo - kultura" održane u Vatikanu 1999. povodom 2000 godina kršćanstva, shvatilo se da slika bez hitne restauratorske intervencije ne smije nikamo. I ostala je u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, gdje su na njoj 2001. započeli konzervatorsko-restauratorski radovi koji su potrajali šest godina.
Proteklih dana bljesnula je u punom sjaju u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, gdje će biti izložena do 25. veljače, nakon čega će biti prenesena u stalni postav muzeja Dominikanskog samostana u Dubrovniku kojem i pripada. Konzervatorsko-restauratorske radove i istraživanja u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu izveli su Višnja Bralić i Pavao Lerotić uz stručnu konzultaciju sa Stefanom Scarpellijem.
Pred njima su bila tri osnovna cilja: postići bolje prianjanje i konsolidaciju oslabljene strukture slikanih slojeva, ukloniti nečistoće i požutjeli lak uz ispitivanje naknadnih intervencija, koje utječu na čitljivost likovne forme i kromatskih vrijednosti koje su uzrokovale nesigurnost u povijesno-umjetničkim interpretacijama, te odabirom odgovarajuće metode i izvedbe retuša omogućiti da sačuvani dijelovi izvornog oblikovanja prevladaju u vizualnom doživljaju cjeline.
Restaurirano djelo, na kojemu je pojedine dijelove naslikao veliki majstor Tizian, s nestrpljenjem se očekuje u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku, u muzeju gdje je proteklih godina stajala replika djela uz napomenu da je original na restauraciji. No, prema riječima priora Kristijana Raiča, za vrijedno Tizianovo djelo priprema se i mikroklimatska komora u koju će biti smještena.
U toj "vitrini" izrađenoj od neprobojnog stakla umjetnina će biti zaštićena od dubrovačkih klimatskih "neprilika" i vlage koja, prema istraživanjima, u dva-tri dana zna oscilirati i od 20 do 80 posto, što je "šok" za slike, a bit će i znatno sigurnija od krađe i oštećenja.
Tizianova slika "Marija Magdalena" ranih je 70-ih godina prošlog stoljeća u samostanski muzej i prebačena zbog pokušaja krađe i paranja slike nožem. Prema riječima priora Raiča, na slici se i danas jasno uočavaju tragovi noža kojim je "neki siledžija rasparao lik donatora Pucića iz tko zna kojih razloga". Tada je bila izložena na crkvenom oltaru, prvom s lijeve strane u crkvi, na kojem je danas Starčevićev reljef sv. Ozane.
No, ne može se sa sigurnošću tvrditi ni da Tizianov rad, Pucićeva donacija samostanu u nekom povijesnom razdoblju, nije bio izložen u kapelici koja nosi grb te plemićke dubrovačke obitelji i koja je s desne strane glavnog oltara u crkvi. U svakom slučaju, dominikanci su se kroz stoljeća jako trudili sačuvati to vrijedno djelo, osobito u danima francuske okupacije Grada.
Budući da je u Dominikanskom samostanu bila smještena francuska vojska, redovnici su krišom sliku skinuli s oltara i sakrili je na sigurno. Tada je slika doživjela najveća oštećenja. Kako bi je spasila od propadanja i zaborava, vlastelinska obitelj Pucić 1859. sliku šalje na restauriranje Paolu Fabrisu, glavnom konzervatoru Duždeve palače u Veneciji koji je nepotrebno prekrio dijelove dobro očuvanog originala.
Gotovo stoljeće i pol nakon posljednje cjelovite obnove izvedene u Veneciji i 50-ak godina nakon tekstova u kojima Grgo Gamulin i Rodolfo Pallucchini Tizianovo djelo opisuju kao odviše zaboravljeno, nečitko i opterećeno preslicima iz 19. stoljeća, umjetnina je, pod marljivim rukama hrvatskih restauratora, prikazana u svojoj punoj ljepoti.
U Dubrovniku se osim restaurirane Tizianove slike Sv.Marije Magdalene koja će od ožujka, nakon predstavljanja u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, biti smještena u stalni postav muzeja Dominikanskog samostana, nalazi još jedno vrijedno majstorovo djelo. Riječ je o poliptihu u dubrovačkoj Katedrali s temom Uznesenja Marijina pripisanom Tizianu i njegovoj radionici i datiranom prije 1552. godine.
Do početka 19. stoljeća u Dubrovniku se nalazila još jedna Tizianova slika "Putta Tedesca" (Njemačka djevojka) koja se čuvala u Kneževu dvoru kao dio zbirke Bernarda Đorđića, jer se držala neprikladnom da bi bila izložena u katedrali.
No, to djelo je 1811. godine ukrao trogirski plemić Domenico Garagnin, francuski upravitelj za vrijeme Napeleonove okupacije Grada. Za razliku od dviju spomenutih Tizianovih slika koje je dubrovačko plemstvo naručilo izravno u Mletcima, "Njemačka djevojka" je u Dubrovnik stigla u drugoj polovini 17. stoljeća kao naplata duga.
Naime, Đorđić ju je dobio kao naknadu za posuđeni novac nekom mletačkom plemiću u Veneciji - kazao nam je dr. Vinicije Lupis iz Povijesnog arhiva u Dubrovniku, jedan od autora kataloga koji će donijeti niz zanimljivih tekstova o povijesti i restauratorskim zahvatom na Tizianovoj "Mariji Magdaleni".
On dodaje kako je posve moguće i da je taj Pucić posredovao u nabavci Tizianova poliptiha koji se danas može vidjeti u dubrovačkog prvostolnici. Pripadnici vlastelinskog roda Pucića bili su članovi Bratovštine sv. Lazara kojim su upravljali dominikanci, a u Dominikanskoj crkvi u Dubrovniku Pucići su imali i svoj oltar što je bila stvar prestiža među dubrovačkim plemićkih obiteljima.
Lidija Crnčević
Proteklih dana bljesnula je u punom sjaju u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, gdje će biti izložena do 25. veljače, nakon čega će biti prenesena u stalni postav muzeja Dominikanskog samostana u Dubrovniku kojem i pripada. Konzervatorsko-restauratorske radove i istraživanja u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu izveli su Višnja Bralić i Pavao Lerotić uz stručnu konzultaciju sa Stefanom Scarpellijem.
Pred njima su bila tri osnovna cilja: postići bolje prianjanje i konsolidaciju oslabljene strukture slikanih slojeva, ukloniti nečistoće i požutjeli lak uz ispitivanje naknadnih intervencija, koje utječu na čitljivost likovne forme i kromatskih vrijednosti koje su uzrokovale nesigurnost u povijesno-umjetničkim interpretacijama, te odabirom odgovarajuće metode i izvedbe retuša omogućiti da sačuvani dijelovi izvornog oblikovanja prevladaju u vizualnom doživljaju cjeline.
 |
 |
|
Restaurirano djelo, na kojemu je pojedine dijelove naslikao veliki majstor Tizian, s nestrpljenjem se očekuje u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku, u muzeju gdje je proteklih godina stajala replika djela uz napomenu da je original na restauraciji. No, prema riječima priora Kristijana Raiča, za vrijedno Tizianovo djelo priprema se i mikroklimatska komora u koju će biti smještena.
U toj "vitrini" izrađenoj od neprobojnog stakla umjetnina će biti zaštićena od dubrovačkih klimatskih "neprilika" i vlage koja, prema istraživanjima, u dva-tri dana zna oscilirati i od 20 do 80 posto, što je "šok" za slike, a bit će i znatno sigurnija od krađe i oštećenja.
Tizianova slika "Marija Magdalena" ranih je 70-ih godina prošlog stoljeća u samostanski muzej i prebačena zbog pokušaja krađe i paranja slike nožem. Prema riječima priora Raiča, na slici se i danas jasno uočavaju tragovi noža kojim je "neki siledžija rasparao lik donatora Pucića iz tko zna kojih razloga". Tada je bila izložena na crkvenom oltaru, prvom s lijeve strane u crkvi, na kojem je danas Starčevićev reljef sv. Ozane.
No, ne može se sa sigurnošću tvrditi ni da Tizianov rad, Pucićeva donacija samostanu u nekom povijesnom razdoblju, nije bio izložen u kapelici koja nosi grb te plemićke dubrovačke obitelji i koja je s desne strane glavnog oltara u crkvi. U svakom slučaju, dominikanci su se kroz stoljeća jako trudili sačuvati to vrijedno djelo, osobito u danima francuske okupacije Grada.
Budući da je u Dominikanskom samostanu bila smještena francuska vojska, redovnici su krišom sliku skinuli s oltara i sakrili je na sigurno. Tada je slika doživjela najveća oštećenja. Kako bi je spasila od propadanja i zaborava, vlastelinska obitelj Pucić 1859. sliku šalje na restauriranje Paolu Fabrisu, glavnom konzervatoru Duždeve palače u Veneciji koji je nepotrebno prekrio dijelove dobro očuvanog originala.
Gotovo stoljeće i pol nakon posljednje cjelovite obnove izvedene u Veneciji i 50-ak godina nakon tekstova u kojima Grgo Gamulin i Rodolfo Pallucchini Tizianovo djelo opisuju kao odviše zaboravljeno, nečitko i opterećeno preslicima iz 19. stoljeća, umjetnina je, pod marljivim rukama hrvatskih restauratora, prikazana u svojoj punoj ljepoti.
U Dubrovniku se osim restaurirane Tizianove slike Sv.Marije Magdalene koja će od ožujka, nakon predstavljanja u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, biti smještena u stalni postav muzeja Dominikanskog samostana, nalazi još jedno vrijedno majstorovo djelo. Riječ je o poliptihu u dubrovačkoj Katedrali s temom Uznesenja Marijina pripisanom Tizianu i njegovoj radionici i datiranom prije 1552. godine.
Do početka 19. stoljeća u Dubrovniku se nalazila još jedna Tizianova slika "Putta Tedesca" (Njemačka djevojka) koja se čuvala u Kneževu dvoru kao dio zbirke Bernarda Đorđića, jer se držala neprikladnom da bi bila izložena u katedrali.
No, to djelo je 1811. godine ukrao trogirski plemić Domenico Garagnin, francuski upravitelj za vrijeme Napeleonove okupacije Grada. Za razliku od dviju spomenutih Tizianovih slika koje je dubrovačko plemstvo naručilo izravno u Mletcima, "Njemačka djevojka" je u Dubrovnik stigla u drugoj polovini 17. stoljeća kao naplata duga.
Naime, Đorđić ju je dobio kao naknadu za posuđeni novac nekom mletačkom plemiću u Veneciji - kazao nam je dr. Vinicije Lupis iz Povijesnog arhiva u Dubrovniku, jedan od autora kataloga koji će donijeti niz zanimljivih tekstova o povijesti i restauratorskim zahvatom na Tizianovoj "Mariji Magdaleni".
On dodaje kako je posve moguće i da je taj Pucić posredovao u nabavci Tizianova poliptiha koji se danas može vidjeti u dubrovačkog prvostolnici. Pripadnici vlastelinskog roda Pucića bili su članovi Bratovštine sv. Lazara kojim su upravljali dominikanci, a u Dominikanskoj crkvi u Dubrovniku Pucići su imali i svoj oltar što je bila stvar prestiža među dubrovačkim plemićkih obiteljima.
Tizianovi boravci u graduSerafin Crijević (1686.-1759.) dubrovački dominikanac i povjesničar bilježi tada još živu dubrovačku predaju da je slikar Tizian boravio u Dubrovniku između 1555. i 1560. godine kao prijatelj dubrovačkog nadbiskupa i glasovitog humaniste Lodovica Beccadellija čijom je zaslugom u Grad stigao dašak visoke renesanse. Do takve spoznaje došlo se na osnovu apokrifnog dodatka natpisa na Beccadellijevu portretu kojega je Tizian naslikao u Dubrovniku. |
Još jedan Tizian je bio ukraden
|
Donator slike bogati trgovac Pucić?Tko je donator vrijedne Tizianove umjetnine čiji se lik u klečećem položaju nalazi u desnom kutu slike, ne može se reći sa sigurnošću, no, pretpostavlja se da je riječ o Damjanu Puciću, bogatom trgovcu koji je stekao zavidno bogatstvo tijekom dugogodišnjeg boravka u Veneciji i Padovi gdje je i umro u kontradi sv. Eufemije. - Na osnovu informacija o materijalnom stanju iz oporuke, od svih Pucića koji su mogli oko polovice 16. st. nabaviti oltarnu palu kod slavnog Tiziana najvjerojatnije je da je to bio upravo Damjan Pucić koji je potom u znak prestiža svom rodnom gradu poklonio tako vrijednu umjetninu - istražio je dr. V.Lupis. |
Lidija Crnčević
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....