Najavljuje li Tomislav Karamarko povratak u politiku, pitanje je koje zadnjih dana lebdi medijima i društvenim mrežama nakon što je bivši šef HDZ-a preko Facebooka poručio protivnicima, “određenim gremijima”, da se s razlogom boje da se “nakon više od dvije godine političke izolacije” vrati u politiku.
“Mogu im samo poručiti: Dobar je strah od Boga dan!”, obznanio je Karamarko nešto što svi znaju - da je bez politike kao riba na suhom.
Samo je pritom zaboravio nešto puno važnije, a to je da ga - nitko ne treba jer se kompromitirao za vijeke vjekova otkako ga je pokopala “afera konzultantica” i kompromitirajući podaci prema kojima je Drimia, tvrtka Ane Karamarko, dvije godine poslovala s tvrtkom Peritus savjetovanje koja je u vlasništvu Josipa Petrovića, zastupnika i savjetnika MOL-a i Karamarkova prijatelja. I sve to u razdoblju nakon što je Tomislav Karamarko postao predsjednik HDZ-a i prije nego što je ušao u Vladu kao prvi potpredsjednik, a posao se skrivao od javnosti. Podsjetimo da je Visoki upravni sud odbacio Karamarkovu žalbu na odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i pravomoćno presudio da je Karamarko bio u sukobu interesa kada je kao prvi potpredsjednik Vlade predlagao da se Hrvatska povuče iz arbitraže u Washingtonu, koju je MOL pokrenuo zbog plinskog biznisa, i da s Mađarskom postigne politički dogovor. Nedavno je i Županijski sud u Dubrovniku preinačio presudu Općinskog suda u Zagrebu prema kojoj je Nacional trebao Karamarku platiti 70 tisuća kuna zbog “povrede prava osobnosti i za duševno zdravlje”. Štoviše, prema presudi Županijskog suda, sada je Karamarko dužan platiti nakladniku 17,5 tisuća kuna jer je izgubio spor u kojem je 2015. tužio Nacional zbog objave intervjua u kojem ga je Josip Manolić opisao kao nekadašnjeg doušnika Udbe.
Ukratko, Tomislav Karamarko je politički mrtvac, duboko kompromitiran za bilo kakvu javnu funkciju. Potpuno zasluženo jer njegova politička ostavština spoj je zlog i još goreg; promovirao je najnepristojniju političku ksenofobiju, poticao svjetonazorske podjele i u politiku uveo brojne desničarske marginalce, koji i dalje kontaminiraju javni prostor. Pritom je skončao kao luzer - odrekli su ga se gotovo svi, od bliskih suradnika do najobičnijih HDZ-ovih birača kada je postalo očito da će njegova nesposobnost upropastiti stranku. U HDZ-u nikada nisu imali problema s regicidom ako bi to bio uvjet za zadržavanje vlasti u državi, a posebno ne kada je “kralj” vidljivo limitiranih sposobnosti.
Promovirao je likove koji su neistomišljenicima prijetili da će skončati u Kevinim jamama, a naposljetku je on završio u jami, koju je sam iskopao.
Ali političari često odbijaju prihvatiti realnost, a Karamarko predstavlja prototip te kaste iracionalnih i s vremena na vrijeme plasira najave o comebacku. “Nakon dvije godine političke izolacije, nakon dugotrajne analitike uzroka i posljedica mog političkog uspona i pada, još sam više učvrstio svoja domoljubna politička stajališta i u tome me neće slomiti.
Ako kao takav, s ogromnim političkim iskustvom i jasno deklariranim svjetonazorom, budem potreban hrvatskom narodu, dužnost mi je - odazvati se”, obznanio je ljetos. Pa melodramatično dodao da je “HDZ ponovo odlutao s demokršćanske trase, dajući neojugoslavenskoj ljevici umjetno disanje, ali uvjeren sam da u HDZ-u ima dovoljno kvalitetnih domoljuba koji će u datom trenutku prepoznati što im je činiti”.
Posljednja objava u kojoj neistomišljenicima poručuje da je “Dobar strah od Boga dan!” govori manje o političkom, a više o psihološkom stanju i frustracijama čovjeka koji je žarko želio, a nije uspio postati Vođa.