Europska unija i dalje će moći uvjeriti javnost da je uspješno i na vrijeme reagirala na do sada najveću krizu, da je učinila sve što je u njezinoj moći i da je žrtva dezinformacija kojima je cilj dovoditi u pitanje vjerodostojnost EU. Države članice konačno dobivaju maske i zaštitnu opremu preko zajedničke nabave na razini Unije. Hrvatska je bila među prvima koja je to dobila. Istina je da su se mnoge države članice sada uspjele konsolidirati u borbi protiv virusa.
No, s druge strane, prošla su više od dva mjeseca. Sada se kao dobra vijest smatra ako je u nekoj državi zabilježeno nekoliko stotina novih slučajeva zaraze ili čak i umrlih. A na početku se alarmantnim smatrala vijest o bilo kojem slučaju zaraze. Tako to obično biva u vrijeme krize i ratova. Prve žrtve dobivaju znatno veću pozornost nego one koje slijede ako se kriza nastavi. Jer vijesti o zaraženima i umrlima postaju normalne ako se stalno ponavljaju.
Nije bilo lako ni vladama, a pogotovo Europskoj uniji, komunicirati o svojim postupcima u vezi sa suočavanjem s koronavirusom. Mnogi još vjeruju da su vlasti mnogo toga tajile, da nisu govorili istinu kako bi spriječili širenje panike. Ipak, vjerojatno se ne radi o namjeri manipulacije, nego o stvarnom problemu - da nisu znali dovoljno o virusu, lakoći širenja i posljedicama. Još se mnogo toga ne zna i zato nitko sa sigurnošću ne može utvrditi do kada će trajati pandemija. Zato u vrijeme pandemije nije lako biti pametan.
Političkim liderima još je jako teško donositi odluke. Oni se moraju oslanjati na mišljenja stručnjaka, ali i ta mišljenja nisu jasna jer ni oni ne znaju puno toga. Teško je odlučiti da se otvore škole, vrtići, javni prijevoz i dućani. No, isto tako, nije lako snositi odgovornost za nastavak blokade i ekonomskog propadanja. Nije lako zamisliti situaciju u kojoj se donosi odluka o otvaranu škola, a to dovede do ponovnog rasta broja zaraženih i smrtnih slučajeva. Ali lideri su tu da donose i odluke koje nisu lake, imajući u vidu i posljedice.
Ako se neke mjere, koje se sada usvajaju kada se otključava javni život, usporede s početkom pandemije, nalazimo mnogo toga čudnoga. Primjerice, u Belgiji, državi koja ima najveće posljedice pandemije na svijetu po broju zaraženih i umrlih po glavi stanovnika, popruke su se kretale od onoga da “zaštitne maske ne štite od virusa” do toga da su one sada obvezne u javnom prijevozu i na javnim mjestima, a ulazak bez maske u javni prijevoz kažnjava se sa 250 eura.
Da bi stvar bila još čudnija, Belgija je usvojila odluku o obveznom nošenju zaštitnih maski u vrijeme kada se one ne mogu nabaviti i kada ljekarnama i dalje vrijedi zabrana prodavanja maski jer se moraju čuvati za medicinsko osoblje.
Još nemaju isti stav svi ne samo na raznini Europske unije, nego i unutar država članica. Jedna regija ima određene mjere, a druga nema. Jedna država otvara granice, a druga ih ne otvara. Nije zahvalno sada reći tko je u pravu, a tko nije, tko je bio pametniji, a tko nije, koja je država dobro, a koja loše regirala. Jer, osim dobre pripreme i reakcije, i sreća je važan faktor.
Kada se već spominje Belgija, u toj su državi stalno upozoravali da neće dopustiti scene kakve se vide u Italiji. A Belgija je po broju žrtava odavno prešla i Italiju i bilo koju drugu državu. Jedino što se u Belgiji to nije dramatiziralo jer je uvijek bilo dosta mjesta u bolnicama. Bez obzira na to, u državi koja ima samo 11 milijuna stanovnika umrlo je više od 8000 ljudi. Za Belgiju bi mogla važiti ona poznata izjava da je “operacija bila uspješna, ali je pacijent umro”. Naime, broj žrtava u Belgiji je dramatičan.
Primjer Belgije isto tako pokazuje kako je sreća važan faktor i kako je važno bilo izbjeći da se virus počne širiti među najugroženijim skupinama. Gotovo polovica umrlih u Belgiji je iz staračkih domova. U nekima je stanje bilo takvo da je u pomoć morala uskočiti i vojska.
Na početku su stožeri, političari i stručnjaci koji su davali informacije o borbi protiv virusa bili glavni heroji, a sada im se u mnogim državama upućuju pitanja je li baš sve trebalo napraviti onako kako su napravili. Sada se postavlja i pitanje odgovornosti za eventualne propuste. No, bez obzira na to što se čini da se virus sporije širi, još nije vrijeme za donošenje konačnih procjena. I to je lekcija koju je u ovoj krizi naučila i Europska unija i države članice.
