Postoji taj pojam koji se naziva whataboutism i ne nalazi se u gradivu za maturu, iako ga znade svaki mudrijaš hrvatske politike. To je ono kad političara pitaju jedno, a on kaže da zašto ne bismo pričali o nečemu drugom. Recimo, Bačić. Jučer je govorio o tome zašto su direktor Hrvatske regulatorne agencije Tomislav Jureković i predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić još u stranci, u HDZ-u. Obojica su dio kaznenog spisa o korupciji zbog kojega je Josipa Rimac hitno strpana u pritvor. Rimac je do neki dan bila državna tajnica, slavna bivša gradonačelnica Knina koja je bila i u nekretninskoj aferi o vlastitoj imovini, a onda se ispostavilo da je napravila cijelu mrežu kako bi iz novca građana izvukla milijarde za sebe i svoju ekipu. A sve na račun vjetra. Tu su Josipu Rimac izbacili iz HDZ-a.
Trenutak u kojem su to učinili bio je dosta neprikladan za nju i njezinu obranu. Žena je u pritvoru, a čak ni u Hrvatskoj se ne može iz istražnog pritvora izaći da bi se sudjelovalo na stranačkim sastancima ili kako drukčije javilo stranci da je sve zabuna, predizborni trik i podmetanje. Ništa. Ženu su jednostavno izbacili iz stranke. Jurekovića i Jakupčića nisu. Dokazi su svakakvi, ovisno o tome želi li netko vjerovati tužilaštvu ili čekati da tijek vremena utječe na sjećanja i savjest svjedoka i da dokazi olabave.
- Meni je drago da vas interesira kako i na koji način postupa HDZ, ali me zanima zašto nikog ne zanima kako je izbačen čovjek bez ikakvog postupka, bez provođenja procedure predviđene Statutom - rekao je Bačić skrećući temu razgovora sa svojih stranačkih kolega na slučaj u SDP-u. U SDP-u su, naime, izbacili Tomislava Mikulina jer je na ulici udario svoga prijatelja i stranačkog kolegu Domagoja Hajdukovića. Mikulin je inače bio prilično bitan u SDP-u, bio je voditelj ureda Davora Bernardića, a Domagoj Hajduković je saborski zastupnik i predsjednik županijske organizacije SDP-a u Osječko-baranjskoj županiji.
U njegovu je zaštitu stao Bačić. Ili možda ne toliko u zaštitu, koliko je htio pokazati da su svi oni isti, da nije SDP bolji i da, ustvari, u SDP-u nemaju pojma o demokraciji. Izbaciti svog člana. Pa što će čovjek kojemu je cijeli identitet, budućnost i nada u stranci, sada raditi bez nje. Kako će se zaposliti, kako naći i izgraditi novi život, mora da se pitao Bačić kada je govorio o Mikulinu. Braneći demokratsko pravo na upitnu nevinost Mikulina, Bačić je mislio na ljude u svojoj stranci. Možda je razmišljao o bivšem kolegi Alojzu Tomaševiću koji je u listopadu 2017. pritvoren jer je napao suprugu, a iz stranke je najuren u siječnju sljedeće godine.
Toliko je stranci trebalo da shvati da joj Tomašević šteti, a ne da se ponaša nespojivo s njihovim vrijednostima. Lako je moguće da je pritom razmišljao i o kolegi Kuščeviću, o kolegici Žalac, onoj bivšoj ministrici regionalnog razvoja koja je softver od 2,9 milijuna kuna platila 13 milijuna kuna novcem građana, a nakon što je smijenjena, dobiva od tih istih građana plaću koja ukupno iznosi 560 tisuća kuna. Isto kao i kolegica joj, bivša ministrica Murganić. Lovro Kuščević, Goran Marić, Tomislav Tolušić i Milan Kujundžić otišli su jer nisu mogli objasniti kako su stekli svoju imovinu, ali nisu izbačeni iz HDZ-a.
Ministar Krstičević je u dva dijela otkupljivao ogroman stan, ako ne želimo pomisliti da je povlašteno otkupio dva stana. Sve to na račun građana, njihovim novcem. I to je najvažnija programska poruka biračima. Ništa se neće dogoditi, sve dok ste korisni stranci. Bitno je da nije preveliko i preglasno, svi cirkusi mogu proći.