U Vladin avion stane 22 putnika. I pristojna blamaža, koja bi se negdje pretvorila u skandal i aferu. To je za ljude osjetljive na pravdu, one koji razlikuju privatno i javno, koji se brinu o tome da ih se ne poveže s nedopustivim. Takvi znaju da postoje granice koje se ne prelaze. Nađeno na ulici nije u redu zadržati. To je čak riješeno zakonom. Raditi javni posao i pritom smuljati za sebe nije pošteno. To je korupcija, pogodovanje i iskorištavanje. Ne mora svaka biti kažnjiva zakonom jer ne mora svaka biti banalna, mjeriva novcem.
Kada se na službeni ručak koji plaća neka tvrtka, institucija ili se on na bilo koji način plaća novcem građana, pozove prijatelj i ta se mogućnost iskoristi kako bi se besplatno jelo i pilo, to spada u iskorištavanje. Kada Vlada ode na službeni put u Helsinki kako bi njeni članovi bili na Kongresu EPP-a, onda se to zove stranačkim odlaskom. Poslušni i oni koji vjeruju u bajke prihvatit će da je Vlada otišla u Helsinki obaviti državničke poslove, da su ministri koji su s premijerom sjedili u avionu na trošak građana, bili u ozbiljnoj misiji suradnje s kolegama iz Stadija, da je ta suradnja urodila plodom i rezultate možemo vidjeti, da su bili apsolutno posvećeni onome čemu su se zakleli kada su polagali prisege i, tek, usputno, otišli na političko okupljanje EPP-a.
Može biti, naravno, i drugačije. Mogli su ići na skup i to im je mogao biti glavni cilj. A da bi to opravdali, onda su si nabrzinu dogovorili par sastanaka i tako si složili alibi za slučaj da netko pita. Netko tko nije naivan. Netko kome je to dužnost i posao. Netko tko zna da mu se neće oprostiti ako će zeznuti na svom poslu. Netko tko zna da mu je posao biti nepovjerljiv. Netko tko ne radi svoj posao da bi skupljao lajkove bilo čime osim svojim poslom. Netko kao osoba koja vodi službu zaduženu da provjerava sumnjive stvari kao što je koincidencija da Vladin avion odleti iz Zagreba u Helsinki, a da su u njemu isti ljudi koji će se pojaviti na Kongresu europskih pučana.
Netko tko ima zdravu pamet i pomisli - koga ovi zafrkavaju? Recimo, Nataša Novaković, predsjednica tog povjerenstva. Na vrijeme je, jednostavno zato da razbije sve sumnje u to da se muljalo i letjelo Vladinim avionom radi stranačkih poslova, pitala Vladu tko je bio u avionu, zašto se letjelo tim avionom, tko je platio sve troškove, na čiji se račun jelo i pilo. Jednostavno zato što u ovoj zemlji postoje građani koji plaćaju porez. Jednostavno zato što je pravo građana znati kako se taj novac troši. I zato što imaju pravo ne vjerovati svemu što im bilo koja vlast servira. Zato idu na izbore pa pitanjima provjeravaju one kojima su dali povjerenje.
Pitanjima koja u njihovo ime postavlja i Nataša Novaković. Kad bi građani htjeli da se njihov novac troši kako se kojem ministru i premijeru svidi, onda nikada ne bi pitali - gdje su pare? I to bi svaka Vlada trebala znati. Svakoj bi moralo biti važno da od građana ne radi budale.
Mogu se spomenuti razni primjeri, raznih država i raznih dužnosnika koji su morali dati ostavke i za manje stvari, a ne za podizanje aviona kako bi se otišlo na plenum pučana, pa je logično da se to pitalo i u Hrvatskoj. Znamo kako je Vlada reagirala, ignoriranjem. To nije samo stav prema Povjerenstvu, to je stav prema građanima, onima koji su bili protiv HDZ-a, a još više, onima koji su glasali za HDZ. Vjerojatno se netko sjetio, leteći prema Helsinkiju, kako su i opet od građana napravili budale. Ali, nema veze, budale to ionako ne mogu skužiti.