Polemika Kolinde Grabar Kitarović s Ministarstvom obrane, a ustvari s predsjednikom Josipovićem, može se interpretirati na tri razine.
Prva je sadržajna. Nesporno je da je stanje u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, kao što je ovih dana izjavila gospođa Grabar Kitarović, vrlo, vrlo loše. Nesporno je, nadalje, da je stanje u Hrvatskoj vojsci, kada je riječ o njenoj tehničkoj opremljenosti, također prilično kritično. Nesporno je, naposljetku, baš kao što naglašava HDZ-ova predsjednička kandidatkinja, da je stanje u oružanim snagama i u nadležnosti predsjednika Republike, kao vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske.
Međutim, predsjednik Republike ne može utjecati na visinu proračuna za Hrvatsku vojsku, što gospođa Kitarović vrlo dobro zna. Predsjednik Republike, dakle, ne može biti odgovoran za činjencu da HV nije uspio nabaviti nove borbene zrakoplove: za izostanak kupnje novih ratnih aviona mogu odgovarati jedino hrvatske vlade, uključujući i onu u kojoj je Kolinda Grabar Kitarović bila ministrica, i to u vrijeme kada je država raspolagala sa znatno više novca nego danas. Nadalje, predsjednik Josipović u jednom se od svojih prvih postizbornih intervjua, prije gotovo pet godina, vrlo snažno bio založio za obnovu Ratnog zrakoplovstva. Predsjednik Josipović ponovio je svoj stav o potrebni održavanja Ratnog zrakplovstva i ovih dana, kada se čini, prema nekim novinskim izvještajima, da je u Vladi prevladalo mišljenje kako bi Hrvatska trebala odustati od vojnih aviona (što smatramo iznimno površnim i duboko pogrešnim).
Očigledno je da je prilično nezgrapno, pa i plitko, predsjednika Republike optuživati zbog izostanka kupnje novih borbenih zrakoplova: niti jedan ministar financija unatrag više od deset godina ne bi odobrio taj trošak. Naposljetku, potpuno je besmisleno tvrditi da je općenito stanje u oružanim snagama kritično, jer Hrvatska vojska, usprkos nespornoj tehničkoj zapuštenosti, vrlo dobro do izvrsno obavlja svoje zadatke, kako na ratištima u Afganistanu već godinama, tako i u poplavljenoj Slavoniji prije nekoliko mjeseci.Stoga reakcija Ministarstva obrane na Kolindine izjave o HV-u, koliko god bila neprimjerena, posjeduje čvrsto sadržajno uporište.
Druga razina, kroz koju valja promatrati polemiku između Ministarstva obrane i potencijalne glavne zapovjednice Hrvatske vojske, tiče se strategije predsjedničke kampanje HDZ-ove kandidatkinje. Gospođa Kitarović i njeni suradnici očito su odlučili napadati predsjednika Josipovića preko SDP-ove Vlade. Ministarstvo obrane prirodno je jedan od najvažnijih Vladinih resora, pa je stoga logično da se ono prvo našlo na udaru. Valja očekivati da će gospođa Grabar Kitarović sustavno napadati razne druge Vladine resore (što i nije teško, s obzirom na nekompetentnost ove Vlade), te da će slabosti u raznim područjima državne uprave neizravno ili izravno povezivati s predsjednikom Josipovićem. Josipovića će, dakle, HDZ prikazivati kao jednog od glavnih protagonista izvršne, SDP-ove Vladine vlasti, da bi preko Vladinih slabosti pokušao demontirati predsjednikovu popularnost i razmjerno uvjerljivo vodstvo u baš svim istraživanjima javnog mišljenja.
Polemika gospođe Kitarović s Ministarstvom obrane ustvari je napad na dr. Josipovića, kojeg HDZ želi identificirati s MORH-om, HV-om, ali i sa svim mogućim problematičnim potezima Milanovićeve Vlade.
Treća zanimljiva i važna razina otvorenog sukoba između Ministarstva obrane i visoke dužnosnice NATO pakta jest ona retorička. Gospođa Kitarović, komentirajući MORH-ov odgovor na njene ocjene o stanju u Hrvatskoj vojsci, spomenula je, među ostalim, da se radi o političkom pamfletu Ministarstva obrane, i da je jasno na što je mislila kada je spominjala prljavu predsjedničku kampanju. Što znači takav izbor riječi? Misli li HDZ-ova kandidatkinja da je neslaganje s njenim političkim ocjenama nužno politički pamflet? Smatra li da je prljava i podla sama činjenica što vodstvo Ministarstva obrane ne pristaje na njene ocjene situacije u oružanim snagama?
Čini se da je Kolinda Grabar Kitarović, ne računajući vrlo tolerantnu i uistinu dobronamjernu izjavu u korist homoseksualaca i njihovih prava, prilično nespremno uletjela u predsjedničku kampanju. Kani li pobijediti, morat će se ponašati puno pažljivije, promišljenije i artikuliranije.