Pogubljenje Britanca Davida Hainesa, oženjenog hrvatskom državljankom s kojom je živio u Sisku, strašan je zločin i još jedan dokaz da je ISIS vjerojatno najbrutalnija moderna oružana organizacija koja okuplja ne samo vjerske fanatike nego i brojne psihopate iz raznih dijelova svijeta.
Hainesovo ubojstvo, bez obzira na njegovu hrvatsku obitelj i njene patnje, ne znači da je ISIS-ov rat stigao u Hrvatsku.
Prvo, nelogično je, i za ISIS ili al-Qa’idu potpuno suvišno i logistički komplicirano, da mala zemlja poput Hrvatske postane metom ozbiljnijih ili učestalijih terorističkih napada, i to bez obzira na činjenicu da Kurdi, strateški ISIS-ovi neprijatelji, ratuju i hrvatskim oružjem. Drugo, i osobito važno, hrvatska je islamska zajednica uzorno lojalna ovoj državi i kao takva potpuno je nesklona bilo kakvim radikalnim opcijama. Dapače, zagrebački imam Aziz Hasanović, hrvatski muftija, jedan je od onih islamskih svećenika koji su najoštrije u cijelom svijetu osudili ISIS-ove zločine. Jasno je, dakle, da se simpatizeri ISIS-a ne mogu infiltrirati u Hrvatsku, jer ih naši islamski vjernici smatraju neprijateljima, baš kao što imaju neprijateljski odnos prema al-Qa’idi.
U ovako dramatičnim i mučnim situacijama poput Hainesove likvidacije još je jednom iznimno važno, upravo esencijalno, naglasiti da se islamski vjernici nikada i nigdje ne smiju povezivati, a kamoli izjednačavati s džihadističkim ubojicama poput članova ISIS-a, al-Qa’ide ili Boko Harama.
Činjenica da Republika Hrvatska nije u ISIS-ovu ratu ipak ne znači da će nas neki elementi tog rata zaobići. Primjerice, Hrvatska je jedna od zemalja preko kojih ISIS-ovi dobrovoljci putuju na ratišta. To znači da hrvatske sigurnosne službe moraju aktivirati i postrožiti sve raspoložive mehanizme kako bi otkrivale i sprječavale buduće džihadiste da dođu do svojih završnih odredišta.
Nadalje, hrvatska bi sigurnost mogla biti ugrožena zbog vahabija u Bosni i Hercegovini: čini se, ipak, da je proteklih dana susjedna država napokon poduzela nešto odlučnije akcije protiv te ekstremističke vjerske sekte iz koje se regrutiraju vojnici za svjetovni džihad.
Treće, uslijed svakodnevnog zaoštravanja odnosa između radikalnih vojnih islamskih organizacija i Zapada, hrvatska vojna nazočnost u Afganistanu mogla bi postati još riskantnijom. Hrvatska, dakle, treba biti na oprezu, no nije realno očekivati da bude zahvaćena masovnijim terorističkim odjecima rata u Iraku, Afganistanu i Siriji.
Jasno je, međutim, da Hrvatska, ne samo kao članica NATO-a i Europske unije, nego i zbog elementarnih geopolitičkih i etičkih razloga mora čvrsto podržavati koaliciju protiv ISIS-a. Rat protiv ISIS-a spada među one vojne sukobe koji mogu završiti samo jednim rješenjem: potpunim porazom i uništenjem protivnika, čiji je glavni cilj da uništi sve narode u svom zamišljenom kalifatu. ISIS mora biti uništen, baš kao što je Osama bin Laden morao biti likvidiran.