Kako komunikacijski, pod uvjetom da i on sam nije obuhvaćen istragom ili da nema nikakvih dokaza o njegovoj upletenosti, obraniti Nadana Vidoševića, predsjednika Hrvatske gospodarske komore, u slučaju Zdenke Peternel, pročelnice njegova kabineta koja je osumnjičena da je u suradnji s još dvoje ljudi na temelju fiktivnih faktura iz Komore izvukla 32 milijuna kuna?
Riječ je o pitanju na koje odgovor traži svaki stručnjak za krizno komuniciranje u državi. Toliko je izazovno. Koliko god mislili, ako isključimo faktor Hrvatske, zemlje u kojoj je nezamislivo često moguće, ne mogu ništa smisliti.
Pozicija Nadana Vidoševića je neobranjiva. On mora podnijeti ostavku. Odmah. Zašto? Zato što ništa nije znao. Treba li odmah potom ukinuti obvezno članstvo kompanija u HGK ? Da. Apsolutno. Ili barem prepoloviti komorski doprinos za početak. Ali, ne zato što na dnevnom redu imamo mogući kriminal koji tek treba dokazati.
Obvezno članstvo u Komori treba ukinuti zato što ona ne ispunjava osnovne ciljeve zbog kojih je osnovana. Ne služi gospodarstvu onako kako bi trebala.
Opslužuje svojim radom puno više državnu administraciju nego kompanije koje je plaćaju. I zato državna administracija uvijek posustane u pokušaju da joj ukine obvezni komorski doprinos. Te dvije priče treba promatrati odvojeno.
Od 2005. do 2011., upravo u razdoblju na koje se odnosi istraga o mogućem izvlačenju novca iz HGK, Vidošević je bio predsjednik Uprave Kraša.
Puno radno vrijeme za vrlo visoku neto plaću. Bez nekog ozbiljnog poslovnog učinka. Autokratskim vođenjem Komore omogućio si je, pak, da paralelno ostane njezin predsjednik volonter. Radi dnevne operative netko je morao biti ovlašten za potpisivanje potrebnih dokumenata. Vidošević zbilja može pokušati tvrditi da zaokupljen poslom u Krašu u tom razdoblju nije niti mogao zapažati događanja u Komori i da nema ništa s tim.
Vjerovao je suradnici i sada je iznenađen? Ne. Zanemario je svoju dužnost da kao predsjednik volonter s vremena na vrijeme tijekom sedam godina pita što je to točno Komora i kome platila za kakve usluge. Ako nema niti jedan veći grijeh, ovaj je dovoljan za ostavku ili smjenu. Zanemario je kao predsjednik svoju dužnost da ustroji organizaciju na način da se u njoj, zahvaljujući sustavu kontrola, ovakvo što ne može dogoditi.
Ustrojio je, pak, organizaciju u kojoj malo tko smije išta pitati, a kamoli znati. Jedini način da se obrani Vidoševićeva pozicija jest scenarij u kojem istražitelji objašnjavaju da je sve bila samo zabuna. Nadan Vidošević predstavlja HGK kao instituciju važnu za hrvatsko gospodarstvo.
Ona to nije. S njezinom infrastrukturom i imovinom, čak i uz dobrovoljno članstvo, sposobno vodstvo može HGK pretvoriti u takvu instituciju. Vidošević ne može.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....