Preporučujem mladim ljudima da se nastave iseljavati iz Hrvatske jer za njih ovdje radnih mjesta neće biti - rekao je Željko Lovrinčević, znanstvenik s Ekonomskog instituta Zagreb, nekoliko dana prije nego što će ga Privredni vijesnik i HGK nagraditi kao najboljeg ekonomskog analitičara za pošlu godinu. Iseljavanje je preporučio nakon prognoze rasta gospodarstva za ovu godinu od 0,2 posto. Mrgudno je argumentirao kako takav rast ne treba nova zapošljavanja kojih može biti samo uz rast od najmanje dva do tri posto.
Brojkama uvijek potkovan Lovrinčević silno nervira podpredsjednika Vlade Branka Grčića, čiji je nepresušni optimizam koji po dužnosti mora propagirati već postao okosnica mnogih viceva. Grčićeva iziritiranost Lovrinčevićevim crnim sažimanjem stvarnosti dovela ga je do toga da pred punom dvoranom HGK glasno pita: - Kako netko ovoliko pesimističan može dobiti nagradu za najboljeg analitičara?
Može. I treba. Ne zato što bi Lovrinčević uvijek i neupitno bio u pravu, nego zato što potpredsjednik Vlade nema ništa pametnije reći nego analitičara optužiti za pesimizam. Umjesto da zlogukog proroka zle sudbine argumentima primora na promjenu ploče.
Nagradu za ekonomskog analitičara “prve petoljetke dodjeljivanja nagrade”, tako su to rekli u HGK, dodijelili su Ljubi Jurčiću, profesoru s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Nagrađuju se naime analitičari koji su najbolje tumačili i objašnjavali gospodarsko stanje nacije i načine rješavanja problema. Lovrinčević i Jurčić se oko potonjeg gotovo ni u čemu neće složiti. Argumentirano će raspravljati, svaki će voziti po svojoj priči i one će uvijek ostati dijametralno suprotne. Svejedno, zapljeskat ćemo obojici, a Grčić ni jednome.
Lanjski HGK-ov laureat Damir Novotny, nekad jedan od kreatora gospodarskog programa HSS-a, baš će uvijek kao problem istaknuti “Hrvatska nema definiranu strategiju razvoja”, i biti apsolutno u pravu. No kad vlasnik poljoprivrednog Agrofructusa Denis Matijević Grčiću prigovori kako je poljoprivreda danas obezglavljena, analitičar Guste Santini iz publike će dobaciti “Za to se obratite HSS-u” koji Novotnyja valjda ipak nije poslušao. Smisao ekonomskih analitičara sveo se na gradnju imidža ekonomskih superzvijezda u medijima, jer za njihovo mišljenje malo tko od kreatora politike mari. Lako je i ugodno stoga biti ekonomski analitičar.
Uzroci problema o kojima teoretiziraju stariji su od države same, već napamet znaju svoje recitacije, pa za najbolju izvedbu svake godine netko bude nagrađen kao kakav recitator na kazališnoj pozornici. Narod ih sluša i plješće im svima jednako, baš kao i Severini čije će mišljenje neki političari prije ozbiljno doživjeti jer popularnost nosi glasove birača, a ekonomski analitičari samo kompliciraju dan.