Zlatko Hasanbegović će - dokaže li se autentičnost nesumnjivo ekspanzionističkih, teritorijalno agresivnih citata u periodiku “Nezavisna Država Hrvatska” koji su mu pripisani - vjerojatno morati odstupiti s dužnosti ministra kulture. Ne zato što se pokazao lošim ministrom, jer to još nije prispio, nego stoga što će postati neizdrživa mrlja na međunarodnoj slici o Hrvatskoj danas. Ostane li, bit će slaba točka i premijeru, i Vladi, i Vladinoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Uostalom, čitamo da je Centar Simon Wiesenthal (koji nipošto nije nezainteresiran, objektivan arbitar, ali može računati na širok odjek u svijetu, osobito ondje gdje ima osjećaja krivnje spram Židovâ) već i prije vađenja fotografije sa crnom košuljom i kapom, pisao hrvatskoj Vladi, zahtijevajući smjenjivanje Hasanbegovića.
Premijer Orešković je, sa savršenim osjećajem za tajming, upravo danas obznanio da je Hasanbegović “uvjereni antifašist”.
Možda i jest. Možda je posrijedi bila samo stupidna provokacija tadašnjega 23-godišnjaka. Teško je vjerovati da bi uvjereni ustaša doktorirao u Ive Goldsteina. Uostalom, njegova na doktoratu bazirana monografija “Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.” jamačno nije propagandno štivo nego utemeljen i odmjeren rad ozbiljna autora. Ali, očito sklonoga neodmjerenim izjavama. Kako bi hrvatska javnost i državna politika reagirale na ministra u susjednoj državi koji bi iskazao pretenziju na pripajanje njoj svega hrvatskoga državnog teritorija?
I koji nije našao za vrijedno da se za to i ispriča, da se takvih stavova javno odrekne? Za razliku od nekih drugih političkih i javnih djelatnika, u koje se nitko ne zabada, jer su višegodišnjom djelatnošću jasno odustali od fašističke i šovinističke matrice.
U politici, a osobito u njezinu refleksu u javnome mnijenju, daleko veći udio, nezasluženo veći, ima percepcija nego ijedan objektivniji kriterij, poput statistike, na primjer.
Problem je, stoga, u percipiranju Hrvatske ako Hasanbegović ostane ministar.
Nije pitanje percepcije nego stručnosti vicepremijera i bivšeg ministra unutrašnjih poslova, iskusnog obavještajca, kojemu su “promakli” ti detalji iz biografije ministra kulture koji objektivno škode slici o Hrvatskoj. Ili je to Tomislav Karamarko, također povjesničar, namjerno podvalio?