ZAGREB Grad Zagreb u zadnje vrijeme uživa turistički bum. No iako je posjetitelja sve više, mnogim strancima koji dođu dobrim dijelom grad ostane zagonetan. Mnogi u Zagreb dođu jer je to glavni grad jedne mediteranske zemlje, a ne destinacija koju valja posjetiti zbog nje same.
Zagreb baš nema puno atrakcija koje se moraju vidjeti, ali zato ima razvijenu kulturu kafića i atraktivni lokalni živalj. Zagreb je zato idealan za urbani turizam onog tipa koji ne zahtijeva posjete muzejima i galerijama, a karakterizira ga istinska želja da osjetite ritam lokalnog života i da mu se približite. Međutim, ta najveća atrakcija ujedno je Zagrebu i potencijalno najveća zamka. Jer, kako promovirati hrvatski glavni grad kao turistički ako se njegova privlačnost temelji na tako teško odredivim kvalitetama?
Lokalni bloger Cody McClain Brown nedavno je napisao vrlo elokventan članak za časopis koji se dijeli u zrakoplovima Air Quatara u kojem je naglasio da je u Zagrebu najugodnije piti kavu, promatrati ljude i gledati kakve sve hrane ima na glavnoj gradskoj tržnici, Dolcu. Zagreb tu doista nudi autentični okus hrvatskog života, kako dalje navodi; tako se čini da tradicionalni obilazak gradskih znamenitosti zapravo samo odvraća pozornost od onoga što je mnogo važnije.
Ta se tema pojavila i na izvrsnom novom, također lokalnom blogu honestly.hr, gdje je nedavni post pod naslovom “Zen posjet Zagrebu” počeo tvrdnjom da “Zagreb nije turistički grad”. U nastavku piše da u Zagrebu treba uživati tako da se sasvim odbace tradicionalna turistička očekivanja.
Ljudi koji obilaze gradove koji se nalaze na europskoj A-listi (na kojoj nisu samo Pariz i London nego i Split i Dubrovnik) imaju određene zamisli o tome što mogu očekivati i što će vidjeti temeljem onoga što pročitaju u nekom turističkom vodiču ili na nekom lokalnom blogu. Međutim, posjetitelji gradova s B-liste (na kojoj se Zagreb nalazi uz Bratislavu, Wroclaw ili Porto) nemaju nužno ista očekivanja. Oni posjećuju ove gradove jer su im se našli na putu prema nekom drugom odredištu ili zato što misle da bi ti gradovi ipak mogli biti zanimljivi jer su ih mediji nedavno spomenuli kao destinacije “u usponu”.
Jedna od karakteristika turizma s B-liste (zbog čega je tako teško promovirati gradove koji se na B-listi nalaze) jest da posjetitelji rijetko kada žele o tim destinacijama puno saznati prije nego što tamo stignu, a neće se potruditi da išta više doznaju ni kad se tamo konačno nađu. Kao svojevrsni eksperiment, turistički vodič The Rough Guide to Croatia razdijeljen je na nekoliko poglavlja od kojih je svako objavljeno kao e-knjiga.
Poglavlja, odnosno knjižice o Dubrovniku, Splitu i Jadranu prodavale su se tijekom prvih šest mjeseci 2014. godine prilično dobro. Međutim, e-knjiga o Zagrebu u istom je razdoblju prodano - šest! Jedna od publikacija na engleskom jeziku koja strancima nudi sasvim svježe informacije o tome što se doista događa u Zagrebu na kulturnom, društvenom i gastronomskom planu je vodič pod nazivom “In Your Pocket”. Ali, ako pogledate svakom dostupnu internetsku stranicu tog časopisa, vidjet ćete da je od ponuđene liste gradova na tim stranicama Zagreb tek na dvadeset i drugom mjestu po posjećenosti svih onih koji se na tim internetskim stranicama nađu. Prvih pet su Riga, Tallinn, Prag i Krakov.
U prilog tome koliko je Zagreb zapravo izvan turističkog radara ide i sljedeća priča. Kad sam prošle godine otišao podići svoju novinarsku propusnicu za Zagreb Film Festival, rečeno mi je da sam ja bio jedan od tek četiri (da, četiri) strana novinara koji su se prijavili za akreditaciju. A onih preostalih troje još se nije ni pojavilo. Time ne želim kritizirati Zagreb Film Festival, ali ovo pokazuje koliko se nisko Zagreb nalazi na europskoj ljestvici kulturnih događanja.
Promicanje grada s B-liste zahtijeva više godina strpljivog rada, a puno pažnje valja pridati i najsitnijim pojedinostima. Teško je brendirati grad s B-liste ako na raspolaganju nemate marketinški tim čistih genijalaca. Vjerojatnije je da ćete pokušati prikazati koliko je taj grad privlačan na više odvojenih razina, u nadi da ćete na taj način privući pozornost međunarodnih medija. No, budimo iskreni, Turistička zajednica grada Zagreba po tim pitanjima ne čini ništa već dugi niz godina. Kao što ih u tome ne prate ni druge gradske institucije.
Strani mediji uporno ne primjećuju da je Zagreb glavno kulturno središte zemlje, za što svakako valja okriviti lokalnu promidžbenu industriju. Većina stranih publikacija radi se prilično dugo pa se tekstovi za te časopise moraju predati unaprijed, čak dva do tri mjeseca prije samog izlaska.
Dakle, da biste privukli pažnju tih urednika i tekstopisaca, morate imati gotov promotivni tekst na engleskom jeziku, zajedno s vizualnim materijalima, i tri mjeseca prije nego što će se događanje koje promovirate doista i zbiti. Međutim, zagrebačke kulturne institucije podešavaju svoje promotivne akcije prema potrebama lokalnih, hrvatskih medija, pa informacije o priredbama objavljuju tek tjedan, dva, a nekiput i samo nekoliko dana prije samog događaja. Tako su šanse da netko iz stranih medija o tome nešto napiše uglavnom svedene na nulu.
Govoreći o najvažnijim turističkim atrakcijama, recimo da je Muzej suvremene umjetnosti jedini koji u Zagrebu doista promovira svoje izložbe mnogo prije njihova otvaranja. Međutim, doista je sramota da MSU nije ugostio neku veću međunarodnu izložbu koja traje cijelog ljeta, još od Gilberta i Georgea koja je postavljena 2010. godine. A upravo taj kronični nedostatak ikakvih ljetnih kulturnih zbivanja šalje strancima posve iskrivljenu poruku o kulturnoj sceni Zagreba.
Turisti koji ljeti dođu u Zagreb, iz grada odu misleći da se ovdje nikada ništa ne događa i onda to prenesu svojim prijateljima kod kuće. Paradoksalno, ti isti turisti uvjereni su da su hrvatske kulturne prijestolnice gradovi Dubrovnik i Split, samo zato što su njihove aktivnosti zbijene u razdoblju najgušće turističke sezone.
Prošle godine po hrvatskim se medijima često spominjalo da se Zagreb našao šesti na virtualnoj turističkoj listi od deset europskih turističkih destinacija koje su u najvećem usponu. No bit će šteta ako se Zagreb zadovolji time da u turističkom smislu ostane vječnom nadom, onako kako je to, recimo, u filmskom svijetu bio i ostao Mickey Rourke cijele svoje glumačke karijere.
Za sada, moramo prihvatiti činjenicu da je najbolji način da se Zagreb promovira kao turistička destinacija tako da se promovira jadranska obala - a međunarodne zrakoplovne rute odradit će ostatak.
Preveo Saša Drach
* Jonathan Bousfield piše za časopis Rough Guide to Croatia