U nedjeljnom broju Jutarnjeg lista od 10. kolovoza 2014. veleposlanik Ruske Federacije Robert Markarjan je dao veliki intervju pod naslovom “Hrvatska ekonomija će patiti zbog želje Zapada da uništi Rusiju” .
Sljedeći dan s velikim sam zadovoljstvom pročitao u Jutarnjem članak “Ministarstvo: veleposlanik Rusije morao bi paziti što govori”.
Hrvatska diplomacija dala je dostojanstven odgovor na pokušaj Roberta Markarjana da suprotstavi Hrvatsku i EU, ruskoj strani je odlučno stavljeno na znanje da je Hrvatska sukreator europske politike podrške teritorijalnog integriteta Ukrajine i uvođenja sankcija protiv Rusije. Ipak, htio bih pomoći hrvatskom čitatelju prepoznati gdje su u članku ruskog političara skrivene najopasnije doze informacijskog otrova. Prva je smještena u naslovu - “želja Zapada da uništi Rusiju”. U tekstu nailazimo na tezu o “manijakalnoj želji Zapada da kazni Rusiju za njezinu nezavisnu vanjsku politiku”. Potpuna laž koja uz to pretvara Zapad u agresora, a agresora u žrtvu.
Onda je možda okupacija Krima i rat na istoku Ukrajine samo samoobrana jadne Rusije?
Takva izvrnuta logika nije slučajna. Ona odražava temeljni geopolitički stereotip imperijalnog i KGB-ovskog mišljenja sadašnje moskovske vrhuške. Urušavanje SSSR-a, SFRJ i cijelog socijalističkog bloka ona vidi samo kroz naočale “zapadne zavjere”. Majdan, borbu milijuna Ukrajinaca za europsku budućnost, Sporazum o pridruživanju između EU i Ukrajine ona smatra samo specijalnom operacijom Washingtona i Bruxellesa da “otmu” njezina najvažnijeg “vazala” i tako osujete obnovu ruskog imperija. Upravo ta manijakalna imperijalna ideja potaknula je Kremlj da prekrši sve međunarodne norme i sporazume te napadne moju zemlju. U tom kontekstu tvrdnja kako su sankcije EU “u potpunosti neprihvatljive te su u suprotnosti sa svim međunarodnim normama i pravilima” doista zvuči kao zla farsa.
Ništa bolje ne izgleda ni izjava da Rusiju “neopravdano optužuju za isporuku naoružanja pobunjenicima, za pad malezijskog zrakoplova”.
Ruski veleposlanik iznosi izravnu laž i kad govori da su stanovnici jugoistoka bili prisiljeni uzeti oružje da bi zaštitili svoju kulturu, jezik, tradiciju, a ukrajinska vojska baca na njih fosforne bombe i balističke projektile.
Gospodin Markarjan brka grešno i pravedno i kad govori o suštini konflikta. Proruske pobunjenike ne smatra separatistima nego prosvjednicima kakvi su i oni koji su protestirali na Majdanu. Međutim, nenaoružani ljudi na Majdanu nisu zahtijevali cijepanje zemlje. Pobunjenici na istoku su naoružani do zuba i proglasili su u Donjecku i Luhansku pseudorepublike pod ruskim zastavama. Hrvatima je lako uočiti razliku, jer s istim uspjehom mogao bi se postaviti znak jednakosti između sindikalnih prosvjednika na Trgu bana Jelačića i bojovnika “Republike Srpske Krajine”. Ali ni to nije sva istina. Separatisti su građani koji zahtijevaju osamostaljenje svoga kraja. Separatista na istoku Ukrajine, razumije se, ima, ali nisu oni glavni čimbenik konflikta. Istina je da jezgru rukovodstva samoproglašenih tvorevina čine suradnici ruskih tajnih službi, glavninu pobunjeničke vojske sastavljaju specijalci i plaćenici koji se u tisućama ubacuju iz Rusije i ratuju ruskim oružjem, uključujući tenkove, oklopnjake i protuzračne rakete koje su oborile malezijski avion.
A sada da citiram gospodina Markarjana: “Rusija nije strana konflikta. Ova kriza je unutarukrajinska”. I to je najveća i najlicemjernija laž. Moskva pod svaku cijenu nastoji neobjavljenu invaziju predstaviti kao građanski rat unutar Ukrajine. Zato uporno glumi stranu koja je po strani, a zadnjih dana čak pokušava intervenirati u ulozi mirovnjaka.
U nastojanja Moskve da izokrene sliku konflikta spada i tvrdnja veleposlanika da kriza “može biti riješena kroz uspostavljanje dijaloga između sadašnjih kijevskih vlasti i predstavnika jugoistoka Ukrajine”. Dobar trik! Zamislite da vas netko udara šakom u glavu, a na pitanje “Zašto me udaraš?”, odgovara: “Uopće te ne udaram, udara te ova šaka, moraš s njome pregovarati”.
Bojovnici na istoku Ukrajine su samo šaka Moskve, a šaka ne može pregovarati.
I na kraju o sankcijama. Glavni cilj intervjua je da zastraši Hrvatsku gospodarskim gubicima i natjera je da u EU glasa protiv sankcija. “Ako netko misli da sankcijama može Rusiju baciti na koljena, duboko griješi”, tvrdi ruski veleposlanik. Ali sam njegov članak svjedoči o tome da sankcije djeluju i to učinkovito.
Uvjeren sam da su upravo međunarodne sankcije sve do sada sprečavale Moskvu da počne veliki rat za osvajanje Ukrajine.
*Autor teksta je veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj