Postoji mogućnost da na čelo nekog od hrvatskih KBC-a dođe stranac kad raspišemo međunarodni natječaj na koji se mogu javiti svi zainteresirani iz zemalja EU”, ispalio je ovih dana aktualni ministar zdravlja Siniša Varga pokušavajući opravdati sječu ravnatelja u četiri najveće hrvatske bolnice njihovom nesposobnošću da provedu sanacijske programe. Tko zna koji put Varga je pokazao da je njegov dodir sa stvarnošću upitan ne samo kad se radi o vlastitom sukobu interesa već i kad je riječ o stvarnosti poslovanja hrvatskih bolnica, odnosno uvjetima u kojima one rade.
Mašta ministra nema granica pa zato sanja o “spasu” iz inozemstva čiji će dokazani meštri zanata doći spašavati hrvatske bolnice. Sigurno je ipak da vrhunsku uslugu treba i vrhunski platiti, ali kako to Varga misli izvesti nije objasnio. Za plaću koju ravnatelji dobivaju u hrvatskim bolnicama Vargini “vrhunski stručnjaci” sigurno neće raditi. Uostalom, svi oni mogu doći samo iz profitnog privatnog osiguranja u kojem vrijedi pravilo koliko para - toliko muzike.
Osim toga, “genijalni stručnajci“ u hrvatskom zdravstvu nemaju gotovo nikakvu slobodu u kreiranju promjena jer za to svoj blagoslov mora dati politika.
Primjerice, potpuno ishitreno prije tri godine smanjena je stopa doprinosa za zdravstvo i ostavila je “rupu” od gotovo četiri milijarde kuna koja je potom pokrivena sanacijama. Kad se vidjela šteta, doprinos je lani vraćen na staro. Niske cijene usluga koje ne pokrivaju troškove utrošenog materijala također su odluka politike koja je namjeravala dokazati da su “uštede moguće” čak i kad zdrav razum govori suprotno. Također, ptice na grani znaju da je manevarski prostor za pozitivno poslovanje vrlo ograničen i činjenicom da većina sredstava odlazi za plaće, u čemu ravnatelji nisu ni luk jeli ni luk mirisali.
Sve to govori da je ova Vargina priča o smjeni “nesposobnih” ravnatelja samo pokušaj peglanja vlastitog narušenog imidža hinjenom odlučnošću. Uostalom, neuspjelom bijegu u međunarodne vode “za postizanje učinkovitosti” već smo svjedočili. Tražio se tako “uravnotežen master plan bolnica oslobođen politike i domaćeg utjecaja raznih lobija” koji i dalje ostaje mrtvo slovo na papiru, a stranim je konzultantima plaćeno 200.000 eura. Isto bi bilo i s “međunarodnim”, ravnateljima koji bi možda i radili za nešto skromniji honorar, ali po sistemu “daljinskog upravljača”. Primjerice, šef sanacijskog vijeća KBC-a Zagreb živi i radi i Münchenu!? Kažu - volontira. Lijepo, ali od nekog ozbiljnog posla mora čovjek i živjeti. Računati na samaritanstvo ili mazohizam velikih stranih menadžera tamo gdje je potreban “rudarski rad” poput onog u hrvatskim bolnicama iskreno rečeno je ništa drugo do utopija. S obzirom na to da zdravstvena blagajna još uvijek ne predviđa fond za menadžerske plaće, Vargino zazivanje stranaca ipak služi samo kao bajka za naivne.