Iz samoproglašene, terorističke Islamske države (IS), koja se proteže kroz Siriju i Irak, svijetom su se proširili izvještaji, snimke i fotografije gotovo nezamislivih zvjerstava. Stotine tisuća ljudi bježi pred ovim sunitskim militantima koji su se donedavno nazivali ISIS, a nemaju milosti ni za muslimane šijite. Ljudska prava ili Ženevska konvencija za te su teroriste tek izmišljotine nevjernika. Oni zarobljenike ubijaju bez milosti, a njihova tijela, i odrubljene glave, izlažu u svom glavnom gradu Rakki, u Siriji.
Cilj Islamske države je uspostavljanje islamskog kalifata od Turske, preko Sjeverne Afrike i Balkana do Španjolske. U samo nekoliko mjeseci ova skupina terorista uspjela je uspostaviti ono što je već sada jedan od najkrvoločnijih režima na svijetu. Njeni su osvajački apetiti golemi, koristi se neviđenom okrutnošću i ima apsolutni prezir prema ljudskom životu. Islamska država lako može postati daleko veća prijetnja nego što je al-Qa’ida bila.
U potpunom okruženju snaga Islamske države, na planini Sinjar, nalazi se ovoga trenutka trideset do pedest tisuća Jezida, etnoreligijske manjine. Nemaju izvora vode i hrane. Izloženi su surovim klimatskim prilikama. Preživljavaju zahvaljući dostavama američkog i britanskog ratnog zrakoplovstva, što je nedovoljno da spriječi svakodnevno umiranje. Izvjesno je da većini Jezida prijeti genocid. Ako Islamska država provede svoj plan, a bez pojačane intervencije Zapada, pobijeni će biti svi oni koji odbiju prisilno obraćenje na islam.
Vojno gledano, snage Islamske države napravile su iznenađujuće učinkovit prijelaz iz terorističke skupine ISIL u gotovo regularnu vojsku. Pretpostavlja se da militanti imaju između 10.000 i 15.000 boraca. Oni raspolažu impresivnim rasponom oružja: brojno pješačko naoružanje, samovozne haubice 2S1 Gvozdika od 122 milimetra, borbena vozila pješaštva BMP-1, tenkovi T-55 i T-62, stotine oklopljenih vozila Humvee zarobljenih od Iraka te 52 američke haubice M198 od 155 mm, što je također ratni plijen. Potonje predstavlja njihovo najpotentnije oružje, iako je upitno mogu li islamisti potpuno ovladati svim mogućnostima ovog vučnog topničkog sustava.
Od iračkih su snaga islamistički borci zarobili i nekoliko neoštećenih američkih tenkova M1A1M Abrams. Islamisti su time došli u posjed jednog od najboljih i najsofisticiranijih tenkova na svijetu, a navodno su ih već počeli koristiti u borbama. Zauzevši Mosul, islamistički su borci u tamošnjoj zračnoj bazi, navodno, zarobili nekoliko američkih helikoptera UH-60 Black Hawk i barem jedan irački Bell 407. Potom su objavili oglase da traže pilote, no pitanje je hoće li biti u stanju operativno koristiti helikoptere.
Najveća prednost militanata Islamske države je svakako fanatični borbeni moral, i potpuni nemar prema svom životu. Toga su svjesne i iračke snage, kao i kurdski pešmerge, koji ističu da njihov neprijatelj više voli smrt nego život. Takve priče i propaganda, kao i izvještaji o zastrašujućim zločinima koje islamisti čine nad zarobljenicima, imaju izrazito destruktivan psihološki utjecaj na moral protivnika. To je možda i presudni element strategije IS-a, i glavni razlog zašto većina iračkih vojnika radije pobjegne nego da se bori protiv takvog neprijatelja.
Iračke su se snage pokazale kao potpuno borbeno neučinkovite. Unatoč godinama američke obuke, pa i isporukama naprednog američkog teškog oružja, poput tenkova Abrams, haubica i helikoptera, posvemašnja demotiviranost među iračkim vojnicima te raširen kukavičluk i nesposobnost među časnicima doveli su do neprekidnih poraza. Dosada su iračke snage izgubile četiri divizije, koje teško da će biti ponovno ustrojene. Jedini element vladinih snaga koji se pokazao učinkovitim bile su Iračke snage za specijalne operacije (ISOF). No, njihovi uspjesi su taktičke prirode i ne utječu na ukupnu stratešku sliku.
Mnogo nade se polagalo u kurdske pešmerge, sigurnosne snage iračkog Kurdistana. Nažalost, pokazalo se da ni oni danas nisu dorasli fanatičnim teroristima Islamske države, premda nisu pretrpjeli katastrofalne poraze poput iračke vojske. Ipak, jedan njihov poraz mogao bi imati daleko gore posljedice od svih dosadašnjih iračkih poraza. Naime, prije desetak dana, militanti su porazili pešmerge kod mosulske brane, na rijeci Tigris, pa su tako zauzeli najveću branu u Iraku. Ova hidroelektrana proizvodi 30% iračke struje.
Ta brana može biti iskorištena i kao strateško oružje. Njezino bi probijanje izazvalo potop: grad Mosul ostao bi ispod 20 metara vode, a Bagdad ispod 5 metara. Najmanje bi pola milijuna ljudi poginulo. Za sada je to malo vjerojatno, no ako se militanti odluče za to, onda, sasvim sigurno, neće oklijevati. Islamska država već je nekoliko puta iskoristila branu u Faludži, koju također kontrolira, kao oružje, zato da poplavi dijelove doline Eufrata.
Istovremeno traju borbe i za hadithsku branu, drugu po veličini u Iraku na rijeci Eufrat. Ako Islamska država i nju zauzme, militanti će kontrolirati oko 80% iračke vode.
Veliki je unutarnji problem to što mnogi suniti u Iraku podržavaju Islamsku državu, te joj se neki i pridružuju. Time Islamska država dobiva opasnu petu kolonu.
Prekasno je da se Islamska država sreže u korijenu, no odlučnom akcijom stvar se još može spasiti. U suprotnome, Islamska država bit će sve jača, osnažena strateškim resursima pod vlastitom kontrolom, prvenstveno vodom i naftom. Takvo jačanje, ako se ne spriječi, moglo bi imati nesagledive posljedice za Bliski istok, pa i za svijet.