Zoran Milanović nikada nije cijenio Kolindu Grabar-Kitarović, baš kao što ona njega nije mogla smisliti. Sada će u direktnom izbornom dvoboju, jedno od njih postati predsjednik/ca, a onaj drugi/a će završiti karijeru kao gubitnik.
O tome će odlučiti hrvatski birački korpus, koji nikada u posljednja tri desetljeća nije bio tako polariziran.
Zoranu Milanoviću prvo mjesto donijelo je 557.900 osvojenih glasova, kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović dobila je 503.653 glasova, dok je Miroslav Škoro prikupio 461.488 glasova. Kada se sve zbroji, lijevo-liberalni kandidati su dobili povjerenje 34,99 posto hrvatskih glasača, desni su prikupili 52,03 posto, a 12,97 posto birača glasalo je za protestne kandidate.
Da je u pitanju nogometna utakmica, izvjestitelji bi javljali kako je Milanović u vodstvu, ali i da će teško zadržati prednost. Utakmica je otvorena i u drugom poluvremenu sasvim sigurno treba očekivati još golova i promjenu rezultata. Ono što je sigurno jest da neće biti fair playa jer i u dosadašnjem tijeku susreta, bilo je puno prljavih startova.
A sve govori da će se Hrvatska u iduća dva tjedna gušiti pod teretom međusobnih optužbi na račun druge strane. Odnosno već se guši.
I ljudski i politički, teško je izjaviti nešto nemoralnije nego je to napravio šef splitskog HDZ-a Petar Škorić, koji je rekao “vjerujem da će u drugom krugu Split potvrditi da je hrvatski Split i da HDZ stoluje u njemu te da šalje pobjedničke poruke cijeloj Hrvatskoj”. Aludirati da su politički suparnici, u ovom slučaju, birači Zorana Milanovića “anti-Hrvati”, predstavlja poruku koja zaudara poput otvorene septičke jame. Jer, u svojoj biti, Škorić poručuje da su oni koji ne glasaju za Kolindu, neprijatelji vlastite države.
Uostalom i predsjednica se nakon objave rezultata nije uspjela suzdržati nego je protivnike okrivila za sve što ne valja pa dodala kako: “Cilj i obrazac je uvijek isti - podijeli i obeshrabri sve domoljube i onda će ona neka manjina koja sebe naziva ‘mi’ vladati. E, to neću dopustiti”, poručila je Kolinda.
Međutim, lako se može desiti da Milanović profitira od ovakvih nastupa iz HDZ-a. Realno, teško da on izaziva uzbuđenje među biračima, kada se apstrahira onaj dio SDP-ovaca koji su bespogovorni sljedbenici svog bivšeg predsjednika i njegove političke vizije. Nema puno toga čime se može pohvaliti za vrijeme desetogodišnjeg predsjednikovanja socijaldemokratima i četverogodišnjim premijerskim mandatom.
Ako je ponešto i popravio, u mnogočemu je iza sebe ostavio nered, okružio se klimoglavcima i karijeristima, branio od izručenja nekadašnje udbaške ubojice, a u javnim nastupima prštao od arogancije, i kada je abdicirao, ostavljao je dojam gubitnika, koji poražen završava karijeru. Napokon, i u predizbornoj kampanji nije se razbacivao velikim idejama, i uglavnom je reagirao na Kolindine izjave. U intelektualnom smislu to baš i nije sizifovski posao.
Teško da se Zoran Milanović jako promijenio u posljednje tri godine, koliko je izvan politike. You can’t teach an old dog new tricks, glasi poslovica, koja je sigurno primjenjiva na njega. Karakter se ne mijenja, ponašanje, možda da. Ovaj Milanović je do sada bio tolerantniji od starog, izbjegavao je preteške riječi na račun suparnika i trudio se ne antagonizirati javnost.
Uostalom, ako nastupate pod parolom “Normalno”, očekuje se da se nećete ponašati nenormalno. Pokazalo se da značajan dio biračkog tijela traži upravo to što je zastupao Milanović. Kakvu-takvu normalnost. Ili, barem, eskiviranje ludosti za vrijeme kampanje. Političara koji neće najavljivati plaće od 8000 eura ili se sramotiti izjavama kao što je “sigurna sam da našim braniteljima nije žao što su poginuli”.
Prije tri mjeseca Zoran Milanović je gostovao u “Nedjeljom u dva”, i novinarka Maja Sever je tražila da u uvodu emisije prokomentiram njegove šanse. Prognozirao sam da je najveća Milanovićeva šansa - Kolinda Grabar-Kitarović, koja svojim izjavama od sebe tjera iole normalne birače - i pokazalo se da sam imao pravo.
Nema sumnje da je Miroslav Škoro uzeo dobar dio onih koji bi sigurno glasali za Kolindu Grabar-Kitarović. S njihovim glasovima bi 5. siječnja čekala s prve pozicije, dok bi Milanović pokušavao iznaći način kako mobilizirati birače lijevog centra. Sada je potpuno obratna situacija. Agresivnom desničarskom retorikom, ona je prekinula sve veze s biračima centra i preostaje joj da pokuša zagrabiti u Škorino biračko tijelo. To neće biti lako kao što izgleda jer tamo joj štošta pamte; podršku Istanbulskoj konvenciji, oslanjanje na pomoć Plenkovićeve vlade, ideološka vrludanja lijevo-desno, izbjegavanja da se jasno odredi oko pobačaja i raskid s Velimirom Bujancem i svom tom neoustaškom kamarilom.
Jasno, neki će stisnuti nos i zaokružiti Kolindu jer im je nezamisliva mogućnost da nekakav SDP-ovac ponovno zasjedne na Pantovčak. Samo što to znači da će Kolinda i HDZ idućih dana morati skrenuti još desnije nego je sada, a Milanovića i njegove glasače prikazivati kao izdaju Hrvatske. Takva strategija mobilizira jedan dio ideoloških fanatika, ali i - izaziva reakciju. Lako se može dogoditi da u drugom krugu za Zorana Milanovića glasa veliki broj onih kojima to u normalnim okolnostima ne bi palo na pamet, ali, jednostavno su zgroženi slikom Hrvatske koja je potpuno potonula u beznadno desnilo. U politici, baš kao u fizici, postoje akcija i reakcija.
Petoga siječnja će se vidjeti da li birači centra još uvijek odnose prevagu na izborima, ili je Hrvatska definitivno skrenula udesno.