Predrag Šustar, ministar znanosti, obrazovanja i sporta, u žestokoj konkureniciji uspio si je priskrbiti epitet najgoreg ministra na čelu toga resora od svih dosad. Pritom mu za ovu titulu, za razliku od mnogih prethodnika, nije trebao cijeli mandat, nego si je "slavu" priskrbio za svega pet mjeseci.
Po čemu ćemo Šustara najviše pamtiti?
Svakako po kurikularnoj reformi. Zbog ignoriranja i na kraju pokušaja da se proširi stručna radna skupina koja je pripremala reformu školstva na kraju su svi podnijeli ostavke, što je rezultiralo velikim revoltom građana. Na ulice je izašlo oko 50.000 građana kako bi izrazili nezadovoljstvo odnosom resornog ministra prema reformi školstva. To što je uspjelo Šustaru nije ni bivšoj premijerki Jadranki Kosor kada je uvela harač - dodatni porez koji je bio uvod u "Facebook prosvjede".
No, koje su Šustarove osobine tijekom petomjesečnog mandata najviše došle do izražaja?
Nezainteresiranost, neodlučnost i nerad. Posljedica ima cijeli niz, na čijem je početku izostajanje bilo kakve reakcije na smanjenje proračuna za školstvo i znanost. U niz spada neisplata stipendija socijalno ugroženim studentima, propuštanje dodjele nagrade Luka Ritz na obljetnicu njegove smrti, a najgore je propuštanje povlačenja sredstava iz europskih fondova za znanstvene centre izvrsnosti. Osobno nezainteresiran, Šustar je glavnu riječ oko toga prepustio svom pomoćniku poznatom po tome što se ne razumije sa znanstvenicima, a to je rezultiralo blokadom njihovih projekata.
Je li za sport bio bolji ministar nego za obrazovanje i znanost?
Čini se da je bio zainteresiraniji. Ni nakon pada Vlade ministar Šustar nije odustao od izmjena i dopuna Zakona o sportu. Sabor se raspušta s datumom od 15. srpnja, ali će Zakon, kako je najavljeno, ipak izgurati, pa makar Vladinom uredbom sa zakonskom snagom.
Što Šustar sada radi?
Kao da se trgnuo u zadnji čas i čini što kao tehnički ministar ne bi smio - kadrovira po znanstvenim institutima.