Vlada je “oštro” demantirala “netočne medijske” napise da će državnim službenicima i namještenicima, a potom i ostatku radnog naroda uvesti devetosatni radni dan. Za taj demanti trebalo joj je čak desetak dana, odnosno nakon što se očito shvatilo da je probni balon javnost izbušila svim raspoloživim argumentima iz domaćeg i stranog arsenala, što, istina, i nije bilo teško.
Htjeli to u Vladi priznati ili ne, činjenica je da mediji nisu “isisali iz prsta” tu informaciju, već je ona stigla”iz Vladinih krugova”, točnije Mosta, s očitom namjerom da se vidi dokle može ići stiskanje “sapuna” a da ne iskoči iz ruke.
Zapravo, “zastrašivanje” je počelo kad su sindikalci zatražili pregovore i krenuli po svoje, odnosno po šestpostotno povećanje plaća prema potpisanom ugovoru za državne službenike i namještenike, za što, očekivano, u proračunu nema para. No, ako nema para, ima muzike kojom se nastoji uvjeriti javnost da zaposlenici zapravo ne bi radili devet sati, već i dalje osam, ali bi dobili sat odmora, istina, neplaćenog. Uostalom, tko uopće plaća nerad. Druga je varijanta bila da se unutar osam sati i dalje osigura pauza od pola sata, ali opet neplaćena. Kako god, u svakoj varijanti zaposlenici bi ili radili dulje za iste pare da bi mogli na odmor ili jednako dugo kao dosad, ali s pola sata manjka u novčaniku. Ministrica uprave neizravno je pokušala objasniti otimačinu pauze - nepostojećom europskom direktivom na tu temu, što je inače česti “šalabahter” hrvatskim političarima kad nemaju argumenata za svoje nesretne poteze.
U šupljoj državnoj blagajni tako bi se našao “višak” od oko najmanje 330 kuna mjesečno po zaposlenom ili jedna pokazana karta zagrebačkog ZET-a ako se radi o prosječnoj hrvatskoj plaći. Drugim riječima, ne pristanete li na odgodu povišice i ne budete li “dobri”, još ćemo vam smanjiti plaće. Slavodobitno je to razmišljanje onih koji se trebaju dokazati premijeru kao uspješni reformatori koji će smanjiti proračunske rashode, kako drukčije nego preko grbače šljakera.
Da dobije na vremenu i vidi kako “zemlja diše” glavni pregovarač sa sindikatima Božo Petrov nije se nedavno ni pojavio na već ugovorenom sastanku sa sindikatima po sistemu APP (Ako prođe, prođe). No, za one koji žive od rada i svoje zarađene plaće dvojbe nema - i tako nerijetko rade koji sat dulje tijekom svakog tjedna i za to očekuju službeničku plaću barem bez “otkidanja” pauze. U kojem to stoljeću žive hrvatski političari koji iz svoje fotelje očito ne vide europske trendove nije teško otkriti. Primjerice, mnogi poslodavci u Europi uvode šestosatni radni dan, dakako s povećanom cijenom satnice, a iskustvo onih koji su to već učinili govori da je učinkovitost čak i porasla.
Za početak povećanja učinkovitosti rada, odnosno rezultata, političari bi trebali biti ogledni primjer, što im baš ne polazi za rukom. Tako novinarima, koji kad ih tjera posao rade i cijeli dan, a ponekad i noć, ministrica uprave poručuje da je ne zovu nakon 16 sati u petak jer njoj tada završava radni tjedan!? Treba, kaže, vrijeme za sebe, svoju obitelj i prijatelje. Lijepo. Zaposleni, pak, trebaju mir za svoj rad bez dodatnih stresova zbog ugroženosti svojih primanja i da im kompjutor ne služi kao tanjur za sendvič, ako za njega uopće budu imali kuna ostvare li se vizije “reforme za učinkovitost države” Bože Petrova i Mosta.